U četvrtak bi, prema zvaničnim najavama, trebalo da bude završena epizoda sa Slavom Kukićem kao kandidatom za funkciju predsjedavajućeg Savjeta ministara.
Ali to u suštini ne znači ništa, nikakav pomak koji ovih dana priželjkuju samo stranci, pošto sapunici oko formiranja vlasti još nema kraja, a SDP-ov režiser Zlatko Lagumdžija je u ove vrele dane, izgleda, dobio novu inspiraciju da je i dalje razvlači.
Naime, odgađanje drugog kruga glasanja u vezi s Kukićem u parlamentu, a jasno je odmah bilo da nije imao entitetsku većinu, trebalo je da posluži za dodatnu kupovinu vremena od dvije sedmice da bi se, navodno, pokušao organizovati nekakav sastanak lidera na kojem bi bio riješen problem formiranja vlasti na državnom nivou.
Kako nije bilo ništa od sastanka, tačnije nije bilo niti jedne ozbiljnije inicijative da se uopšte sastanu lideri i razgovaraju o ovoj temi, osim što je Sulejman Tihić po vlastitom priznanju nekoliko puta nazvao telefonom Milorada Dodika da se nađu kod njega u Šamcu, ali nisu uspjeli naći vremena, te je i Zlatko Lagumdžija imao neodložna i važnija stranačka posla u Kini sa delegacijom evropskih socijalista, Denis Bećirević bi mogao u četvrtak ponovo prolongirati drugi krug glasanja. Cilj je ponovo jasan, da se ne dovede Predsjedništvo BiH u cajtnot od osam dana da predlaže nekog novog kandidata koji, kao i Kukić, nema obezbijeđen "prolaz" u parlamentu.
Ovi sasvim realni i optimistični rokovi za formiranje državnih vlasti izgleda za sada malo žuljaju samo Amerikance
Ako ovaj scenario prođe, odnosno prošireni kolegij ne postigne dogovor da se to glasanje formalno uvrsti kao tačka dnevnog reda planirane sjednice, sve bi se onda moglo proceduralno zavrtjeti na još nekih mjesec dana.
E sad, ako u ovu prosto matematičku kupovinu vremena uključimo redovnu godišnju avgustovsku parlamentarnu pauzu, to bi sasvim sigurno dalo dodatni motiv liderima da prve ozbiljne razgovore o Savjetu ministra na miru, neopterećeni rokovima, otvore negdje u septembru.
Ako nekim čudom tada i padne dogovor, eto novih ministara u zgradu na Marindvoru taman sa početkom nove godine kako bi se po hitnom postupku usaglasili o budžetu za ovu godinu, koji još nije usvojen, a o sljedećoj ne treba ozbiljno ni razmišljati.
Ovi sasvim realni i optimistični rokovi za formiranje državnih vlasti izgleda za sada malo žuljaju samo Amerikance, tačnije Tomasa Kantrimena, zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD, zaduženog za ovaj dio Evrope, koji je poručio prošle sedmice kako je lično razočaran svim liderima u BiH, uključujući čak i Zlatka Lagumdžiju.
"Svi lideri ključnih stranaka krivi su podjednako za veliki neuspjeh u formiranju vlasti. BiH će uspjeti kao država onako kako to Dejton kaže. Neka lideri odluče hoće li to biti sada ili ćemo čekati još nekoliko godina", kaže Kantrimen ističući da ni sam nije siguran kako krenuti naprijed, ali sigurno neće dopustiti ni da se krene nazad.
Svi lideri ključnih stranaka krivi su podjednako za veliki neuspjeh u formiranju vlasti, kaže Kantrimen
Kantrimen je, čisto formalno gledano, u pravu kad podsjeća lidere na odgovornost za neformiranje vlasti, ali mogao je bar malo biti i samokritičan, jer je upravo on odigrao ključnu ulogu u nelegalnom formiranju Vlasti Federacije.
Kako Lagumdžija politički može dobaciti u Stejt departmentu samo do njegove kancelarije, upravo je on u ime američke administracije, bar tako tvrde dobri poznavaoci odnosa po vašingtonskim političkim krugovima koji se bave Bosnom, osokolio visokog predstavnika Valentina Incka da bez saglasnosti Brisela suspenduje odluku Centralne izborne komisije kojom je bio poništen izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije, pravaškog generala Živka Budimira i dvojice platformaša Mirsada Kebe i Svetozara Pudarića.
Zbog toga i, komentarišući izbor vlasti u Federaciji, Kantrimen odlučno odbija svaku vezu krize na državnom nivou tvrdeći da je martovska drama u principu riješena na jedini mogući način, štiteći valjda i svoje poteze.
Što će reći da svi stranci koji su na bilo koji način umiješani u ovdašnju politiku i te kako snose veliki dio odgovornosti za neformiranje vlasti, jer se ponašaju neprincipijelno. Pa tako i već pomenuti Kantrimen.
Pitanje glasi: Zašto bi se danas uopšte Zlatku Lagumdžiji žurilo da postigne s Miloradom Dodikom, Mladenom Bosićem ili Draganom Čovićem bilo kakav dogovor o raspodjeli ministarskih pozicija?
Stranci koji su na bilo koji način umiješani u ovdašnju politiku i te kako snose veliki dio odgovornosti za neformiranje vlasti
Nema potrebe da to dogovara, jer se on već izjasnio da hoće pet ministarskih pozicija, od kojih je jedna svakako ministar inostranih poslova, rezervisana za njega, a ostalih pet, eto, da podijele Srbi i Hrvati kako im volja, čak nudeći velikodušno da Martin Raguž kao zajednički kandidat dva HDZ-a prođe kao predsjedavajući Savjeta ministara.
Potrebno je samo da čeka kako bi se stranci umiješali u čitav proces i, navodno, spasonosno ponudili kompromisno rješenje koje će u suštini biti prepisana lista želja platformaša. Takva je danas ta međunarodna politika.
Izjave Valentina Incka kako se on neće miješati u formiranje vlasti nemaju nikakvu težinu, jer je to isto govorio i za formiranje vlasti u Federaciji pa je prvo usvojio odluku o finansiranju federalnih institucija pravdajući to životnom potrebom da građani ne ispaštaju zbog loše volje lokalnih političara, a drugi put suspendujići već pomenutu odluku CIK-a. A sad izjavljuje kako se, eto, neće miješati.
Stvarno ne znam zašto tim strancima smeta neformiranje novog savjeta ministara. Gdje se to njima toliko žuri? Kao da ovaj sadašnji baš ničemu ne valja. Mogao bi ostati u nekom tehničkom sazivu i do sljedećih izbora s tim da bi se taj takav mandat morao malo zakonodavno ojačati ako se rješavaju pitanja u vezi sa MMF-om ili Evropskim putem.
Istina, sporan je jedino onaj putujući ministar Sven Alkalaj. Ali ni to sad ne bi bio neki veliki problem, sazove Denis Bećirević hitnu sjednicu parlamenta ovaj mjesec kad Alkalaj nije na putu, većina sigurno postoji i smijene ga. Uštedjeli bi sigurno novca od njegovih dnevnica.
Mislim, ako se lideri baš ne mogu dogovoriti, i to je bolje rješenje nego da se opet umiješaju Tomas Kantrimen i Valentin Incko. Tek tada baš niko ne bi imao nikakvu ideju kud i kako dalje.