Monografija o životu i radu jednog od zaslužnih ljudi Banjaluke, čiji je autor novinar Zoran Pejičić, predstavlja prijatno iznenađenje u publikacijama ove vrste.
Sva građa ove monografije, svrstane u nekoliko tematskih ciklusa, govori o dosta interesantnom životu našeg bivšeg i dragog sugrađanina Živorada - Žike Pećarića, uglednog pozorišnog radnika, arhitekte, slikara i sportiste, po kojoj možemo prepoznati kulturni i svaki drugi život Banjaluke iz prošlosti pa sve do najnovijeg vremena.
Autor nam donosi zanimljiva svjedočanstva, koja predstavljaju određenu vrstu vremeplova grada i koja se vrlo pitko čitaju. Pisanje je vrlo plastično i veoma dokumentarno, što dokazuje da se do ovakvog rukopisa ne dolazi lako. Morale su biti pregledane hrpe raznovrsne rasturene, ali dragocjene građe da bi iz mnoštva podataka bio izvučen bar jedan dio koji predstavlja kulturnu baštinu Banjaluke.
Iznad svih tih vrsta mnogobrojnih izvora stoji autor i njegova dugogodišnja upornost, koja je na kraju urodila plodom, jer je stavljeno u knjigu veoma mnogo raznovrsnih podataka koje bi poželio da ima o sebi svaki grad.
Uz to, sve je to dato s mjerom i smislom za lijepo izgovorenu i napisanu riječ. Ovo djelo ima višestruku korist i značaj za grad i predstavlja njegovo najljepše svjedočanstvo o prošlosti. Zato je dobro što prošlost postoji, što prošlost ne prolazi, jer sve što se preselilo u prošlost živi u vječnosti, a to dokazuje i ova monografija autora Zorana Pejičića.
Roman
Rijetke su monografije kao ova koja se čita kao jedan roman, u kojoj je autor uspio da otme od zaborava vrijeme, ljude, događaje
Ističem kao posebno, da u sklopu monografije ima više tekstova koji predstavljaju male monografske cjeline o kulturnim prilikama i ustanovama, staroj i novijoj arhitekturi grada, što u istoriografskom pogledu, ova poglavlja imaju i najveću vrijednost u knjizi.
Autor nam znalački prezentuje raznu monografsku i hroničarsku građu, koja će, svakako, biti od izuzetne vrijednosti za sve one koji budu proučavali noviju istoriju i prošlost Banjaluke.
Bez obzira na sve, pa i na eventualne nedostatke ovog djela, monografija predstavlja pravu i nezaobilaznu hroniku o prošlosti grada i životu ljudi koji su ga stvarali.
Ovo je zanimljiva monografija i lako se i sa zadovoljstvom čita od prve do posljednje stranice...
Jedan od razloga je što se ova monografija lako i sa zadovoljstvom čita od prve do posljednje stranice je što se u njoj nalaze tekstovi naših najeminentnijih javnih, kulturnih, privrednih i političkih ličnosti: Desanke Maksimović, Oskara Daviča, Dragoslava Joksimovića, Tomislava Ladana, Borisa Kristančića, Ranka Ćurčije i dr...
Rijetke su monografije kao ova, koja se čita kao jedan roman, u kojoj je autor uspio da otme od zaborava vrijeme, ljude, događaje...
Odlučio sam da ovaj moj tekst bude nedovršen, kao što su i mnogi razgovori Nebojše Radmanovića, Zorana Kalinića, Željka Stjepanovića, Tome Marića, Muharema Insanića i moji sa našim Žikom ostali nedovršeni...
(Iz moje pjesničke bilježnice)