Ljudi koji vode ovu zemlju su uglavnom političari opšte prakse. U sve se ponešto razumiju, umiju o svemu uopšteno govoriti, a, mada su završili neke škole, fakultete, nisu stručnjaci ni za šta. Glavno je našim političarima da se bore za vitalne nacionalne interese, kako bi sebi i svojima obezbijedili dobre pozicije. Ono čime se najviše bave je kadrovska premetaljka.
Nije usamljen primjer Bože Ljubića, ali je simptomatičan. Ovaj ljekar, ortoped, je državni ministar saobraćaja i komunikacija, što je nonsens. Šta jedan ljekar zna o cestogradnji, o željeznici, o avio-saobraćaju? Onda nije ni čudno što se vode polemike o trasi autoputa 5c, jer su se tu upleli mnogi interesi, a ljudi od struke se uopšte ne pitaju. Boži Ljubiću je glavno da ta cesta prođe kroz hrvatski dio Hercegovine, a baš ga briga koliko je optimalno iz pozicije ekologije i očuvanja kulturnih dobara.
Naša željeznica se ne miče s mjesta ovih posljednjih petnaestak godina, lobi cestovnih prevoznika vodi glavnu riječ. Danas voziti se prugom od Sarajeva do Banjaluke znači da čovjek ima na pretek vremena, a i vagoni su starinski, muzejske vrijednosti. Poslije Drugog svjetskog rata udarnički su izgrađene pruge Brčko - Banovići, Šamac - Sarajevo, Banjaluka - Doboj, a danas nemojte ministra saobraćaja ništa pitati o željeznici, on će vam jedino dati stručan odgovor ako ste slomili nogu.
Zašto je to tako? Zato što uopšte nije važan razvoj bilo koje društvene oblasti, naše vodeće političke stranke samo se bave zauzimanjem fotelja. I nije ih briga kakav će čovjek doći na čelo neke državne institucije, kakav će imati stručni profil, nego samo neka je naš, iz moje partije, iz moje nacije. Ponekad mi dolaze neki normalni ljudi, koji su imali kontakte sa državnim ministarstvima, pa se hvataju za glavu, ne mogu se načuditi na kakvo su neznanje naišli.
Nije važno što je Safet Halilović završio šerijetsku školu, dakle prvo postao hodžica, ali je važno što ovaj ministar za ljudska prava i izbjeglice po svim pokazateljima ništa ne radi. Kod nas se na svakom koraku krše ljudska prava, a Halilović nije nikada povisio glas o tom pitanju. A, da je bar stručan na svom FPN, ali mi ljudi s ove univerzitetske ustanove priopćavaju da je čovjek takođe veliki neradnik. Ali je važno da Halilović podržava u svemu svog šefa u Stranci za BiH, pa mu je već dugo godina zagarantovana ministarska fotelja.
Kada bismo pročešljali sve ministre, od Tarika Sadovića do Sredoje Novića i mnogih drugih, takođe i na entitetskom nivou, došli bismo do zaprepašćujućih podataka o njihovom neznanju. No, to bi se nekako moglo i progutati da ovi važni ljudi imaju odgovarajuće savjetnike i stručne timove kao pripomoć. A, uglavnom te funkcije obavljaju stranački ljudi, takođe bez velikog stručnog znanja, nego su se tu uhljebili kao važan partijski kadar. Rijetko se dešava da se o važnim društvenim problemima pita struka, jer ti nezavisni učenjaci mogu pokvariti ono što su stranke zamislile.
A, zašto nema stručnih ljudi od imena i prezimena u strukturama državne i entitetske vlasti? Gdje su oni kao istinski savjetnici i pomoć u rješavanju gdje struka i nauka treba da odlučuju? Vlasti su se iskompromitovale, pa mudri ljudi izbjegavaju iz moralnih razloga da sarađuju s njima. A, onda u tu prazninu upadaju laktaroši, koji su spremni potpisati sve stručne analize kakve ministri očekuju.
Ponekad se upoznam s mladim stručnjacima, od kojih su mnogi završili fakultete i doktorate u inostranstvu, koji skromno obavljaju svoj posao najčešće kod privatnih firmi, čiji su vlasnici često stranci. Takvih ljudi ima u nas, pametnih i obrazovanih, ali naši moćnici i ne pomišljaju na njih. Samo kao stručnjake hoće ljude iz svoje stranke. A, najčešće su to poltroni, poslušnici, od kojih u stručnom smislu nema veće koristi.
Uvjeren sam da mito i korupcija, za koje strane analize kažu da kod nas dominira, uveliko zavisi od nestručnih komisija, od nemoralnih stranačkih prišipetlji. Zašto Vlada Kantona Sarajevo ne dozvoli konkurenciju u gradskom saobraćaju? Iako se zbog te zabrane nalaze na sudu, neko uveliko u Vladi ima koristi od monopola u vozanju građana. Nestručnost je veoma često povezana s mutnim radnjama, s korupcijom.