U nedjelju se u Hrvatskoj održava prvi krug predsjedničkih izbora na kojem bi, prema svim anketama, trebao pobijediti pravnik i kompozitor, sveučilišni profesor i saborski zastupnik dr. Ivo Josipović, kandidat SDP-a, koji stabilno vodi u svim anketama sa oko 30 posto potencijalnih glasova. O ulasku u drugi krug predsjedničkih izbora za koji se na teritoriju RH tijesno bore Milan Bandić i Nadan Vidošević mogla bi vrlo lako odlučiti tzv. dijaspora u BiH.
Napominjem kako je taj pojam netočan jer državljani RH koji žive u BiH (registrirano je 268.000 hrvatskih državljana koji imaju pravo glasa), mahom Hrvati ili prognani odnosno iseljeni Srbi, i nešto Bošnjaka oko Bihaća, nisu pripadnici dijaspore kao što to jest, na primjer, moja majka, koja živi u Buenos Airesu.
A prema rezultatima istraživanja o tome za koga će glasati Hrvati u BiH koje je provela Nova TV, gotovo polovica ispitanih birača glasala bi za Milana Bandića (nezavisni, bivši SDP-ovac), točnije njih 47,3 posto. Za njim slijedi Andrija Hebrang koji sa 15,1 posto potpore prilično zaostaje za Bandićem usprkos tome što je kandidat HDZ-a, stranke koja je u BiH uvijek uživala najveću podršku.
Hebranga slijedi Dragan Primorac (nezavisni, bivši HDZ-ovac) sa 14,6 posto podrške birača, dok Ivu Josipovića, favorita svih anketa provedenih u Hrvatskoj, podržava tek 6,3 posto birača u BiH. Miroslava Tuđmana (nezavisni) podupire 2,8 posto birača, dok je Nadan Vidošević (nezavisni i bivši HDZ-ovac) srozan je na 2,7 posto. Vesna Pusić (HNS) u BiH osvaja tek 1,7 posto glasova birača.
U slučaju da Bandić uz Josipovića uđe u drugi krug, za njega bi glasalo 74,6 posto birača, a njih 15,2 posto za Josipovića. U slučaju da je uz Josipovića Primorac, Josipović bi osvojio nešto više glasova, konkretno 24,9 posto, dok bi Primorac pobrao 54,9 posto glasova. Veću potporu u BiH od Josipovića imaju i Hebrang i Vidošević.
Elem, ako će zagrebački gradonačelnik pobijediti na predsjedničkim izborima koji se odvijaju u BiH i u ostalom dijelu 11. izborne jedinice (dijaspora), hajde da vidimo, ukratko, tko je taj Milan Bandić.
Bandić je posljednjih dana poprilično zauzet "delanjem" (radom ili "oranjem", kako kaže, s obzirom na to da se uspoređuje s konjem i plugom) po Bosni i Hercegovini. Bandić se u pismu koje je poslao ovih dana članovima SDP-a u Zagrebu lažno predstavlja. Prema službenom stavu SDP-a, njegovo je članstvo u stranci prestalo automatizmom onog trenutka kada je objavio kandidaturu. Ali Bandić u pismu piše da je "zamrznuo svoje stranačko članstvo". Kako god da bilo, on više nije predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, niti član stranke, pa nema pravo pristupa stranačkim podacima o članovima. Na ovom mjestu odmah pitamo: od kuda mu imena članova SDP-a, adrese i ostalo? Moje je uvjerenje da je jedini način na koji se to moglo dogoditi, Bandićevo otuđivanje podataka iz SDP-a, koje su članovi povjerili stranci, a ne njemu. Ovim potezom duboko vrijeđa pravo na privatnost, ali - uvjeren sam - i hrvatske zakone (posebno onaj o zaštiti osobnih podataka).
Moram primijetiti da se razlikujem po pitanjima karakteristika koje trebaju krasiti budućeg predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske. U svom pismu Bandić navodi kako Hrvatskoj treba "... odlučan i učinkovit predsjednik, koji poštuje i cijeni svaku stopu ove zemlje...". Moji prioriteti karakteristika predsjednika Republike Hrvatske ne kreću od "odlučan i učinkovit", već od "pošten i vjerodostojan". Hrvatska je već u više navrata imala "odlučne i učinkovite" lidere - od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, do odbjeglog premijera Ive Sanadera. U oba slučaja "odlučnost i učinkovitost" lidera rezultirala je osobnom promocijom i izgradnjom kulta ličnosti, te propadanjem zemlje u ralje korupcije, nepotizma i samovolje.
Za razliku od Bandića smatram da je Hrvatskoj potreban lider/liderica koji će vjerodostojno promovirati poštenje i borbu protiv korupcije kao novi model političkog ponašanja. Nažalost, kod Bandića u njegovim dosadašnjim rezultatima ne prepoznajem te osobine. Upravo suprotno.
Treće, prije pola godine su održani lokalni izbori na kojima je Milan Bandić osvojio poziciju direktno izabranog gradonačelnika grada Zagreba. Danas poručuje kako mu je vodstvo stranke onemogućilo kandidiranje za SDP-ovog predsjedničkog kandidata. Što me dovodi pred pitanje - što je, zapravo, Bandić prije šest mjeseci želio, natjecati se za mjesto predsjednika države ili gradonačelnika?
Naime, prema njegovom ponašanju može se zaključiti samo jedno - natjecanje i osvajanje pozicije gradonačelnika Bandiću očigledno služi jedino kao sigurnosna mreža za sudjelovanje na predsjedničkim izborima. Što mnoge dodatno vrijeđa kao stanovnike grada Zagreba.
Već smo upoznali jednog takvog političkog dezertera - Ivo Sanader je poziciju premijera napustio na polovici mandata, baš kada je postalo najteže za državu i građane. Cijela je javnost nepodijeljena u osudi tog kukavičkog čina. Slična situacija je i u Zagrebu. Gradska proračunska kriza je iz ove godine samo prebačena u slijedeću, a Bandić nepunih sedam mjeseci nakon izbora bježi na drugu poziciju. Čak je i Sanader odradio veći dio svog mandata. Jasno je, dakle, da je Bandić sugrađane na zadnjim lokalnim izborima besramno iskoristio.
Zaključno: ja sam već odlučio. Jer, što vam uopće znači Bandić? Želim da Ivo Josipović bude moj predsjednik. Čovjek koji će u svijetu predstavljati ono najbolje što u Hrvatskoj imamo i što jesmo, osoba koja će znati pomoći da se ispravi ono što nije dobro, što ne valja.
Na redu ste, dame i gospodo, vi koji glasate u BiH. A ostali? Mogu poželjeti da Hrvatska dobije lidera koji će, sasvim sigurno, znati poštivati volju građana Bosne i Hercegovine i maksimalno unaprijediti naše međudržavne i svake druge odnose.