Ako nasmijano zatvarate štiklom vrelu rernu iz koje ste upravo izvadile gibanicu, a već ubacile pijanog šarana za 12 osoba, da ne gubite vrijeme dok se jagnjetina natopi u mlijeku i sve to radite sa savršenim loknama i nerazmrljanim crvenim karminom, možda nema potrebe da čitate dalje.
Vi ste Savršena Žena Stepfordska.
Poznajem te neke savršene žene koje sve sa osmijehom kažu da obožavaju da im kroz kuću protutnji hiljadu ljudi za slavu. Uživaju u tome i sve im je savršeno. Nikada ne kukaju da su umorne. Sve mogu i stižu. Usput znaju da mi sve ostale znamo da to nije istina. I pravimo se blesave.
Priznajte nekada da je teško i da vam nije ni do koga. Niko vam ništa neće reći. Recite to bar same sebi, pred ogledalom i razmrljajte taj crveni karmin, već jednom. Izgledaćete stvarnije.
A ovo je za nas nesavršene, izluđene povremeno od svega. Za nas koje smo nakon dva dana slavljenja Svetog Nikole u kući, ležale još tri dana. Tek sam danas oprala pune dvije mašine šlinganih stolnjaka koji se sada vijore na nesvakidašnje toplom decembarskom vjetru.
To sam vam ja. Ona koja svašta zna da skuva, ali slavu ne umije sama da spremi. Treba mi pomoć sa svih strana. Priznajem. Iako okolini uglavnom djelujem neustrašivo. A nisam.
Ali nikada nisam bila nesavršenija, a osjećala se savršenije. Sasvim neočekivan osjećaj, znam. I ne znam uopšte odakle je dolepršao.
Možda sa Havaja?
Izgleda da se nesvjesno bavim drevnom havajskom tehnikom rješavanja problema. Sve sa šljaštećim girlandama oko vrata. Jer gdje da nađem sada one havajske drečave cvjetiće?
Uzmite i vi girlande, nismo ni mi prave Havajke. Pa da počnemo.
Učimo drevnu havajsku tehniku rješavanja problema "HO'OPONOPONO"
(ho'o-uzrok, ponopono-savršenstvo). Na Havajima vjeruju da su sve teškoće samo sjećanja koja se ponovo odigravaju u našoj podsvijesti. Kao ploča koja se vrti. I ako pritisnemo stop, zaustavimo ploču i preuzmemo odgovornost za ono što nas okružuje, štetne energije nestaju.
Tako prestajemo brinuti jer baš "ho'oponopono" zaustavlja tu ploču, briše je i možete snimati na longplejku vašeg života neku sasvim novu muziku.
Pa kako to ide?
Postoje rečenice koje kao metlom sklone sve teško iz prošlosti. I poneku dramatičnu godinu iza nas. Koje? One najjednostavnije, ali nekad najteže za izreći. I sebi i drugima.
ŽAO MI JE. OPROSTI. HVALA. VOLIM TE.
Redoslijed kojim ih izgovaramo nije bitan, ali je važno da ih živimo svaki dan isto kao što dišemo.
Svakog decembra svijet doživi ubrzanje bez pokrića. Kao da januar nikada neće osvanuti. Svi jure, ali zapravo jedva čekaju da taj decembar već jednom prođe i da konačno stigne prvi dan nove godine. Jer svaki početak iznova nas promijeni. Nismo više ona osoba od juče. Vi odlučite da li će to biti evolucija ili revolucija?
Ali ako još jednom čujem da trebamo postati najbolje verzije sebe, počeću da vrištim na sav glas.
Ni ja nisam najbolja verzija sebe, pa šta mi fali? Ali jesam najvoljenija. Najviše sebe volim ovako nesavršenu. Jer nije lako sebe voljeti. Uvijek si nađemo neki nedostatak koji stvarnost ni ne primjećuje.
Sasvim simbolično, na Svetog Nikolu, samo što sam pregledala jesu li bijeli stolnjaci zategnuti i cakle li se besprekorno i čaše i escajg, virnula sam u telefon i vidjela nešto divno.
Majicu na kojoj blještavilom piše "ljubav, ljubav, ljubav". Tri puta ljubav. Tipkam poruke iste sekunde, naravno.
Jer sada se i moje oči cakle k'o kristalne čaše. U prolazu, pored dugačkog postavljenog slavskog stola, kada me je Žmu upitao šta se to događa kada kucam poruke dok gosti stižu, rekla sam mu da upravo naručujem sebi izjavu ljubavi.
Zato mi je danas stigla LJUBAV brzom poštom. Žmu je sišao da preuzme paket i čim sam ga otvorila rekao: "Pa velika ti je ta ljubav, možda bih je mogao i ja nositi."
Ali ne, neka mi je pomalo velika, volim da je ljubav oversajzd.
Ne pišite ni vi Deda Mrazu više. Zatrpan je pismima prepunim neostvarenih želja. Ko zna kada ćete doći na red, čak i ako ste bile dobre. Obavezno si same kupite poklon.
I napišite sebi pismo. Ljubavno. Ne budućoj sebi, ne maloj sebi kako svi savjetuju. Pišite sebi koja je ovdje i sada. Ljubavno, nježno i toplo, puno razumijevanja. Pismo koje grli.
Već ste najbolje. Znam, nekad je preteško, pokleknete, zašutite, pustite suzu. Ali to je kao fino podešavanje frekvencija naših kosmičkih talasa. Najbolje ste, kažem vam.
Jer sve savršene stvari su nesavršene. Zapamtite.
Možda vam sve ovo zvuči srceparajuće, kao sa nekog izbora za Miss.
Mir, ljubav, praštanje. Samo još da neko vikne "Spasiteee delfineee…"
Ali šta ako smo sve mi pobijedile na izboru za Miss Života, samo nam to još niko nije saopštio?
Evo ja ću nas sad proglasiti pobjednicama.
I SRETNA VAM NOVA GODINA.
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
