Na prvi pogled ovo izgleda kao jedno sasvim obično preduskršnje jutro u životu jedne balkanske domaćice. Ali nije.
Dok farbam jaja u lukovini, slušam Harija Stajlsa i zadržavam dah gledajući povratak na Zemlju astronauta koji su letjeli oko Mjeseca ovih dana. Kakav istinski rijaliti šou!
I pravi je momenat da vas pitam, u šta vi vjerujete?
U to da je Zemlja ravna ploča, a istovremeno Mjesec okrugao? Da je sve laž i da astronauti nikada nisu ni poletjeli sa naše planete, a kamoli vidjeli tamnu stranu Mjeseca? Slijetanje na Mjesec da ni ne pominjem? Da su svi astronauti plaćeni glumci? U sve moguće teorije zavjere koje nikad luđe, samo čekaju da povjerujemo u njih?
Ili u neke sasvim druge vrijednosti? Razmislite još malo, ako niste sigurni, sad ću ja, samo jaja da provjerim, jesu li uhvatila boju.
Teorija zavjere ima cijeli spektar kao i mogućih nijansi boja za jaja. Možda i više, ali ja krčkam jaja onako po starinski, samo u lukovini. Čista klasika. Prija mi vintidž, te prave i stare vrijednosti i porodični praznici koje volim oduvijek, kao Uskrs. Možda zato što sam i ja već vintidž kao i svi astronauti koji su prvi gledali Mjesec sa tamne strane.
Znate li vi da su svi ovi astronauti iz generacije X? Kao i ja. Neće biti da je to slučajno. Nismo mi još za baciti. Nametnuli smo kažu individualnost kao stil života i možda nismo fizički jači od omladine, ali i imamo i zrelost i iskustvo. A to je često ključno i presudno. I na Zemlji i na Mjesecu.
Doduše, ne možemo svi u svemir. Ali šta možemo? Znamo li?
Imamo li svi gen za hrabrost?
Ne, naučnici kažu da ne postoji gen hrabrosti. Samo moramo pronaći nekoga za koga ćemo biti hrabri. Sebe ili već nekog drugog, sami odlučite.
Astronauti su se ovaj put udaljili od naše planetice više nego ijedan čovjek ikada. I vidjeli su tamnu stranu Mjeseca.
Da li je to zaista najveća avantura u istoriji čovječanstva?
Nemam pojma, ali znam da je jedina žena na putu ka tamnoj strani Mjeseca, svoje bore ponosno odvela na izlet u svemir. I zamislite niko to nije komentarisao. Kada su je prokomentarisali, samo su spominjali njeno znanje, psihičku i fizičku spremnost.
Bore niko da pomene.
Govori li vam to šta? Ako budem morala nacrtati, samo javite. Volim da crtam.
Isto veče dok su uglancana crvena jaja čekala uskršnje jutro, gledala sam novi film Rajana Goslinga, "Projekat: Spasitelj" i nije mi se nešto dopao iako je okićen lovorikama i odličnim kritikama. Čudno jer ja obožavam naučnofantastične filmove.
Ali baš je dječiji. Čak ni E.T. nije bio toliko dječiji iako su glavni glumci bili djeca.
Ovaj novi vanzemaljac Roki, izgleda kao kućni ljubimac porodice Kremenko i dalji rođak neke praistorijske krabe koja umjesto oklopa ima kamenčiće složene kao Lego kockice. Ali ko sam ja da sudim kako vanzemaljci izgledaju?
Doduše poruka filma jeste divna, uči nas zajedništvu, toplini i razgovoru dok konačno ne počnemo da razumijemo jedne druge. Ali put do te poruke je previše dug i bespotrebno razvučen. Mogla sam i preskočiti taj film, ali toliko su ga nahvalili da nisam odoljela da vidim kako li je Rajan spasavao Zemlju.
I da vam kažem, budemo li čekali Rajana da nas spasi, nagrabusili smo načisto.
Iako znam da stvarnost nekada nije dovoljna, danas je bila puno bolja od filma. Kao i poruka zapovjednika misije "Artemis II" trenutak prije nego što su se svi članovi posade zagrlili na pozornici:
"Nije lako biti stotinama hiljada kilometara daleko od doma. Prije lansiranja to izgleda kao najveći san na svijetu, a kad si tamo, samo se želiš vratiti porodici i prijateljima. Posebno je biti čovjek i posebno je biti na planeti Zemlji."
Možda zvuči srceparajuće, ali i istinito.
I puno je bolje nego da nas holivudski filmovi uče zajedništvu, komunikaciji i toplini. Pogledajmo svijet oko sebe, sve je već tu samo čeka da bude primijećeno.
I na prvi pogled možda i ovo djeluje kao sasvim lagana uskršnja priča, ali baš i nije.
Kao ni Mjesec, naizgled potpuno siv, ali kada se približite sija u čudesnim bojama. Jer zapravo nikada nije ni bio siv. Samo mi nismo mogli da vidimo dovoljno dobro do prije neki dan.
Približite se jedni drugima, možda zasijamo. Ionako smo po riječima astronauta, svi jedna posada koja zajedno plovi svemirom na čamcu za spasavanje zvanom Zemlja.
A sad, odoh uzeti makaze i u krađu jorgovana po komšiluku. Možda nisam za astronauta, ali što se tiče jorgovana tu mi niko pera ne može odbiti.
Nego, niste mi još odgovorili na pitanje.
Ja vjerujem u ljubav, dobrotu, nauku i, naravno, čuda. A vi?
SINCE EVERYTHING VINTAGE IS BACK IN STYLE, CAN WE BRING BACK LOYALTY, MANNERS, RESPECT AND GRATITUDE TOO?
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
