Bosna i Hercegovina je više nego sretna zemlja, kako mudro i sarkastično neki dan primijeti jedan promrzli fudbalski navijač u Zenici. Kakvo god zlo da snađe ovu državu, uvijek neko od njenih žitelja u tome nađe razloga za slavlje. Slična bi priča bila i kad bi se BiH nešto dobro desilo - mnoge bi ovdje zboga toga glava zaboljela. To su plodovi našeg bogatsva različitosti ili siromaštva sličnosti.
Reagovanje jedne od domaćih vladajućih političkih partija na izvještaj Evropske komisije o napretku (ne)ostvarenom u BiH u proteklih 12 mjeseci pokazalo je da navijači katkad znaju i racionalno procjenjivati, a ne samo demolirati i gaziti sve živo pred sobom. Evropska komisija ocijenila je da u našoj državi nije napravljen gotovo nikakav pozitivan pomak, na šta je Stranka za BiH slavodobitno saopštila da pozdravlja negativan nalaz evropskih analitičara. Ovo zlurado stranačko reagovanje ne bi ni bilo toliko zanimljivo da osnivač i lider ove partije svoju političku karijeru ne gradi isključivo na izjavama o patriotizmu, o cjelovitosti države i njenom stopostotnom napretku. Šta se to promijenilo da borac za suverenu i nedjeljivu BiH sad javno likuje što su je zvaničnici iz Brisela etiketirali kao državu slučaj? Je li moguće da su ga ponijele navijačke strasti s obzirom na to da je izveštaj Evropske komisije predstavljen u srijedu uoči "istorijske" utakmice fudbalske bh. reprezentacije odigrane protiv Španije u Zenici, pa je instinktivno počeo aplaudirati ni ne razmišljajući ko to zapravo gubi, a ko pobjeđuje? Ili je Silajdžić u negativno intoniranoj analizi pronašao neke javnosti nepoznate dijelove koji govore da je BiH, zbog požrtvovanog rada njenih lidera, već zaslužila status zemlje kandidata za 28. članicu Evropske unije?
Istina je u ovom slučaju, baš kao i ljepota, u očima posmatrača. To što se Silajdžiću svidjelo u izvještaju Evropske komisije samo je njegov subjektivni doživljaj stanja u BiH. Dokazuje to i dio saopštenja za javnost njegove partije u kojem je naglašeno zadovoljstvo što su konačno i Evropljani shvatili i priznali da je entitetsko glasanje u bh. parlamentu uzrok svih naših problema.
"Prije svega treba istaći nalaze izvještaja da 'trenutna ustavna struktura predviđa previše mogućnosti za politički opstrukcionizam', te da zloupotreba odredaba, kao što su entitetsko glasanje i komplikovana pravila o kvorumu, onemogućava brzo donošenje odluka što usporava reforme i kapacitet zemlje da napravi brz progres prema Evropskoj uniji. Stranka za BiH posebno pozdravlja zahtjev iz izvještaja da 'problem blokada koje proizlaze iz odredaba o entitetskom glasanju mora biti adresiran'", objasnili su iz Silajdžićevog političkog tabora.
Ukratko, iako nemamo prolaznu ocjenu za EU, po ovoj logici dobro je što sad svi znaju da je trenutno ustavno uređenje glavna kočnica napretka BiH i odlično je što se javno moraju saopštiti krivci koji enitetsko glasanje potežu i kad treba i kad ne treba.
Lider Stanke za BiH i bošnjački član Predsjedništva BiH ovdje nije jedini posmatrač i nije jedini kojeg pamćenje služi pa će njegovu istinu relativizirati podsjećanje na samo jednu činjenicu. "Ustavna struktura sa previše mogućnosti za politički opstrukcionizam" realnost je ove države zahvaljujući najviše Silajdžićevom angažmanu od prije tri godine. Tražeći hljeba preko pogače, oborio je tada gotovo dogovorene promjene Ustava BiH, koje su tada državi davale mnogo više nadležnosti nego što sada bh. političarima u "butmirskom procesu" nude EU i SAD. Dogovor iz aprila 2006. godine nije podrazumijevao ukidanje entitetskog glasanja, ali je bio rezultat unutrašnjih kompromisa koji nisu morali biti traženi u međunarodnoj vojnoj bazi u Butmiru kao danas.
Neko je tada htio sve, a šta smo zauzvrat dobili potvrđuje i dio izvještaja Evropske komisije koji ignorišu Silajdžić i njegova partija: "Određeni političari u Federaciji BiH nastavljaju da preispituju postojanje Republike Srpske, nazivajući je rezultatom genocida. Istovremeno, Republika Srpska često izaziva državne institucije, državne nadležnosti i pravo." Ovo objašnjenje daje objektivni, a ne selektivni hronološki prikaz kako se sve zadnje tri godine kretalo i došlo do tačke da nam Vašington i Brisel priprijete da neće više dopuštati da cijeli region bude talac kataklizmične situacije u BiH i destruktivne politike njenih lidera. Za razliku od bh. političara i njihovih simpatizera, strancima je potpuno nevažno da li je kod nas starije jaje ili kokoš, je li najprije Haris Silajdžić rekao da treba ukinuti RS pa onda Milorad Dodik odgovorio da je za njega BiH neprihvatljiva ili je redoslijed bio obrnut. Bitno im je da nam uvedu red, jer su svjesni da politikom ko je u stvari počeo rat domaće snage aktuelnu krizu u BiH mogu još produbljivati i stvoriti pri tome probleme susjedima koji nisu dobili negativan izvještaj Evropske komisije.