Šta biste izabrali, sto hiljada eura odmah ili milion za 10 godina?
Zašto pitanje o lovi, a ljubav u naslovu? Zato jer se sada na lovu većina odmah upeca, a ne na ljubav, nažalost. To pitanje iz španskog filma "Test" nije uopšte bezazleno.
Mislila sam da ovo bude sasvim kratka priča o Ljubavi. I biće.
Navodno, "tačan" odgovor bi bio da pričekamo 10 godina za milion. Jer to je odraz strpljenja, fokusiranosti i samokontrole. Uopšte nisam saglasna s tim.
Ako vam se već nudi sto hiljada, uzmite ih odmah jer dok čekajući netremice zurite u svoj budući milion pored vas može proći sve ono što je zaista važno. Ako gledamo samo u jednom pravcu nećemo vidjeti šta je sve oko nas.
Jesmo li zaboravili šta je važno?
Ljubav, Mir, Dobrota, Sigurnost, Toplina, Sreća. Svaka ova riječ zaslužuje veliko slovo.
Apsurdna vremena traže apsurdne količine ljubavi.
Jednom u mojim gimnazijskim danima analizirala sam stojeći pred tablom zbirku ljubavne poezije. I počela da pričam o ljubavi. Ali o ljubavima koje su svuda oko nas, a ne samo o jednoj vrsti ljubavi opisanoj baš u tim pjesmama. Moj razrednik, profesor književnosti me sluša i u jednom momentu kaže: "Nisi ti to dobro shvatila. Ajde sjedi!"
I ja se vratim na mjesto. I tada i danas tačno znam da nisam ništa pogrešno shvatila.
Umjesto da vam sada objašnjavam o čemu sam tada pričala na času književnosti citiraću riječi Bojane Vunturišević iz intervjua povodom njenog novog albuma "Ljubav" jer nisam smislila ljepši i jasniji način da ovo isto kažem:
"Sve je ljubav i ljubav je svuda. Ljubav je prema partneru, prema djetetu, prema roditelju, porodici i prijateljima. Ljubav je borba. Ljubav je i samoća. Ako postoji i tada, znači da je istinski nosiš u sebi, a ja sam saznala da je imam i u beznađu, da je imam uvijek."
Uhvatimo ljubav za ruku i uvedimo je kroz vrata naših života.
Dozvolimo sebi da budemo ono što jesmo.
Birajmo sredstva. Ne pravdajmo ih ciljem.
I budimo hrabri, ne plašimo se ljubavi.
Ili ćete čekati ipak svoj milion? Kao recimo Kamila, znate koja. Primjer strpljenja bez granica, moderna Penelopa koja je čekala da postane kraljica. Kao i ja, znate sve šta se dogodilo u međuvremenu. U toj sapunici bez premca, dočekala je svoj milion, u obliku kraljevske krune. I šta sada, život skoro, pa prošao. Kada je dosta svega?
Dakle, jeste li razmislili? Sto hiljada odmah ili milion za 10 godina?! Šta kažete?
Možda ipak možemo čak i bez tih sto hiljada, samo da je ljubavi.
One ljubavi u kojoj se raste i cvjeta.
Volite i budite voljeni ljubavlju od koje postajemo bolji ljudi iz dana u dan. Moguće je.
Osvrnite se i pogledajte oko sebe. Tačno se vidi kome ljubav nedostaje. Osmijehnite im se. Možda usput unesete malo svjetlosti u neko srce.
Strpljivo gradimo sreću. I dalje. Uprkos svemu.
Kada nas bude činilo sretnim da usrećujemo ljude oko nas, znaćemo da smo uspjeli. Samo tada.
Počnimo ljubav ispočetka, kao u pjesmi Beti Đorđević ili u Bojaninoj savremenoj obradi tog klasika, svejedno je.
Samo već jednom neka se ljubav vrati na velika vrata!
Svaki dan mahnite i nasmiješite se nepoznatom prolazniku na ulici. Do kraja dana će pokušavati da se sjeti odakle vas poznaje. Osmjehujući se.
Već odavno znate, svemir neće sve sam, moramo malo i mi.
ZA LJUBAV JE POTREBNA SAMO HRABROST.
I SRCE.
Imamo li ga još?
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
