"Volim i ja pozorište, ali ne u svojoj kući", rekao bi Đuza Stojiljković u prvoj sapunici naših prostora "Pozorište u kući". E baš tako ja volim prirodu. Ko Đuza pozorište.
Čim priroda kroči u moj lični prostor, pretvaram se u Milenu Dravić koja govori: "Ja do sada u svom kratkom i dosadnom životu nikada nisam letovala u kampu. Vi znate da se ja bojim bubica, mrvica, mušica, zmija i uopšte svih tih malih bića koja lete ili gamižu. Ne dolazi u obzir da idem u kamp!"
Šta kažete? Vama je kamp romantičan? Meni bogami nije.
Upravo zbog prirode, moje poimanje romantike se vjerovatno potpuno razlikuje od vašeg. Pokušala sam da pronađem definiciju romantike i nisam uspjela. Proguglajte i vi. Vidjećete. Nijedna definicija nije opisivala ono što ja smatram romantičnim.
I onda sam ukapirala. Svako od nas ima samo svoju definiciju romantike.
Romantika je sasvim mali lični osjećaj.
Velike geste i predstave za javnost su samo predstave, ne zaboravite to nikada, čak ni kada vam se nešto grandiozno učini ludo romantično.
I Tejlor Svift je svoju vjeridbu sa Travisom Kelsijem nedjeljama mudro čuvala kao tajnu. Znate, kada je Travisov otac pitao sina kada će svima objaviti vjeridbu, dobio je odgovor: "Kad god Tejlor kaže."
Jer Tejlor Svift je carica promocije. Niko joj ravan nije.
Vjeridbu nam je objavila u savršenom trenutku, pred praznični vikend u Americi, uz izlazak novog albuma i početak fudbalske sezone njenog vjerenika. Ploče tog novog albuma je rasprodala odmah, prije nego što je iko čuo ijednu pjesmu. I sve to dok je publika hipnotisano zurila u svjetlucanje dijamanta od 550.000 dolara na njenoj ruci.
Romantika, kažete?! Slučajni vatromet ne postoji. Tajming je sve.
Dok vi razmislite šta je vama romantično, rizikovaću opet da pomislite da nisam baš sva svoja i ispričaću vam šta je za mene bilo romantično ovog avgusta.
Ali moram prvo da vas pitam da li ste ikada vidjeli jelenka kako leti? Znate tu veliku bubu sa kliještima na glavi koja liče na rogove jelena?
Niste znali da jelenak leti? E pa nisam ni ja.
Saznala sam to stojeći jednog ljeta na terasi u sumrak. Doletio je bučno i nespretno tačno do moje glave. Brujeći kao mali tenk. Leteće oklopno vozilo pravi krugove ispred mojih očiju. Nisam vjerovala u šta gledam. To je da poludiš. Srećom leti sporo, pa sam tako šokirana uspjela da pobjegnem u sobu i zatvorim vrata dok me jelenak tražio po terasi iz samo njemu znanih razloga.
Ponovo je ljeto. Čim u gradu najave avgustovske vrućine, mi zbrišemo na neku obližnju planinu.
Ovog avgusta čim sam čula da na vijestima pominju 40 stepeni u hladu, spakovala sam se.
Sad se vi mislite, eto romantike. Bazen pod visokim borovima, spa, vrući uštipci sa kajmakom za doručak, šetnja kroz šumu punu svitaca. Jeste to romantika, jeste. Ali nije to najromantičnije što se desilo.
Kasno je. Šuma se polako uspavljuje.
Legnemo i mi da spavamo. Reci mi nešto lijepo? Volim te. Još nešto romantičnije?! Ne smišljaju mi se dugačke romantične rečenice, pospan sam trenutno za takve izjave ljubavi.
Dobro. Smisli sutra.
Čuješ li ti ovo? Šta? Ne čujem ništa, spavaj. U sobi je neka buba. Ali čudna.
Samo da se zna, poznata sam po tome da po zvuku šuškanja tačno razaznajem bube po vrstama.
Smrdibuba, skakavac ili bilo koje drugo stvorenjce? Čim šušne, prepoznala sam je.
Ali za ovaj zvuk nisam sigurna. Tamo je oko prozora. Šuška.
Ne čujem ništa. Spavaj.
Ma kako ne čuješ? Ne diši. Slušaj.
Žmu pali lampu. Zna za moju supermoć otkrivanja buba u mrklom mraku iz dubokog sna. Jednom sam optužena da sam sanjala smrdibubu usred noći. Dok nisam upalila svjetlo i uperila prst u smrdibubu na vratima koja se paralizovala od nevjerice što sam je pronašla u po noći.
Opet sam uperila prst, ovaj put u vrh zavjesa.
Dakle, Žmu ustaje. Uzima moj "Vogue" sa Šeron Stoun na naslovnici i ide prema prozoru.
Pomjera draperije, otvara prozor. Gledam kako Šeron Stoun udara glavom po draperiji ne vjerujući šta joj se dešava.
Evo ga. Koga?
Čekaj da izađe. Jer Žmu nikada nije ubio nijednu tu prijeteću bubu. Uvijek ih samo izbaci van.
Bila si u pravu. Nije obična buba. Bio je jelenak.
Znaš, ovo je sada bolje od bilo koje romantične ljubavne izjave koju bih smislio. Zar ne?
Joj, jeste.
Oh, kako je to meni bilo romantično.
Isto kao i kad je nakon nasilničkog ponašanja dva skakavca i jedne bogomoljke kao iznenađenje naručio sitnu mrežu za prozor u spavaćoj sobi. Ta romantika mi je bolja od šnicle pod svijećama dok violine tiho sviraju. Baš sam bila sretna.
Doduše, nekad i Žmu zabrlja.
Prošle sedmice je s vrata rekao: "Šta misliš da ipak probaš da spavaš u šatoru? Imam jednu ideju."
Okrenem se i pogledam ga pogledom Milene Dravić, "ne dolazi u obzir da idem u kamp".
A neki glamping? Možda jednog lijepog dana kad kupim roza pčelarsko odijelo, da u njemu spavam.
Nije lako, vjerujte.
Evo sinoć, Žmu čita knjigu, a ja upravo gasim svoju lampu. Namjestim se za spavanje. I onda odjednom odskočim od kreveta i ustanem.
Šta je sad?
Gledam jesam li isključila peglu, peglala sam majicu za pilates ujutro.
Ja sam već pomislio prolazi nam tigar ispod nogu, pa da skočim na njega. I odbranim te.
Pa okrenu stranicu knjige, namigujući.
A ja se onda sjetim da imam pametnu peglu koja se sama isključuje. Kažem vam, nije mi lako.
Zato uvijek nosim "Vogue" sa sobom, nikad se ne zna kad može zatrebati.
DON'T BE TOO SWEET OR THEY'LL EAT YOU
Lav ju
Chic Vanilica
