Elektrotehnički fakultet u Banjaluci od formiranja 1962. godine bilježi brojne uspjehe, diplome inženjera u proteklih pet decenija zaslužilo je više od 2.000 studenata, iznjedrio je 68 magistara nauka, 14 magistara i 20 doktora nauka.
Studenti naoružani diplomama ovog fakulteta na noge su podigli mnoge banjalučke i regionalne fabrike i kompanije. Fakultet je osnovan kako bi školovao kadrove za "Čajavec holding", koji je u to vrijeme bio regionalni lider u proizvodnji, prisjeća se Petar Marić, dekan Elektrotehničkog fakulteta, koji proslavlja 50 uspješnih godina rada.
Ova visokoobrazovna ustanova, kako kaže, tako je "isporučivala" inženjere, koji su odmah prepoznati kao vrhunski kadar, pa nije bilo problema za njihovo zapošljavanje. Danas se tu školuje 700 budućih inženjera elektronike, telekomunikacija, računarstva i informatike i elektroenergetike i industrijskih sistema.
NN: Poznato je da je Elektrotehnički fakultet u Banjaluci oduvijek školovao vrhunski kadar. I danas se kaže da nema boljih od inženjera nekadašnjeg "Čajavca"?
MARIĆ: Tako i jeste! Postoji jedna stara priča, koja je zaista bila istina, a to je da su neka druga proizvodna preduzeća iz okruženja rado nudila po tri svoja inženjera za samo jednog sa našeg fakulteta. To važi i danas, ali, nažalost, naši inženjeri sada odlaze u inostranstvo. Dok se drugi fakulteti bore za priznavanje diploma u nekoj drugoj zemlji, mi s tim nemamo problema. Stvoreni smo za potrebe rastuće industrije, ali sada mi treba da pomognemo da se cijela priča regeneriše na ovim prostorima. Uslovi su drugačiji. Imamo potencijal, ali okruženje ga ne konzumira na pravi način. Sada smo u poziciji da nudimo kadar koji zna, ali nemamo posla u mjeri u kojoj bismo mi željeli.
S tim u vezi, pomenuću da je mnogo naših studenata doktoriralo u svijetu, pa su sada ugledni nastavnici na uglednim svjetskim fakultetima.
NN: Kada je Elektrotehničkom fakultetu bilo najteže?
MARIĆ: Nesumnjivo, to su ratne godine. I tada smo uspijevali da održimo nastavni proces, a dijelom i istraživački dio. Naši nastavnici su odlazili na konferencije i objavljivali radove. Studenti su dolazili u hladne i mračne prostorije, želeći bolje i vjerujući da će jednog dana njihovo znanje biti okosnica u društvu.
NN: Nauka i tehnologija se razvijaju veoma brzo. Ni elektrotehnika nije ista kao prije 50 godina. Uspijevaju li profesori da prate studente, s obzirom na to da mladi danas imaju i veoma dobro predznanje?
MARIĆ: Ne treba da nudimo manje trajna znanja. Teoretske osnove postavljamo na pravi način. Ne izučavamo aktuelne tehnologije, već nam je pristup mnogo širi. Zato nemamo problem. Kroz razne evropske projekte obezbijedili smo opremu vrijednu više od 1,2 miliona evra. Ipak, suština je odlično teoretsko znanje u koje se veoma lako ukomponuje tehnologija. Nema slučajeva u kojima se ne razumijemo sa studentima. Studiranje kod nas nije lagano, ali je znanje i te kako primjenjivo.
NN: S obzirom na to da se za Elektrotehnički fakultet u Banjaluci daleko čulo, dolaze li Vam studenti iz inostranstva?
MARIĆ: Prije rata bilo je mnogo stranih studenata, ali sada ih ima malo. Ove godine imamo jednog studenta iz Izraela. Naravno, tu je dosta studenata iz zemalja regiona, ali njih ne ubrajamo u inostrane. Nakon rata ovdje je bilo uglavnom dosta studenata iz užeg okruženja Banjaluke, ali danas ih ima sa svih strana.
NN: Elektrotehnika je, ipak, za mnoge preteška?
MARIĆ: Kvalitet nam je na prvom mjestu. Ima onih koji nisu uspijevali da sve privedu kraju ni za dvadesetak godina, ali su izdržali i završili i bili relativno uspješni. Tu njihovu upornost i te kako treba cijeniti. Važimo za rigorozan fakultet. To se odnosi i na studente i na nastavni kadar. Oni koji su tu zbog studenata posao ne smiju da završe na brzinu, već moraju da ispoštuju kriterijume ispod kojih ne idemo. Zbog toga su iza nas vrhunski rezultati.
NN: Živimo u vremenu kada mladi studiraju ono za šta vjeruju da će lako steći diplomu, a na Vašem fakultetu to nije slučaj. Koliko predrasude odbijaju mlade od ovakvih nauka?
MARIĆ: Ne razumijem to da mladi ne žele više izazova. Mislim da je to naše nasljeđe iz nekog prethodnog perioda. Roditelji žele da djeca završe fakultet, da dobiju diplomu, da porodica bude ponosna, a nije prioritet zapošljavanje. Ti mladi ljudi imaju loše početne pretpostavke i najteže je promijeniti svijest ljudi.
NN: I Vi ste bili student ovog fakulteta, koji je takođe poznat i po takmičarskom duhu. Pamtite li te dane?
MARIĆ: Studenti su voljeli da se takmiče u znanju. Bio sam jedan od prvih koji je upisao Odsjek za računarsku tehniku i automatiku. Tada su u šali govorili da smo mi studenti koji slušaju kurseve, jer smo imali profesore izvana. Sa starijeg studijskog odsjeka elektronike telekomunikacija šalili su se s nama da oni, ipak, slušaju predmete i idu na nastavu. Bilo je takmičarske atmosfere i kolektivni duh je bio drugačiji. Današnje studente obilježava individualizam i situacija se promijenila. Međutim, naši studenti su izuzetno uspješni na takmičenjima. Trenutno smo na trećem mjestu u generalnom plasmanu koji obuhvata dvadesetak fakulteta ovig tipa iz regiona.
Monografija i novi prostor
Elektrotehnički fakultet u Banjaluci objavio je monografiju "50 godina fakulteta", koja je podijeljena u dvije tematske cjeline - položaj elektrotehnike i elektronike u 50 godina, dok se drugi dio odnosi na razvoj ove visokoobrazovne ustanove.
"Osvrnuli smo se na proteklih 50 godina kako ne bismo zaboravili mnoge faze razvoja. Snimili smo i kratak film, koji će ostati podsjetnik našim studentima i sugrađanima", kazao je dekan Petar Marić.
Osim toga, zahvaljujući Razvojnom programu RS, završena je sanacija zgrade fakulteta, koji je ovim dobio novi prostor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.