Živimo li na Planeti ludaka? Da li je Zemlja postala globalna ludnica za druge planete, kao što je vjerovao stari cinik Džordž Bernar Šo, bez ikakvog racionalnog cilja i smisla postojanja? Nalikuje li ova, Plava planeta "jednom gizdavom konju koga jaše pijani i poludjeli jahač" (čovjek), kako je govorio Sveti Teodor Studit, hrišćanski svetitelj, vizantijski monah i pisac iz 9. vijeka.
Čini se da naša slavna civilizacija nepovratno srlja u propast? Čovječanstvo nezaustavljivo ide prema svom samouništenju. Sve se obesmišljava po nekom nepisanom, ali efektivnom zakonu entropije. Hoće li ludost ljudi spržiti Zemlju? Je li, što bi rekao Martin Hajdeger, nastupila "svjetska noć"? Civilizacija je stupila na put iracionalizma bez povratka. Na djelu je pomračenje javnog uma.
Živimo u superbrzom, kako bi Habermas rekao, "neprozirnom vremenu", rasute pažnje, iz koga se ne može prozrijeti kuda sve ovo vodi. Svi diskursi su pomiješani. Čovječanstvo je izgubilo svoje tačke oslonca, orijentire i putokaze za budućnost.
Civilizacija se nalazi u višedecenijskoj regresiji u političkom, ekonomskom, intelektualnom i moralnom smislu. Javni prostor svijeta su okupirali preglasni teoretičari zavjere, sektaši, korisni idioti i razni kvaziideološki bolesnici, koji su zaposjeli glavne medijske pozicije. Britanska spisateljica J. K. Rouling, autorica čuvenog Harija Potera, našla se na stubu javnog srama, jer je na društvenim mrežama napisala da je pravo ime za "ljude koji imaju menstruaciju" - "žene". Kako smo stigli dotle da ljudi ne vjeruju u najobičnije istine zdravog razuma?
Došli smo do toga da se fundamentalni koncept istine nalazi u totalnoj krizi. Savremeno društvo je prožeto relativizacijom svega postojećeg, do potpunog besmisla. Tako se osporava svaka prava istina i promoviše "postistina" kao njena vrijednosna suprotnost.
Svijet je ostao bez ideala. Društvo ranog XXI vijeka je komercijalizovano, opsjednuto profitom i brzom zaradom, instant kulturom, društvenim mrežama bez društva, konformističko i površno, lišeno bilo kakvih iluzija i društvenog i političkog aktivizma, nespremno za bilo kakvu promjenu tog društva i svijeta. Bizarnosti postaju važnije od suštine. Prisustvujemo propasti elementarne ljudskosti i humanizma. Takva civilizacija osuđena je na neizbježnu, sporu, bolnu i sigurnu smrt. Prema studiji koju je objavio trust mozgova "Rimski klub", 1972. godine, nadolazeće eksponencijalne ekonomske "granice rasta" dovešće do konačnog kolapsa ljudskog društva 2040. godine. Za to vrijeme, broj ratova i mrtvih u svijetu stalno se povećava i raste.
Najgore od svega što se dešava u aktuelnom sukobu Izraela i Hamasa je to što se ljudima onemogućava da slobodno misle, zaključuju i zauzimaju svoj stav, izvan unaprijed pripremljenog mejnstrim obrasca, složenosti i kompleksnosti konflikta. Tako se sputava analiziranje i argumentovanje i otvoreno sprečava traganje za istinom. Svako javno izricanje stava o ovoj globalnoj tragediji ostaje u sjeni opštih, poznatih i neporecivih poimanja o Holokaustu, terorizmu, komunizmu, geopolitici, lišeni bilo kakvog uvida u konkretne i vidljive užase zločina i "banalnosti zla" koji se dešavaju na terenu. Iza ovog sukoba dešava se sveopšta dehumanizacija ljudi i čitavih naroda, koji su s druge strane ovog mejnstrim nametnutog javnog diskursa.
Amerikanci istovremeno dostavljaju oružje Izraelu i humanitarnu pomoć Palestini. U Njemačkoj, zbog razumljivog osjećanja krivice za zločine nacista prema Jevrejima u Holokaustu, sumnjiči se svako izražavanje mišljenja protiv upotrebe nasilja i ubijanja civila, koje može biti shvaćeno kao solidarnost sa palestinskim narodom i odobravanje napada na Izrael od strane Hamasa. Slavoja Žižeka su skoro javno linčovali zbog njegovog govora na otvaranju sajma knjiga u Frankfurtu samo zato što je misaono nastojao razložiti publici složenost, težinu i odgovornost mišljenja i djelovanja u sukobu Izraela i Hamasa. Organizatori dotičnog sajma knjiga otkazali su dodjelu nagrade Adaniji Šibli, palestinskoj autorici, zbog naklonosti zvanične politike Njemačke Izraelu i strahu od reakcija domaće javnosti. Mlada spisateljica iz BiH Lana Bastašić u dvije uzorne članice EU izgubila je podršku izdavača i otkazane su joj sve književne stipendije i promocije samo zato što je javno iznijela svoje veoma utemeljeno kritičko, razložno i kultivisano mišljenje o aktuelnom sukobu na Bliskom istoku.
Zbog zločina Hamasa, svi Palestinci, cijeli jedan stradalnički narod, bez ikakvog racionalnog osnova i šireg analitičkog misaonog okvira, u javnosti se negativno percipiraju i prikazuju. U sukobu Izreala i Hamasa moguće je stati na jednu stranu, Izreala ili Hamasa, za Jevreje ili Palestince, ali nikako nije dopušteno stati za ljude s jedne i s druge strane. U ratu Rusije protiv Ukrajine sve je dopušteno, zagovarati pogibeljnu pobjedu Ukrajine i potpuni poraz Rusije, navijati za upotrebu svih sredstava ratovanja, kasetnih bombi, bojnih otrova i nuklearnog oružja. Jedino nije dopušteno govoriti o miru i spašavanju ljudskih života. Kultura izopštavanja Rusije na Zapadu zbog rata u Ukrajini prešla je razumne granice, koje nanose nemjerljivu štetu svima. Čak i u najzategnutijoj fazi Hladnog rata, između dva bloka, nije bilo ovakvog kulturnog bojkota i izolacije jedne zemlje i njenih umjetnika. Kultura otkazivanja, odstranjivanja i isključenja je postala potpuna. Treba naći racionalnu i razumnu granicu između geopolitičkih interesa i univerzalnih vrijednosti, do kojih nam je svima stalo. Crno-bijela slika je zamijenila višedimenzionalni spektar različitih boja mišljenja.
U Staroj Grčkoj kad su počinjale Olimpijske igre, ratovi bi bili zaustavljani. Sada, kada počnu ratovi, zaustavljaju se OI i sportska takmičenja. Ruski sportisti se takmiče bez državnih simbola i oznaka države iz koje dolaze. Na teniskom turniru u Australiji desio se pravi "skandal" kad je ukrajinska teniserka, umjesto da odbije, pružila ruku ruskoj teniserki, što je konsterniralo i sablaznilo borce za mir i ljudska prava, tako da je Ukrajina promptno pokrenula službeni postupak sankcionisanja mlade teniserke, zbog ovog, po njima, neprimjerenog gesta tolerancije, dok njihove dvije države ratuju.
Šta je sljedeće?
Hoće li neko moćniji od nas po istom principu tražiti sutra da Francuska, Nizozemska i Srbija promijene svoje državne zastave, jer sadrže iste boje kao i ruska zastava? Sloboda govora je postala najobičnija floskula. Moćnici iz sjenke postali su arogantni i drski i otvoreno prijete dostignutom demokratskom poretku i osvojenim slobodama. Naša sloboda je sve manja, formalna, prividna i nesigurna. Sloboda je u opasnosti, jer se sistematski uskraćuje.
Propaganda je zamijenila informisanje. PR je zamijenio pluralizam mišljenja. Spin je zamijenio javno oglašavanje. Javnu kritiku su zamijenile reklame. Živimo pod diktatom "političke korektnosti", koja se pretvorila u novi oblik cenzure. Istinski društveni dijalog je izmješten iz realnosti u virtuelnu stvarnost na društvenim mrežama. Sve je simulirano i lažno. Autoritet znanja i struke i relevantna mišljenja zamijenili su naručeni i agresivni stavovi botova sa interneta.
Globalno javno mnjenje je dirigovano kroz selekciju i nametanje sporednih tema, kako bi se izbjegle važna i suštinska pitanja našeg vremena. Lažne informacije oblikuju javno mnjenje. Sve je više informacija, a sve manje značenja. Cenzura u svijetu jača. Mediji u svijetu su postali marketing i propaganda, nekad prikrivena, nekad otvorena. Nadzor i kontrola postali su sveopšti, rafinirani i suptilni. U Velikoj Britaniji nekoliko banaka je ukinulo privatne račune pojedincima zbog njihovih javnih političkih stavova, koji ne korespondiraju sa dominantnim mejnstrim mišljenjem.
Stotine ljudi, javnih ličnosti i osoba su isključeni iz javnog, medijskog i društvenog života, kroz kulturu isključivanja, samo zato što se njihovo mišljenje smatra nepodobnim za društvenu zajednicu. A onda parlament Kanade, jedne pristojne demokratije tog istog Zapada, prilikom posjete predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog ovoj zemlji, frenetično aplaudira izvjesnom Jaroslavu Hunki, veteranu ukrajinskih nacionalističkih vojnih formacija i kolaboracionista, pod komandom nacista, koje su odgovorne za likvidacije i deportacije hiljada tamošnjih Jevreja i boraca pokreta otpora.
Jesu li demokratski izbori u EU prestali biti legitiman način da se učestvuje u vlasti ili se politički sistem promijenio, a da to i ne znamo? Manjinu glasova u Makedoniji na referendumu o imenu zemlje EU je čarobnim štapićem pretvorila u većinu?
Stranka koja je pobijedila na izborima u Slovačkoj unaprijed je sabotirana da formira vladu na bazi većinske volje građana. Zašto naša današnja demokratija ne podnosi nikakve razlike u mišljenju i bilo kakvu ideološku konkurenciju?
Prisustvujemo regresiji svih tekovina humanizma i renesense, prosvjetiteljske epohe, doba racionalizma i društvene i političke moderne. Kud će nas taj diskurs odvesti, postaje tajnom svih tajni pred kojom nema odgovora. Živimo u svijetu ideoloških krajnosti, između ultrakonzervativnih i turboneoliberalnih obrazaca mišljenja, a između nema ništa.
Taj stvarnosni jaz ne dopušta nikakav racionalni dijalog i razmjenu ideja i argumenata, iz koga bi proizašla konzistentno artikulisana misao i razumna akcija promjene. Dok svijet slavi društvenu i političku hiperkorektnost, istovremeno je ravnodušan na sve veće ljudske patnje.
Dešavanja u svijetu su takva da bi u nekim drugim vremenima dovela do globalne implozije i svjetske revolucije, samo je danas nema ko izvesti. Umjesto "velikog odbijanja" iz šezdesetih godina, sada imamo "veliko pristajanje".
Danas su svi subverzivni protestni pokreti pod opsadom duboke države, multinacionalnih kompanija, međunarodne finansijske oligarhije, korporativnog kapitala i obavještajnih službi, kao njihovih političkih sponzora i kontrolora.
Tako je svojevremeno ugušen Svjetski socijalni forum! Bogatstvo američkog magnata i milijardera Ilona Maska veće je od BDP-a Ukrajine, koja ima 45 miliona stanovnika. Tako velike ekonomske nejednakosti između bogatih i siromašnih, koje su dostigle neodržive razmjere, zamućuju našu percepciju stvarnosti i ograničavaju nam mogućnosti da nešto preduzmemo i promijenimo. Ali, to izgleda nikoga ne brine. Ono što Toma Piketi, lucidni i marljivi francuski ekonomista ispisuje na hiljadama stranica svojih knjiga, trener FK "Mančester Siti" Pep Gvardiola, sporta koji čini važan motor u globalnoj kapitalističkoj mašini, trezveno sažima u svoj zdravorazumski opis današnjeg svijeta: "Zato što je razlika između bogatih i siromašnih prevelika. Nema srednje klase koja bi izbalansirala stanje. Nejednakosti stvaraju probleme. Pola planeta umire od gladi, pola od holesterola."
Živimo u polarizovanim vremenima i društvima u kojima su stavovi zamijenili činjenice, zbog čega nema produktivne razmjene informacija, pa ni rješenja naših akutnih zajedničkih problema. Paradoksalno, u ime slobode govora i prava pojedinca, agresivno i nepotrebno se ograničavaju slobode govora i intelektualne različitosti, pozivanjem na društvenu odgovornost, a istovremeno širi prostor za neograničenu neodgovornost za izrečeno. U tim krajnostima nema mjesta za zdrav razum, kritički javni um i suptilne nijanse promišljanja naše složene stvarnosti.
Samo ispravno korišćenje ljudskog razuma, kritičko mišljenje i ponovna reaktualizacija univerzalnih humanističkih principa i prosvjetiteljskih tradicija, može proizvesti moralno vođeni društveni aktivizam za promjene obesmišljenog čovječanstva i savremenog potonulog svijeta.
U svijetu ovih zabetoniranih krajnosti, javni prostor se konstantno kontaminira i truje, a sva suprotstavljena i prevratnička mišljenja, između ovih vladajućih diskursa, sistematski se diskredituju i potiskuju, tako da se u suštini ograničava upotreba javnog uma i blokiraju različite alternativne izlazne opcije i eshatološke koncepcije za izvjesniju budućnost. Za to vrijeme, topovi grme, a slavuji ćute! Muze nikada ne treba da ćute! Jer, kad muze zaćute, onda je kasno za sve. "Nema nedužnog pogleda na svijet", učio nas je veliki Đerđ Lukač, postoje samo neodgovorna društva i zajednice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.