"... kad otvoriš oči, biću daleko", pjevušim depresivnom januaru staru Breginu pjesmu i gledam nered. A ne, ne mislim na nered u kući.
Da se zna, upravo sam spremala kuću i glancala parkete, a garderober i cipele sam još prošle godine dovela u red. Sada čak znam gdje mi se šta nalazi. Što je nezapamćen uspjeh.
Postala sam slavna u svojim očima.
Od nereda imam samo čarape na tepihu u spavaćoj sobi, koje kako kaže Žmu, žive slobodno i burno svoj umjetnički život. I još je dodao: "Ja uopšte ne kapiram da neko može imati toliko ljubičastih čarapa. To mi je posebna enigma. Prvo sam pomislio da stalno nosiš iste dok nisam shvatio. Ali ne zaboravimo, to si ti. Od tebe me ništa ne čudi."
Nered je svuda oko nas. Nikad veći. Moje ljubičaste čarape ništa promijeniti ne mogu.
Čuli ste za entropiju? Mjeru nereda u sistemu koja uvijek teži maksimumu.
E to nam je sada najbolja drugarica, Zemljani moji dragi. Tu smo negdje oko maksimuma nereda. Vidi se iz svemira.
Inače ne slušam savjete visokih evropskih zvaničnika, niti se bavim politikom, ali baš prije neki dan mi je jedna poruka iz Evrope zaparala uši.
"Stanje u svijetu je takvo da je vrijeme da počnemo piti."
Ma hajde!
Ta visoka evropska zvaničnica mogla je fino sa mnom u nedjelju kad je bio mlad mjesec u Jarcu da napiše i izgovori glasno jasan cilj za ovu godinu. Možda bi zvijezde pomogle.
A ne odmah da udarimo po rakiji. Najlakše se zarakijati.
Ja sam bogami glasno rekla svoj cilj, jednostavan je. Nema potrebe da ga pišem. I kupila sam nešto svjetlucavo, odmah da priznam. Bio je takav momenat, svjetlucav. A januar mračan.
Doduše, mislila sam se da li da kupim te farmerke sa štrasom ili ne.
I onda mi stigoše poruke od drugarice.
Kupila je zlatne čizme. Divne. U špic. I sa tankom štiklom, ali ne previsokom.
Naravno, da jedne drugima šaljemo slike svega što kupimo. Zašto pitate?
Dakle, stižu mi slike zlatnih čizama i poruke sa upitnicima.
Šta je ovo po mrežama?
Sve neka "pretjerana sreća i Jahorina", ljudi koji slikaju toplomjere sa visokim temperaturama i restarti koji kreću čim se prime vitaminske infuzije?
WTF?!
Da zauzimamo i mi startne pozicije? Samo ne znam za šta.
Ne brini, kod mene stanje isto kao kod tebe. Stalno mi je hladno. Muka mi je od svih nijansi sive vani, ne ide mi se nigdje. Svima sam obećala kafe ili rakije i sad se pravim mrtva.
Šta god da obučem smrznem se.
Bolje da ja ne uzimam toplomjer i slikam ga. Biću hit na društvenim mrežama. Temperatura mi je daleko ispod normale. Ohladila sam se. Nikad mi nije bilo hladnije nego ovog januara.
Kod nas, ne samo što radi grijanje, nego i Žmu ubacuje panjeve u kamin, da tinjaju noću, ujutro se pale ponovo radijatori. I svaki dan opet sve ispočetka. I kamin i radijatori.
Žmu je poludio, pravo da vam kažem.
"Ja stvarno ne mogu da spavam u ovoj kući od toplote. Gušim se koliko mi je vruće. Zdravo je da se spava u hladnijoj prostoriji."
"Hladno je. Pipni mi nos."
"Vidi, stvarno ti je nos hladan. Kako je moguće da ti je tako hladno, a u kući je baš toplo?"
"Pa smršala sam. I više nemam salce da me grije i štiti."
"Šta još neću čuti od tebe? Pa nisi morž da imaš sto kila sala, da te grije. Ne vjerujem šta čujem. Koliko si smršala, života ti? Kilo? I ko je još smršao u januaru?!"
Eto. I šta ću ja nego tako smrznuta pod uticajem slika zlatnih čizama, naručiti sebi farmerke sa štrasom. Moram nekako da se relaksiram.
A šta ako se štras bude osipao sa farmerki? Slegnuću ramenima i ostavljati svjetlucav trag gdje god se pojavim.
Kupite si i vi nešto svjetlucavo. Ako će već godina biti takva da mora da se pije, bar da svjetlucamo zajedno dok se kuckamo čašama.
A zdravica? Imam pravu rečenicu za to.
Tilda Svinton ju je izgovorila Idrizu Elbi u filmu "Tri hiljade godina čežnje":
"Proširila sam se u prostor vlastitog života."
E to. Osvojite svoj život. I nazdravite sebi.
Ako slučajno vidite štras na ulicama, pratite ga, na kraju tog traga od štrasa čekam vas ja, da nam naspem još po rakiju.
THAT’S SHOWBIZZ BABY
Lav ju
Chic Vanilica
