Klik. Klik. Pazite li šta ste kliknuli?
Evo ja jednim klikom upadoh u emisiju gdje se raspravljalo da li su muškarci koji rade kućne poslove seksi? Rade li ih uopšte? I kako ih to naučiti? Sve bi to bilo simpatično, da je to bio stand up nekog komičara, a ne razgovor o ravnopravnosti.
I nisam mogla da vjerujem. Na šta smo sveli te priče o ravnopravnosti? Na filmiće B produkcije? Zašto? Stalno sam sebi govorila nisi luda, nisi luda, nisi luda. Ili ipak jesam.
Odgovor je jasan.
Sve nam se izgleda pomiješalo u šareni ćušpajz. I ravnopravnosti i prava i slobode dok lažne feministkinje vrebaju sa svih frekvencija. Preplavljeni smo lažnjacima.
I ne, ne mislim na torbe. Ali princip je isti. Osjećam se opkoljeno, majke mi.
Feminizam postoji i treba nam. Ali REAL. Trenutno se skoro ni ne čuje. Pronađem ga ponegdje. I obradujem se. Sve plješćem od radosti.
Baš onaj feminizam koji nam kaže da imamo slobodu i prava da možemo sve ukoliko želimo. A ne moramo ništa ako nećemo.
Radujem se istinskoj ženskoj solidarnosti koja se ne zasniva na prikrivenim ličnim interesima. I to uglavnom sitnim. Solidarnost postoji. Vidjela sam je svojim očima. Važna je i snažna.
I nema veze sa muškarcima u šarenim kuhinjskim keceljicama?
To je posebno pitanje, a evo vam i odgovora.
Do muškarca je. Nije do vas.
Jeste, seksi je. Ali to nije poenta. Poenta je ljubav i pažnja.
Zar to nije normalno? Ili sam ja pala s Marsa?
U emisiji čini mi se rekoše da su muškarci tako ili naučeni ili nisu. Krive su mame i žene za to neznanje???
Ma ne.
Ako su dobri ljudi i ako vas vole, pomoći će vam. I u životu i u kuhinji. Možda neće baš uvijek brisati suđe i usisavati tepihe, ali će naći način da vam pomognu, vjerujte mi. A valjda ste se udale za nekog ko vam je seksi i van kuhinje? Bez keceljice?
Jednostavno je. Evo sad ću ja da nam pojednostavim sve. Do banalnosti.
Kada smo se počeli zabavljati, Žmu je nosio moje kofere, gdje god da sam išla. I to je tako najs. I džentlmenski. I normalno, ofkors.
Jednog dana sam spuštala niz stepenice moj ogromni kofer pun svega. To je još iz ere kada sam nosila na putovanja sve što mi treba i sve što mi ne treba. Sad mogu sa ručnim prtljagom na put oko svijeta.
I shvatim da me on gleda iz dvorišta raširenih očiju.
Ja živim u zabludi da si ti jedan nježni paučak, ali kada sam te vidio kako vitlaš onolikim koferom i to lijevom rukom, šokirao sam se.
Šta sam mu odgovorila?
Da sam ja sjedila i čekala da mi neko nosi kofere, nigdje nikada stigla ne bih. Uvijek nosim onoliko koliko mogu sama da ponesem.
Žmu i dalje nosi moje kofere, ali se uvijek smije i vrti glavom.
Zašto mi je ovo palo na pamet?
Zato što je skoro kod nas na vikend dolazila malecka kćerkica moje sestre. Izašla je iz auta i vuče uz stepenice svoj veliki ruksak. Mala se inače uvijek sama i pakuje. Spakuje sve što joj može i ne može zatrebati za duži period, iako ide kod nas samo na vikend, nekoliko ulica dalje od roditelja. Hoću reći, ruksak je veliki i težak.
I tegli ona taj ruksak stepenicu po stepenicu, a Žmu žuri da joj pomogne. Malecka se okrene, podigne kažiprst prema njemu i kaže: "Sama ću ja, ako ne budem mogla, zvaću te."
Žmu se počeo smijati naglas, govoreći "Tetkino dijete".
Jasno je ko dan šta nam je činiti.
Odgajajte sretne samosvjesne djevojčice koje znaju da mogu sve, ali i da traže pomoć kada im zatreba. Odlučne, hrabre, koje ne daju na sebe. I znaju ko su. Čvrstog koraka i prave kičme da idu kroz život.
Čak i takve mogu naletjeti na lažnjake. Ja jesam, više puta. I to baš na žene prepune lažnog feminizma koji nije lako odmah provaliti kao ni lažnu Luj Viton torbu. Dok vi ukapirate da nešto nije u redu, proš'o voz. Cijenu ste već platili.
I torbe i muškarce puno bolje procijenim. A vi, čim primijetite neki fejk, bježite. Ne opravdavajte ničije loše ponašanje prema vama. Sretne i zadovoljne osobe nisu nikada loše prema drugima. Opravdanja nema.
Trčite, sve se petama u dupe udarajte. Neće biti bolje. Nisu sve bitke da se biju.
Ne čekajte ništa da prođe, prođite vi.
I uletite u svoju avanturu, da ne biste morali živjeti u tuđoj.
Vaše srce zna put. Trčite u tom pravcu.
Ajnštajn je to ovako rekao: "Čudan je naš položaj na Zemlji. No ipak jedno sigurno znamo, čovjek je ovdje zbog drugih ljudi. Posebno onih o čijoj dobrobiti zavisi naša sreća. I zbog bezbroj nepoznatih sa čijom smo sudbinom povezani osjećanjima."
Ako ovo nije rekao raščupani Albert, nisam ja kriva. Kriv je Kris iz moje omiljene serije "Život na sjeveru", koji je tako odjavio svoju ponoćnu radio-emisiju.
Probajmo svaki dan pomalo pomjeriti svijet nabolje, za ostalo ćemo lako.
Kad je mrak jak i tama gusta, kažu da je lako svijetliti.
UPALITE SVA SVJETLA U SEBI
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
