Ovaj put je stvarno gotova, upala sam u dnevnu sobu bez daha. Ko je gotov? Pa veš mašina. Žmu otpi gutljaj kafe gledajući jutarnji program. Odmah zovi onog tvog majstora, odmah! Čekaj, bar kafu da popijem.
Kako znaš da je ovaj put stvarno gotova? Tek sada me je pogledao. Upalila sam je i ništa. Tišina. Ne prima vodu. Mislila sam da je neuništiva.
Naša veš mašina stara je oko 25 godina, stigla je prije moje ere u ovu kuću. Čim smo se ugledale, odmah smo se sprijateljile, bez riječi. Te ženske ljubavi prema mašinama za pranje veša, suđa, fenovima i uvijačima kose su bezgranične. Priznajem, veš mašinu najviše volim. Čak i ovako malo zarđalu na jednom vanjskom spoju. Ali radi. Besprijekorno. Nemam srca da je izbacim. Dok god želi da bude tu. Par puta se nešto sitno kvarila, što je bilo riješeno za 5 minuta, jer Žmu ima jednog majstora koji dođe odmah, bukvalno odmah i popravi. Nego, hajde da se vratimo dan unazad.
Juče ujutro kada je zatutnjalo pomislila sam da je neko dovukao kontejner za smeće pred vrata i onda ga gurnuo niz stepenice. Eto, tako je zvučalo.
A danas više ništa nije nemoguće. Eno, posrnuli princ Hari i njegova Megan, princeza u pokušaju, se vraćaju u Britaniju, tatici Čarlsu, dok mi možemo da se priključimo na svemirski internet i jedemo zelenu salatu koju su uzgajali astronauti, u bestežinskom stanju i sve to gledajući kako nam robot čisti kuću.
Dakle, kad sam izjurila ispred ulaznih vrata vani je sve bilo mirno, a tutnjava je dolazila iz kupatila. O ne, veš mašina! Centrifuga. Ali ovo nije normalno. Šta se događa? Mašina skače, udara o pult iznad nje, moje bočice mirišljavih ženskih čudesa padaju po pultu i kotrljaju se prema rubu. Apokalipsa?
Ma ne, zamalo apokalipsa je bila kada je pukao bojler i vodopad vrele vode se izlio preko moje šminke. Ali ja tada nisam bila u kući. Bio je Žmu. Srećom. Zavrnuo ventile, zaustavio vodopad da ne napravi rijeku u hodniku. Da sam bila sama, vjerovatno bih zvala mog zeta, ronioca, da mi pronađe papuče u potopljenoj dnevnoj sobi. Uh, ne mogu sada ni da mislim na to. Bilo, prošlo.
Nego, dok sam spašavala bočice da se ne razbiju u sunovratu na pod, mašina je završila centrifugiranje. Ne znam kako nije izbila iz ležišta pult na kome je moj dragi jajasti lavabo. Tako sam ponosna na taj pult. Preliva se u bojama rđe i starog zlata. Toliko mi se svidio da sam rekla Žmu, hoću ovo u kupatilu, pa je cijelo kupatilo napravljeno oko i zbog pulta. I u skladu sa pultom. Na pitanje, šta bi rekle arhitekte na to što je pult diktirao izgled cijelog kupatila, no me interesa. Što bi Žmu rekao, ti možeš kako ti hoćeš. Tvoje je kupatilo.
Elem, prostrem ja juče taj veš i nastavim da pijem kafu. Ali mašinu nisam ponovo smjela uključiti, sutra ću. Sutra je i novi dan, rekao bi Džems Bond. Ko sam ja da mu proturječim. Sutradan, čim sam ustala palim mašinu dok perem zube. Tišina. Zagledam se u nju. Nastavim da mućkam vodu u ustima. Tišina. Pogledam je još jednom i isključim. Crkla je. Nema tu šta. Znači, vrisnula je zaista. Otkazala. Riknula. Uh. Oh. Zovi onog tvog majstora! Čekaj kafu da popijem.
Zovi ga odmah. Veš mašina je moja najbolja drugarica. Ne mogu bez nje.
Tražim po internetu koliko koštaju nove mašine. Jao, sve neka elektronika. Šta je ovo? Volim ja nove tehnologije. Ali veš mašinu volim klasičnu. E njih više nema. NE-MA. Žmu je popio kafu. Zove majstora.
Ej druže, ne mogu baš odmah doći. "Ajde otvori mašinu, vidi, možda se otkačilo isto ono kao prošli put, pa me zovi, kad otvoriš."
E sad, mašina je u desnom ćošku ispod pulta i ispod bojlera, pored WC šolje. Da bi se mašina izvukla treba prvo da se izvuče korpa za veš, pa da se odšarafi držač za peškire, pa kad skinete tu šipku, pomjerite mali ormarić. I tek onda se izvlači mašina. Mic po mic. Žmu je uzeo šarafciger i počeo da skida šipku za peškire. Pa sam ja izvukla korpu za veš, a onda je Žmu izvlačio mašinu, na sredinu kupatila, odvrnuo šarafe sa mašine, skinuo poklopac i rekao: "Pa uopšte se nije otkačilo ono kao prošli put, vidio sam šta je tada bilo." I ja sam se odjednom zamislila, znate kako mašina kad je uključite, ne počne odmah da prima vodu nego tek nakon nekoliko sekundi?
Možemo li mi sada pokušati ponovo upaliti mašinu? Možemo. Što?
Možda ipak nisam dovoljno dugo sačekala da vidim hoće li početi primati vodu? Šta ako sam prekratko prala zube, pa je prebrzo isključila misleći da ne radi. Znaš da sam izgubljena u vremenu. Žmu me pogledao. Potpuno mirno. To volim kod njega. Dobro. Hajde da probamo. Upali mašinu. Pritisnem dugme. Čekamo par sekundi gledajući se preko mašine. Oči u oči. Žmu sa podignutom jednom obrvom, držeći šarafciger, ja trepćući sa najnevinijim osmijehom. Mašina počinje primati vodu. Kao uvijek. Radi normalno. Žmu počinje da se smije, vrteći glavom u nevjerici, a ja je brzo isključim jer u njoj nema ni veša ni deterdženta. Žmu vrati poklopac, zavrne sve šarafe i krene da je vraća na mjesto. Pod pult. Mic po mic. U sami ćošak. Onda ponovo uzme šarafciger, šarafe, veliku šipku držača za peškire, pa počne da zavrće sve to. Sa donje strane pulta. Čučeći. Ja stojim i ćutim. Čekam da vratim nazad korpu za veš. Da učestvujem i ja. Stvarno sam ispao magarac. Ma nisi. Ja sam blesava.
Tješim ga iako znam da glumi da se nasekirao. A ne, ja sam odvrtao sve te šarafe, skidao držač peškira, izvlačio mašinu iz ćoška jedva jer je na najnezgodnijem mogućem mjestu, odvrtao još šarafa, skidao poklopac, provjeravao te žice unutra, pa sve to ponovo radio u obrnutom smjeru. Jer si ti prekratko prala zube jutros.
Smije se naglas. Ispao sam magarac koji je srećom prvo popio kafu. Jer zna s kim ima posla. Ma ne, ja sam blesava. Ne. Nisi ti blesava. Za tvoje ponašanje ne postoji odgovarajuće objašnjenje. Tražim ga godinama. Nema objašnjenja. To si ti.
Slegnem ramenima i pošaljem mu poljubac. Odoh, žurim u šoping. Znate li vi koliko koštaju ove nove supersonične svemirske veš mašine što svijetle ko spejs šatl i pričaju sa vama? Puno. A ja sam upravo toliko love uštedila.
Izlazeći iz kuće, mahnem Žmu čuvenom rečenicom iz Maratonaca: ”Al’ si opravio Đenka, svaka ti čast!” Žmu mi namigne dok govori majstoru: "Ma bilo isto ono ko prošli put, samo sam zakačio, ne trebaš dolaziti". A vi, ne tražite mi broj majstora koji uvijek dolazi odmah, ne smijem vam dati, ispričaćete mu šta je, u stvari, bilo sa mojom mašinom. Pa-pa.
Lav ju
Chic Vanilica