KARAKAS Posljednjih osam godina, bogati Venecuelanci napuštaju zemlju, nad koju se, kako kažu, "nadvila sablast socijalizma u liku predsjednika Huga Čaveza".
Svakog dana, ispred američke i kanadske, ali i drugih ambasada, stvaraju se dugi redovi u kojima ljudi stoje i danima.
Marija Rodrigez, agrohemijski inženjer, kaže da više ne može da živi u zemlji gdje predsjednikova retorika `socijalizam ili smrt`, živi u umovima većine stanovništva.
`Čavez je ekstremniji iz dana u dan, i sve što on kaže postaje zakon. Meni to liči na diktaturu. Trenutno želim da nabavim papire za Španiju, u slučaju da budem primorana da odem`, kaže Rodrigezova.
Većina Venecuelanaca ima osjećaj da će Čavez vladati beskonačno, posebno nakon što je ukinuo limit predsjedničkih mandata.
`Mislim da mu niko ništa ne može. Pretvaramo se u drugu Kubu`, kaže Rodrigezova.
Takvo raspoloženje među građanima Venecuele kulminiralo je nakon što je Čavez ukinuo najstariju privatnu televiziju koja ga je oštro kritikovala.
Generalni sekretar `Reportera bez granica` Rober Menar rekao je da je odluka Čaveza da zatvori televiziju njegova `prva ozbiljna međunarodna politička greška`.
Međutim, Čavez svoju političku strategiju gradi na pridobijanju siromašnih i to strategijom nacionalizacije i neospornom harizmom.
Jedna od takvih je i Ana Penja, majka četvoro djece, koja je prije nekoliko godina ostala bez kuće, koju je odnijela oluja. Danas živi u zidanoj kući, koju je dobila od Vlade. Na pitanje ko je zaslužan za njenu sreću, ona kaže: `El Presidente!` Ljudi poput Ane su glavna snaga partija koje podržavaju Čavezovu politiku. Opštinski zvaničnici siromašnima donose formulare, pristupnice za partije lojalne Čavezu, koje oni potpisuju ni ne gledajući šta je. Na pitanje opštinskoj radnici šta se dešava sa onima koji odbiju da potpišu pristupnici, ona kratko odgovara: `Malo ko smije da odbije.`