Ako volite trik pitanja i malo magije, na pravom ste mjestu. Ukoliko baš i niste ljubitelj, prijaće vam, vjerujte mi, u ovom vrtlogu loših vijesti svijeta oko nas.
Šta je zajedničko lansiranju rakete u svemir i jastozima? Ne virite odmah u narednu rečenicu. Razmislite, šta bi to moglo biti?
To sam ja, vjerovali ili ne. Ja sam jedino zajedničko lansiranju svemirskih raketa i jastozima, ove jeseni. Sad ću vam ispričati sve, lagano. Jer ne mogu drugačije, pišem ovo prehlađena, u pidžami, umotana u čupavu deku dok vani divlja jugo. I boli me glava od kašlja jer sam trčala u tankim haljinama po obližnjim planinama jureći kadrove za moje kolumne. Težak život nas umjetnika, zar ne?
Gdje sam ono stala? Ah, da!
Kako se lansira raketa na Mjesec? Odbrojavanjem.
5, 4, 3, 2, 1… kreni! Stani, zašto brojiš od 5, lakše je i brže od 3? Rezultat je isti, zar ne? Tu sam vas čekala. Nije isto. Fora je u "Pravilu 5 sekundi". I jednostavno je da jednostavnije ne može biti.
Šteta što nisam to ja pametnica, smislila. Da se obogatim tom inovacijom. Mel Robins je prepoznala i primijenila. Kada osjetite poriv da nešto preduzmete, nemojte čekati da vas prođe, brojite unazad od 5 i fizički se pokrenite, osjetite snagu početnog impulsa. Ispalite se na Mjesec, ako treba! Inače će vas mozak zaustaviti. Ovo je način da se pokrene lančana reakcija samopouzdanja, produktivnosti i hrabrosti. Brojeći unazad, kaže Mel Robins, prebacujemo brzine u glavi i hvatamo novi pravac. Brojanje je ometač smišljanja izgovora, u čemu smo svi prvaci svijeta.
Tako unosimo promjene u svoje živote. Natjeramo se da držimo uzde u svojim rukama. Jer bude li sve stalno stajalo u mjestu, osvojiće nas žabokrečina. Samo što nije.
Jako mi se sviđa to "Pravilo 5 sekundi". I zaista djeluje, isprobala sam na sebi.
Ali Žmuu ništa nisam rekla. Mada je primijetio da pišem spiskove šta sve trebam uraditi, što nikada nisam i da se zaista sve odvija po tim spiskovima obaveza. Ne baš po zapisanom redoslijedu, ali ko će još u te sitnice gledati.
Čak je jednom stao iznad tog spiska na stolu i smijući se rekao: "Ko si ti? Gdje je moja žena? Ja u ovoj kući nikada spiska tvojih obaveza vidio nisam, do danas." Ali stvari se mijenjaju.
Pri tome, Žmu pojma nema da ja brojim u sebi. I sada kad ovo pročita tačno znam da će reći: "Jesi ti sigurna da brojiš od 5? Ti sigurno brojiš od 1000. Da potraje. Pa možeš još malo da se razvlačiš i odugovlačiš. Ili da se predomisliš. S tobom se nikad ne zna." Vidite, zato mu nisam ni rekla da odbrojavam.
Potreba za kretanjem je najvažnija. Iako postoje momenti kada se malo sklonite od svega. Kao ja ove jeseni. U zaklon. Tamo sam vam bila ovih mjesec dana. Na ničijoj zemlji, negdje između. Ali to nije bilo odugovlačenje, nego priprema za unapređivanje sebe, novi nivo igrice zvane život. E tu smo stigli do jastoga.
Kako jastozi rastu? Valjda, k'o i svi ostali? E pa neće biti.
Rastu od neudobnosti. Meke su i nježne životinje, koje ne prestaju da rastu cijelog života. Jer kada im oklop prema vanjskom svijetu postane tijesan i neudoban, odbace ga i sklone se u sigurnost zaklona dok im ne očvrsne novi štit u kome će biti dovoljno prostora za novi rast. Stvore svoju novu, malo dalju granicu koju trebaju dostići.
I tu je i odgovor šta sam ja radila ovih dana. Bila sam u zaklonu. Trebao mi je novi štit prema vanjskom svijetu. Da zaštitim nježnost u sebi. I da joj napravim prostor za novi rast.
Naša duša raste u izazovima.
Kada ostvarimo mali san za koji smo mislili da je nemoguć, odmah imamo veće snove. Pa makar to bile blesave želje kao što su da popijete vino u Luvru, isprobavate opremu za jahanje u londonskom Harodsu, hodate po griničkom meridijanu kao akrobata po žici, plovite kroz Gibraltarska vrata, mašete prugastim svjetionicima na ostrvcima u okeanu, pijete presladak čaj od nane u Kazablanki ili jednostavno da se ujutro našminkate i da ništa, baš ništa ne radite taj dan. Ovo su moji mali ostvareni blesavi snovi, kakvi su vaši?
Lansirajte sebe. K'o šatl. Ili Starlink Ilona Maska, ako volite da svjetlucate. I jurite velike snove.
Nemojte povjerovati kada vam kažu da nešto ne možete. Možete svašta, samo nemate pojma o tome, rekla je Hristina Popović kada je pričala o svom penjanju na Kilimandžaro. I potpuno je u pravu.
A gdje je malo magije? Tu je. Vjerujte u magiju. Nekad će da se desi. Povremeno šapatom izgovorite "Abrakadabra" jer je to riječ koja priziva dobre duhove i štiti od zla. Znate li šta tačno znači ta magična riječ? Stvaram kako govorim. I sve vam je tu jasno. Stvorite ono o čemu govorite.
I budite dobar čovjek i sebi i drugima, za to vam ne treba nikakva čarobna formula niti magijske riječi.
5, 4, 3, 2, 1… kreni.
ABRAKADABRA.
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
