Mnogo više mi se dopada profesionalni liječnik nego profesionalni Srbin.
Kako sam stariji, sve me više doktori zanimaju. Oni se tako suštinski bave ljudskim tijelom i ljudskom dušom da ih sve više uvažavam. A šta će meni dobro uraditi profesionalni Srbin, htio sam reći profesionalni Bošnjak ili Hrvat? Da mi da nacionalne snage ili kuraži, pa da visoko uzdignutog čela nosim svoju naciju? Nije loše, mada se meni više sviđa dobar profesionalni glumac, znam uživati u njegovim interpretacijama. A interpretacije velikog nacionaliste nisu mi privlačne.
Moram da javno izrazim svoje oduševljenje kuharicom Anom Ugarković na HRTV-u. Tako je ona osvojila kuharski zanat da svi oni koji prate njena umijeća zaista su oduševljeni. Ana s takvom inteligencijom, umijećem i privrženosti svom zanatu pred našim očima kuha, daje svojoj mašti na volju, da ne samo gurmani moraju izraziti svoje zadovoljstvo. Može se činiti profano, ali svaki Anin kulinarski ugođaj mnogo više me dira nego bilo kakva nacionalna euforija. Više mi se sviđaju Anini špageti nego uzvišena oda nacionalnoj slobodi. Šta će te kada sam malo udaren na stranu, pa sam više obuzet svakodnevnim životnim ugođajima nego opštim epohalnim vrijednostima.
Svako kako hoće, ali mi se previše vrzmaju pred očima ovi govornici i glasnogovornici što sve one koji ne pripadaju njihovoj naciji izvrću ruglu, niko im se ne sviđa ko nije iz njihove nacije, a njihovi lopovi su samo zabludjele ovce, njihove budale su samo skrenule sa zacrtanog puta. Ovo sve govorim kako bi vam se požalio da više nema pravih profesionalaca, to samo mogu biti oni koji su prigrlili nacionalnu munduru i nacionalni vokabular.
U našem političkom životu u većini su političke stranke koje gude nacionalnu priču, pa tako je u RS Socijalistička partija Petra Đokića obhrvana srpstvom, baš ih briga za socijalnu pravdu. Nije bolje ni kod SDP-a i Zlatka Lagumdžije, gdje stalno vrte nacionalne teme, a o radničkoj klasi baš ih briga. Hiljade radnika ostaje bez posla, a oni uporno vode polemike o ravnopravnosti nacija, umjesto da se zalažu da nam stomaci budu bar malo ravnopravniji.
Naša politička scena je veoma oskudna, socijalističke ideje nema nigdje, jer i SNSD je profesionalno zaokupljen nacijom, jer je važno koje je nacije onaj koji reguliše saobraćaj, kao i onaj što junice oplođava. Nekad je u RS bila Liberalna stranka Miodraga Živanovića, ali je već odavno crkla, pa nema više ni Seljačke stranke, izgleda da su u ovom entitetu svi postali građani. Sve naše političke partije su iste, jedino im je nacionalni predznak različit.
Često mi neki upućeni ljudi govore kako je Haris Silajdžić ograničen čovjek, malo se u koju oblast on razumije, osim da preferira bošnjačku naciju i islam. U najvišem državnom organu ponaša se nabusito, spoljna djelatnost naše zemlje treba da bude onakva kakvu on zagovara, pa je tako njegova cjelokupna inostrana priča svedena na povezanost sa zemljama islamskog i arapskog svijeta. Barem da smo imali od toga neke veće koristi, nego ono što smo najviše ušićarili jeste da nam Saudijska Arabija gradi mnogobrojne džamije, na taj način označavajući zemljište muslimanskim.
Nigdje se kod nas ne poštuje profesija, nego se samo uvažava politički položaj koji pojedinac dobije na osnovu svoje nacionalne pripadnosti. Da li je vrijedan umjetnik, je li nagrađivan ako nije u svojim djelima veličao svoju naciju? Može li biti u nekom važnom državnom tijelu onaj stručnjak koji je daleko od partijskih foruma? Kod nas je potpuno izgubljena struka, profesija, samo su dobri profesionalci oni koji su poslušnici u stranačkim vodama. Zašto su mnogobrojni ljekari značajni skupštinski poslanici, a o oblastima o kojima donose odlučujuće odluke samo su pročitali nešto u novinama. A stalno se dešavaju međunacionalne frke u pojedinim resorima, kao što se posljednjih mjeseci naduravaju oko trase puta 5c. Profesionalni građevinci, stručnjaci, Bošnjaci i Hrvati glože se kojom trasom da se prokopa put, kao da će njime ići samo Bošnjaci ili samo Hrvati. A važan je novac koji će oni dobiti prilikom prodaje usputnog zemljišta. Za profesionalne Bošnjake ili Hrvate nisu važni njihovi narodi, važna je njihova lova.
Zato mi sklonite s očiju profesionalne nacionaliste, sve one što se busaju u svoja junačka nacionalna prsa. Dosta mi je i onih što neprestano samo u tuđem narodu vide ratne zločince, a o svojim nepodopštinama neće ni da zucnu. Pa kako da narod bude objektivan, kad novinari iz jedne nacije ne vide ništa ružno u svojim redovima. A zapravo ova bosanska kaša je sastavljena od istih dijelova. I tu imamo profesionalne mutikaše iste.