"Ako dopustimo da pitanje 'Gdje je Sara?' ostane bez odgovora, onda smo, bez imalo patetike, zaslužili da nestanemo. Niko nije dao život za Republiku Srpsku da bi u njoj nestajale bebe. Republika Srpska je stvorena da ne bi umirale bebe u UKC-u. I to se nikada ne smije zaboraviti. A neki očigledno jesu."
Ovo je napisano prije mjesec dana na istom ovom mjestu u kolumni o filmu Centra za istraživačko novinarstvo "Gdje je Sara?", koji govori o misterioznoj sudbini novorođene bebe "zvanično" preminule 8. septembra 2018. godine u UKC-u Republike Srpske, čije posmrtne ostatke roditelji bezuspješno traže.
Taj film je izazvao ogromnu pažnju širom regiona, ali nažalost, nije izazvao pravu reakciju u Republici Srpskoj, a pogotovo ne u UKC-u. Umjesto skrušenosti i pijeteta iz najveće zdravstvene ustanove u Srpskoj poslali su sramno saopštenje navodeći da je "film napravljen tendenciozno sa ciljem potpune diskreditacije zdravstvenog sistema Republike Srpske".
Međutim, još poraznije je što poslije mjesec dana više niko ne spominje ni film, ni tragičnu Sarinu sudbinu.
Pažnja javnosti usmjerena je na svakodnevne političke trivijalnosti, u prvom redu na izborne zakone BiH i RS i pitanje po kojem od njih će biti sprovedeni izbori, kao i na druge teme koje su okupirale javnost i prije CIN-ovog filma.
Za proteklih mjesec dana iz fokusa nisu potpuno nestale ni crne liste SAD, ni sporne odluke Ustavnog suda BiH i još spornije Kristijana Šmita. Ali "gdje je Sara" ne pita se više niko.
Nekoliko dana javnost je bila zaokupljena hapšenjem pripadnika narko-kartela "Tito i Dino", zbog čega smo se neki ponadali da će se hapšenja preliti i u Republiku Srpsku, ali umjesto toga još jedna policijska akcija okončala se na ribarski način - "uhvati, poljubi i pusti". Zbog Sarinog nestanka još niko nije uhapšen.
Mediji su širom otvorili prostor federalnom ministru unutrašnjih poslova Rami Isaku, koji ne prestaje da radi ono što jedino umije - da pravi budalu od sebe, u čemu mu sa polovičnim uspjehom parira "državni" ministar bezbjednosti Nenad Nešić. I jedan i drugi služe za prikupljanje klikova, a pitanje "gdje je Sara" očigledno ne.
Nekoliko dana brujalo se o gostovanju predsjednika Srpske Milorada Dodika na Face TV i njegovim bombama o davanju dvije milijarde i pride Potočara Federaciji BiH. I to je bilo kratkog daha, ali pitanja odakle nam dvije milijarde i odakle bilo kome pravo da poklanja dio teritorije Srpske ipak se spominju mnogo češće, nego pitanje "gdje je Sara".
Jedina ozbiljna stvar u proteklih mjesec dana je nakaradna rezolucija o Srebrenici i to je pitanje koje zaista zaslužuje ozbiljnu pažnju u Srpskoj. Jednostrani potez ambasadora BiH pri UN Zlatka Lagumdžije i podnošenje rezolucije bez saglasnosti Predsjedništva BiH predstavlja udar na ustavni poredak i za sobom bi trebalo da povuče ne samo političku, već i krivičnu odgovornost, ali od toga neće biti ništa.
Na sreću, sve su prilike da rezolucija, zahvaljujući najavljenim amandmanima Crne Gore podnesenim pod pokroviteljstvom SAD (sic!), neće pogoditi planirani cilj i neće predstavljati "valjan" osnov za dalje udare na Republiku Srpsku. Uostalom, neko je već lijepo rekao, kakva god bude rezolucija, zaslužuje da je poštujemo onoliko koliko njeni podnosioci poštuju Rezoluciju 1244. I tačka.
Ali koliko god to pitanje bilo značajno i koliku god pažnju zasluživalo, to ne smije biti po cijenu potpunog marginalizovanja Sarine sudbine, jer ponavljam - Republika Srpska je stvorena da zbog nedostatka kiseonika ne umiru bebe u UKC-u, a ne da u njoj nestaje novorođenčad.
A ako smo to zaboravili, a očigledno jesmo, nikakva rezolucija nam neće nanijeti veću štetu od toga.
P. S. Kakvu god etiketu žele da nametnu Srpskoj, podnosioci sramne rezolucije ne mogu da potru činjenicu da je u Republici Srpskoj juče slavljen Dan pobjede nad fašizmom i da je bio neradni dan. U Federaciji BiH nije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.