U sadašnjem osobito teškom kriznom stanju europske i svjetske povijesti - financijskom, gospodarstvenom, socijalnom te ponajviše moralnom - i naše zemlje imaju ozbiljnih problema. Sveopća je kriza zapravo još dublja zbog mnoštva frustracija, tjeskoba i strahova preostalih nakon pretrpljenog rata.
Činilo mi se pogodno prenijeti Manifest Kršćankog akademskog kruga "U službi čovjeka i zajednice". On daje uvid u problematiku i nudi rješenja za mnoge naše poteškoće. Društvene i političke naročito (o čemu ću pisati u idućim nastavcima).
No, bez obzira na krizu i zbog toga što se moramo ozbiljno pozabaviti teškim poslom rehabilitacije politike, trebamo postaviti svoje prioritete, uočiti posebne probleme te pronaći načine njihova rješavanja, a uz to i da ostvarimo svoje i europske legitimne interese u europskom kontekstu. Pred nama je razdoblje konsolidacije, usklađivanja i prilagođavanja nacionalnog života, kao i demokratskog sustava i institucija unutar europskih i svjetskih integracija, u čijim će okvirima morati zaštititi i promicati što bogatiji i svestraniji razvoj našega identiteta i uvjete našega postojanja.
Veličina te povijesne zadaće zahtijeva na svim područjima suradnju, solidarnost i povezivanje svih nacionalnih i građanskih snaga i njihovih elita, kao i što znatnije smanjivanje i izbjegavanje štetnih podjela koje postoje i u društvu.
Mnoge gospodarstvene i razvojne nejednakosti, kao i one između bogatih i siromašnijih te osobito krajnje siromašnih dijelova i krajeva svijeta, ostaju neriješen problem našega vremena i neodržanih obećanja bogatih siromašnima, tako da danas tvore njegovu tragičnu i neprihvatljivu podijeljenost. Njoj valja pridodati i kulturnu zaostalost, neprosvijećenost i nepismenost te nedovoljnu ili gotovo nikakvu zdravstvenu i ekološku skrb.
U temelju sadašnjih socijalnih, gospodarstvenih i financijskih nevolja koje potresaju svijet stoji, pak, dubinska duhovna kriza, kriza samoga čovjeka i njegovih temeljnih vrednota. To ozbiljno krizno stanje traži okupljanje svih demokratskih i brigom za čovjeka zauzetih snaga, kojima su vrhovna vrednota ljudska osoba, njezina dobrobit i dostojanstvo, kao i human život dostojan čovjeka.
Zato valja uočiti sljedeće probleme:
1. stavljanje pojedinačnih interesa - bili to interesi pojedinih političkih stranaka ili drugih interesnih skupina - iznad javnog interesa i zajedničkog dobra;
2. nepoštovanje i nedovoljno zalaganje za izgradnju pravne države, kao i ignoriranje europskoga demokratskog duha u institucijama od javnog interesa - od najviših do najnižih;
3. velike socijalne nepravde i gospodarske nejednakosti među ljudima i pojedinim društvenim slojevima koje nisu plod poštenoga rada;
4. toleriranje različitih oblika korupcije i podmitljivosti, od sukoba interesa do iznuđivanja i iskorištavanja javnih službi ili položaja za privatne svrhe i interese, te čak i zakonima reguliranih društveno i moralno neprihvatljivih povlastica;
5. mirenje s visokom nezaposlenošću i besperspektivnošću mladih te osobito s trajnim napuštanjem zavičaja i odljevom mlađeg i visokoobrazovanog stanovništva, što sve pridonosi kulturnom osiromašenju zemlje i demografskom slomu;
6. navođenje na pretjeranu potrošnju, iznad materijalnih mogućnosti pojedinaca i obitelji te stvaranje dužničke ovisnosti i dužničkoga ropstva;
7. bezobzirno uništavanje neobnovljivih prirodnih bogatstava te rasipanje i onečišćavanje mnogih drugih;
8. smanjivanje prava zaposlenikâ, osobito radnikâ s nižim primanjima i neredovitost, štoviše izostanak isplata zasluženih zarada;
9. nedovoljna briga države za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, napose za djecu, mlade, žene, radnike i umirovljenike, kao i, uopće, velike socijalne nepravde te gospodarstvene nejednakosti među ljudima i društvenim slojevima;
10. toleriranje bahatosti odgovornih ljudi, čelnikâ civilnih vlasti i stranaka, zatvorenosti javnih službi, birokratizacije i neosjetljivosti za prava, potrebe i probleme građana;
11. promicanje individualizma, relativizma i nihilizma, kao i društvene anemije i neodgovornosti;
12. rašireno bezakonje i nasilje, posebno među mladima, njihovo padanje pod utjecaj droge i organiziranog kriminala;
69. stvaranje osjećaja u građana da su nezaštićeni te da ih dovoljno ne štite ni policija, ni sudovi, ni odvjetnici, što mnoge od njih potiče da uzmu pravdu u svoje ruke;
14. olako prihvaćanje neoliberalnih rješenja u gospodarstvu, kao i zastupanje prijeke potrebe deregulacije, liberalizacije i privatizacije gotovo svih sektora društva, a posebice zdravstva i školstva kao jamaca jednakosti i solidarnosti;
15. neprepoznavanje i neuvažavanje legitimnih nacionalnih interesa u politici i gospodarstvu, navlastito identiteta u kulturi, te njihova nedovoljna zaštita i promicanje u odnosima sa svijetom, bez uskogrudnog nacionalizma i zatvaranja, ali i bez podložničkog odnosa i
16. nedostatak samokritičnosti među pripadnicima klera svih vjerskih zajednica i crkava, sustavno prešućivanje vlastitih pogrešaka, skrivanje iza vlastitog autoriteta, polaganje isključivoga prava na istinu i nedovoljno poznavanje temeljnih problema suvremenog čovjeka.
Ovim ćemo razmišljanjima nastaviti. Danas, svima kojima nedostaje nada, skepticima i obeshrabljenima, ali i svima koji traže dobro, pravdu i slobodu, svima koji se ne predaju, upućujemo važnu poruku kako bi svi zajedno postali sudionici na vlastitom putu i graditelji slobodnijega i čovječnijega svijeta.