Dobar dan. Izvolite. Koliko često čujete te riječi? I gdje? Razmislite dobro jer imam tajni zadatak za vas. Ja sam već odavno na tom zadatku.
Da li biste radije bili tajni kupac i ocjenjivali kvalitet usluga u raznim maloprodajama ili misteriozni gost u restoranima i hotelima? Možete i oboje jer za taj posao ne trebaju kvalifikacije, samo opšta kultura i kućno vaspitanje koje bismo valjda trebali svi da imamo.
Ali avaj, nemamo.
Kako se to dogodilo? Kada? Nije bilo ovako, znam.
Za početak, pitala sam vještačku inteligenciju šta je ljubaznost?! I roboti znaju odgovor.
Lijepo ponašanje sa puno pažnje i poštovanja prema drugima.
U svakodnevnom životu je ljubaznosti sve manje. Pogotovo u djelatnostima gdje je to osnova poslovanja. Trgovina, usluge. Znate prosto se iznenadim kada je sve kako treba. I onda kažem Žmu: "Hoću da ovom momku ostaviš ozbiljan bakšiš, ali ozbiljan!" A Žmu kaže: "Nego šta, to sam i mislio." I znam da ćemo sigurno opet tu doći, a na neka mjesta više nećemo.
I to je jednostavno. Tamo gdje ti je lijepo, vratiš se. Ostalo zaobilaziš.
Ali šta ćemo sa šopingom, drage moje šopingholičarke, šta ćemo?
Smislila sam. I u mom slučaju odlično funkcioniše. I lovu sam uštedila.
Ne kupujem više u radnjama u kojima mi ne kažu "Dobar dan". Ja zaista puno ne tražim. Krajnje sam jednostavan kupac. Nikakva titranja, oblijetanja i nagovaranja. Znam tačno šta (ne) želim da kupim. Ali tražim jedno sasvim tiho DOBAR DAN. Ne morate se ni osmijehnuti, ni reći "Izvolite", ma ništa. Samo recite "Dobar dan", možete i ujutro reći "Dobro veče". Samo pozdravite.
Uvijek kažem "Dobar dan". Iako često odgovora nema. I to u ovim ko fol fensi, skupljim radnjama. Prodavačice nekad ni ne primijete da sam ušla, okupirane pričama iza pulta, telefonima ili svojim mislima. Prolaze pored mene kao da nisam tu, a niti sam nevidljiva, niti sam mala žena. Ili su tu i prva i druga smjena. Pa međusobno pričaju. Jedne nisu počele da rade, druge još nisu otišle, pa sam ja ničija i obilaze oko mene dok stojim tačno u sredini pokušavajući nešto da ih pitam. Bezuspješno.
Pozdravim li, osmijehnu se, ali ne otpozdrave uvijek. Baš sam testirala jednu određenu radnju nekoliko puta, koja ima divnu robu. Uđem i vrlo brzo izađem. A Žmu se smije: "Šta bi? Opet niko ni dobar dan da ti kaže?" Onda se smijemo zajedno i odemo na espreso. Neću valjda biti tužna što mi je ostala lova u džepu. Ali ne odlazim nikada bez pozdrava, uvijek priđem i kažem: "Doviđenja, hvala vam, bili ste jako ljubazni" i tek onda izađem. Ništa. Neke me gledaju u čudu, a neke nastave svoje kikotanje iza pulta ne trudeći se ni da shvate šta se upravo desilo.
Doduše, dobro sam ja i prošla. Opra Vinfri se u ciriškom Luj Vitonu baš provela, ušavši u trenerci sa željom da pogleda kofer, pa joj je nadobudna prodavačica odmjerivši je rekla: "Vi to sebi ne možete priuštiti, preskupo je!" Davno je to bilo, Luj Viton se javno izvinjavao baš dugo, poslao Opri gomilu kofera i torbi na poklon, ali šteta je načinjena. Evo ni ja nisam zaboravila, a kamoli Opra.
Sve ovo se ne odnosi na velike markete kao ni na radnje odjeće i obuće koje funkcionišu kao samoposluge. Ako nešto ne možete da pronađete, tek onda tražite pomoć. I to je u redu, tako funkcionišu takve radnje. Nisam ja zakeralo da tražim nemoguće. Samo osnovno.
Ali kako je moguće da su u parfimerijama u našem gradu uvijek ljubazni? Svi. Ne znam kako, ali istina je. Ali….
Evo baš prije neki dan ugledala sam jedan stari parfem koji sam obožavala. Proizvodi se još, ali ga nema na našim tržištima i odjednom pojavi se u poznatoj parfimeriji, ali u drugom gradu. I na njihovom sajtu.
Odmah kliknem. Ništa malo pakovanje. Daj veliku flašu da se okupam u njemu, pomirišem prošlost, vratim uspomene. Razdragano sam dočekala Žmu na vratima.
Sjećaš se onog mog parfema kada smo se počeli zabavljati što sam koristila godinama? Našla sam ga opet, našlaaaa. Žmu, naravno nema pojma, ali ja se sjećam. Sva oduševljena.
Sutradan izlazim iz kupatila mokre kose i vidim propušten poziv. Ta parfimerija. Uzvratim poziv. Ništa. Zovem opet, ništa. Provjerim na internetu radno vrijeme, za svaki slučaj. Možda su me nazvali i otišli kući dok sam ja brisala kosu peškirom. Jer ja ko zna iz kojih razloga uvijek pronađem opravdanje za tuđe ponašanje.
Dakle, zovem u radno vrijeme, telefon na koji se niko ne javlja, četiri puta zovem. I ništa. Sve u roku od deset minuta. Dok ja zovem njih, oni meni šalju mejl. U kom mi se obraćaju sa TI, meni nepoznatoj ženi, njihovom potencijalnom kupcu. Obavještavaju me da je moja narudžba otkazana jer "nije uspjelo plaćanje" iako je u narudžbi navedeno da se roba plaća gotovinom prilikom preuzimanja. Oni su to ponudili. Ne ja. A ja ništa preuzela nisam. I naveden je broj telefona ukoliko imam nekih nejasnoća u vezi otkazivanja narudžbe, baš ovaj broj koji sam upravo zvala pet puta. Uporno. Bez odgovora.
Nemam nejasnoća, nikakvih. Sve je tu jasno. Ja više nikada ništa od njih poručiti neću.
Vjerujte mi, odnos prema kupcu je ključ koji sva vrata otvara. Ali i zatvara.
Ljubaznost ne košta ništa. A puno znači. I svi je vole.
Znate li ko je ubjedljivo najljubazniji?
Prodavci u marketima i piljarama i tete u kiosku. Uvijek.
Meni je još za moje istraživanje ostala pijaca. Kupiću onaj veliki ceker na točkiće, ružičasti ili zlatni, okrugle ogromne retro naočare, staviti cvijet u kosu, obući neke šljokice i pravac pijaca. Uvijek me je oduševljavalo kada je Olja Ivanjicki pričala kako se posebno dotjeruje za pijacu. Jer to je jako važan izlazak, zar ne?
Probajte i vi, budite ljubazni. Prvo prema sebi. Možda vam se dopadne.
Tu je početak svega.
A ja odoh sada da tražim drečavi pijačni ceker na točkiće i romantizujem budućnost.
Ili još bolje, LET'S ROMANTICIZE EVERYTHING
Parfeme ću kupovati samo najnovije, da u oblaku tih mirisnih nota stvaram nove uspomene. Jer sve ono iza nas je već prošlo. Bolje što mi nije stigao taj parfem koji sam nekada nosila. Miris je možda isti, ali ja više nisam ta žena.
A vi, ako me sretnete sa drečavim cekerom na točkiće, pravite se da me ne poznajete, na tajnom sam zadatku.
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
