PARIZ - Govor jednog relativno novog, mladog političara, po imenu Olivije Bezanseno, revolucionara koji prijeti da će raspustiti državu zato što je svojim odgovorom na globalnu krizu dokazala da je kapitalistički sistem neodrživ, sve više privlači pažnju francuske javnosti.
Bezanseno (34), momak dječačkog izgleda poput junaka popularnog stripa Tintin, koga je štampa prozvala "crveni poštar" (zato što radi u pošti), za kratko vrijeme je prevalio veliki put na francuskoj političkoj sceni.
Ma šta ko mislio o njegovim političkim opredjeljenjima (on, na primjer, smatra da niko nikad ne bi smio da bude otpušten), ovaj iskreni trockista posjeduje magnetizam koji privlači medije i dar za govor zahvaljujući kojem je postao idol mnogih mladih Francuza. U mnogim zemljama bi ga smatrali "ludim ljevičarem", ali ne u Francuskoj, gdje je Bezanseno danas drugi najpopularniji političar - odmah iza predsjednika Republike Nikole Sarkozija.
U jeku globalne finansijske krize, njegovo odbacivanje tržišne ekonomije i plan za stvaranje jedinstvene, nacionalizovane bankarske službe u državnom vlasništvu djeluje prilično uvjerljivo. Prihvaćen je onog trena kada je rekao: "Za mene, revolucija ne znači prolivanje krvi na svakom ćošku ulice."
Prije nedjelju dana, Bezanseno je osnovao stranku za koju se nada da će biti posljednje oružje protiv političkih snaga na vlasti - Novu antikapitalističku partiju. S finansijskim institucijama na ivici kolapsa i sve većim nezadovoljstvom građana, njegov "tajming" nije mogao biti bolji za osnivanje stranke koja se zalaže za izgradnju nekapitalističke države. Ako se tome dodaju podijeljenost i antagonizam snaga lijevog centra i francuski tradicionalni skepticizam prema slobodnom tržištu, nije teško shvatiti zašto ni sam Sarkozi ne gleda više na Bezansenovu partiju s podsmijehom.
Francuski predsjednik i Bezanseno nisu jedan drugom nepoznati. Bezanseno je punih 10 godina radio kao poštar u Nejiu na Seni, jednoj od najbogatijih opština pariskog regiona, u kojoj je Sarkozi 18 godina bio gradonačelnik.
Sarkozi i Bezanseno bi to, vjerovatno, energično porekli, ali činjenica je da imaju nešto zajedničko - oba su još kao veoma mladi postigli svoje prve uspjehe. Sarkozi je bio najmlađi gradonačelnik, a Bezanseno najmlađi predsjednički kandidat (2002). Sarkozi je 2007. pobijedio na izborima, ali je i Bezanseno odnio svojevrsnu pobjedu, čak presudnu za krajnju ljevicu, jer je nadjačao nekada moćnu Komunističku partiju i dva trockistička suparnika, osvojivši 1,5 miliona glasova. Od tada njegova snaga neprestano raste pa mu danas istraživači javnog mnjenja pripisuju gotovo jednu petinu glasova.
Njegov uspon je postao prava prijetnja za socijaliste koji se još oporavljaju od unutrašnjih trvenja. Njihovom novom lideru Martini Obri, nije se nimalo dopalo što su mnogi u Francuskoj prepoznali u Bezansenou glavnu figuru na nedavnim uličnim demonstracijama, za koje se kaže da su bile najveće za posljednjih 20 godina i na kojima je više od million ljudi marširalo protiv Sarkozijevog načina rješavanja ekonomskih problema nacije. Bezanseno je odbacio predsjednikov plan za oporavak privrede i upozorio ga da će doći do još većih protesta.
U štampi su se nedavno pojavili članci u kojima se ističe da je Bezanseno daleko od radničke klase, da ima bogatu djevojku i da vodi "buržujski" stil života. Tačno je da njegova partnerka, koja radi kao menadžer u izdavaštvu, dobro zarađuje, ali njih dvoje kažu da žive skromno sa svojim djetetom.
Tačno je i da Bezanseno nije odrastao u proleterskoj sredini. Njegova porodica potiče iz srednje klase - otac mu je profesor fizike, a majka školski psiholog. Studirao je istoriju na Univerzitetu u Nanteru, veliki je ljubitelj fudbala i rep muzike. Bezanseno vešto izbjegava etiketiranje svog pokreta. Nedavno je izjavio da će uzeti najbolje iz "trockizma, socijalizma, komunizma, libertarijanizma, gevarizma i radikalnog pokreta Zelenih".
On je, međutim, istakao da će partija ostati "revolucionarna u savremenom smislu te riječi". Obećava povećanje minimalne zarade "isisavanjem" profita kompanija koje se kotiraju na berzi i nacionalizacijom "sredstava za proizvodnju" širokih razmjera. On predviđa i zabranu nuklearne energije i genetski modifikovane hrane, a svim ilegalnim radnicima obećava da će im dati legalne papire i pravo da glasaju. Njegovi politički uzori su Venecuela, Kuba, Bolivija i meksički zapatizam "gdje većina odlučuje o kontroli i raspodjeli bogatstava". "Idealno društvo ne postoji. Mi smo preuzeli dio utopije jer nam ostatak ljevice ne nudi san", kaže Bezanseno.