Skupina akademijskih propalica podržala je Branimira Glavaša. Retorika apela sasvim je nezanimljiva standardne gluposti o tome kako bi se, u "zemlji koju je stvarao", on sa slobode trebao braniti od optužbi za sudjelovanje u organiziranim likvidacijama. Zanimljiv je samo sastav domonstranata sa Zrinjevca jer precizno pokazuje na koje se rezidualne elemente rastvorila velika protuzapadna nacionalistička koalicija, koju je bio formirao Tuđman kao podlogu svom "masovnom pokretu", gdje je HDZ, zapravo, imala sporednu ulogu kao legalna, politička formacija: Hercegovci su bili Tuđmanova IRA, a HDZ njegov Sinn Fien.
Što, dakle, nalazimo u `rezidualnom rastvoru`, odnosno društvenom talogu tuđmanovskih lojalista koji smatraju da istaknuti zločinci treba da uživaju povlašten status u hrvatskom društvu i pred hrvatskim sudovima?Tu je devetnaest akademika ustanove koja je odbila primiti u članstvo francuskog akademika, sorbonskog profesora Radmana, pošto je napravio senzacionalno znanstveno otkriće te postao ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. Akademici vjerojatno sumnjaju da on misli kako je majmun najbliži čovjekov evolucionistički rođak. Oni tu sličnost odbijaju, čak i akademik Ivo Padovan, iako je liječnik, a osim toga, opravdano se boje da bi znanstveno priznanje kontroverzne darvinističke teorije i heliocentrizma, moglo pokvariti jedva uspostavljene dobre odnose s Katoličkom crkvom. Akademija se tek oprala od masonstva, antiklerikalizma i jugoslavenstva, pozitivnih zasada koje su obilježavale svjetonazor njezinih utemeljitelja.
Apel za Glavaša potpisao je autor folklornog `morlačkog ciklusa` Ivan Aralica, propali pisac, kninski učitelj koji ne može prežaliti Tuđmana, Šuška, Pašalića i ostalu bulumentu, s kojom se bio slizao sakrivajući političku prošlost provincijskog karijerista, istaknutog pripadnika komunističke nomenklature. Slobodan Novak, nacionalistički heremit koji se povukao u otočku vukojebinu da može živjeti od slave jedne poštene knjige koju je objavio - u komunizmu! - prije trideset godina, podudarni je profil promašenog lokalnog genija koji se osvećuje Europi i Nobelovu komitetu. Ivo Padovan i Ivica Kostović imaju olakšavajuću okolnost - oni su liječnici, pa se od njih ne očekuje divovski intelekt, dok je kod Zdenka Škrabala to pojačano time što je riječ o čovjeku kojeg hrabrost ne obilježava kao najvažnije svojstvo njegova značaja. Mislav, pak, Ježić - moj bivši demonstrator s indologije - naprosto je teški klerikalac i habzburški prišipetlja. Kao novinar i neopterećeni fan te dekadentne dinastije, ja sam se s nadvojvodom Ottom gotovo sprijateljio, a Ježić je, predsjedajući lokalnom ogranku njihove Paneuropske unije, toga čestitoga djedicu tretirao kao vedsko božanstvo, pa kao veći katolik od pape svoj konzervativizam formira odbijajući tekovine jozefinskog prosvjetiteljstva.
Četiri biskupa koja su kao jamci supotpisali apel poznati su desničari, koji se ističu i među nosiocima ljubičastog pojasa u kaptolskom hramu Šaolin. I kod tih propalih prelata, kao i kod propalih intelektualaca, najuočljivije je da su to listom bivši ljudi, nekoć vrlo ambiciozni, sad kadrovski i društveno - mrtvaci. Kompromitirani neciviliziranim stavovima i ulagivanjem tiraniji, više se ne mogu uvaliti na prominentnije pozicije, pa iskazuju prkos, jad i ogorčenje - tko zbog crvenog šešira, tko zbog mjesta u upravnom odboru i političkoj stranci, na dekanatu, rektoratu, u novinama i na dnevniku - uopće, zbog ireverzibilnog procesa detuđmanizacije društva, što se iskazuje kroz temeljitu depašalizaciju javne scene. Nekadašnji ekspert za deratizaciju iz Bjelovara, Pašalić razumije o čemu se radi: njegove veze se kidaju, prizor koji podsjeća na ilustracije u starim izdanjima Julesa Vernea - ronioci kapetana Nema koji na glavi nose željezne kacige s prozorčićima, sjekirama odsijecaju pipke pobješnjelog dubinskoga oktapoda...
Glavaš je još živ, ali politički mrtav, a poslije reizbora na Ustavnom sudu i Vice Vukojević će sići u Had. U medijima, upravo je izvršena munjevita smjena Miljenka Manjkasa. Preko `motrištarske` skupine novinara u informativnom programu HTV-a on je u svoje doba osiguravao `transmisiju` iz Pašalićeva aneksa Predsjedničkih dvora, no sad se pokazalo neodrživim da najveće dnevne novine u zemlji uređuje taj - inače vrlo sposoban urednik - koji uporno podržava istu vanparlamentarnu desničarsku opciju. Ne znači da je s njim gotovo, pošto je u međuvremenu, uz pomoć postpašalićevske hebrangovske kabale u HDZ-u i Vijeću za elektronske medije uspio neometano steći kontrolu nad velikim brojem lokalnih radio-stanica. No, čistka traje u nacionalnim medijima, osim na HTV-u, pa se neki `motrištarci` još drže jedino na Novoj TV, ali i ondje, vedeta te skipine, veoma privlačna Hrga (zagorski prijevod hercegovačke riječi - komad) sama se depašalićizira i sad brije bez one dosadne desničarske agende koja ju je sputavala da se slobodno, kako joj nalaže instikt vesele mlađe vrtirepke, poda zdravom senzacionalizmu.
Kriptopašalićevci, tuđmanoidi i ostali nacionalistički mutanti polako otpadaju od društvenog mejnstrima - osim na Hrvatskoj televiziji, gdje će ih Vanja Sutlić, kao egzotične ljudožderske orhideje, očuvati u prisavskom botaničkom vrtu, gdje u umjetno stvorenoj mikroklimi uspijevaju i ostali egzoti - razni boljševički hibridi, vrdoljakovska mandragola i mrtvački krstavac kojim se tu hrani zombije. To paše SDP-u: kao svoju političku protutežu radije će sponzorirati neutemeljenu desničarsku sektu, nego stvarnu hadezeovsku demokratsku opoziciju (koja, doduše, ima samo jednog iskrenog pripadnika, kao što je u britanskom laburizmu samo Blair bio istinski `novolaburist`, a svi ostali nepopravljivi ljevičarski reakcionari).
Ima li tu kakve pouke i šeme? Ima, naravno - budući da se pokazalo kako pravosuđe nije imuno na prosvjedne tehnike građanskog otpora, odlučio sam da zbog zabrane moje knjige `Ad hominem`, koju je preko Općinskog suda u Zagrebu preventivnom cenzurom ostvarila zloslutna multinacionalna korporacija RTL, proglasim dvosatni upozoravajući štrajk glađu. Očekujem da me pregleda Bobo Lang i potvrdi moje pravo da odbijem akupunkturu.