BRISEL, ANKARA - Evropsko-turski odnosi su u dubokoj krizi. Ima li nade da se oni poprave? Nakon posjete turskom predsjedniku Erdoanu, čelnici EU vide izvjesnu priliku za to - i nju bi trebalo iskoristiti, komenatriše novinar Bernd Rigert.
On piše da je turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan je pragmatičan političar.
"On čini ono što, po njegovom uvjerenju, najbolje služi održavanju moći i njegovim interesima. To nema puno veze s vrijednostima, pogotovo ne s evropskim. Tu je Erdoan sličan brojnim drugim autokratama. On se spori s EU i SAD, koketira s Moskvom ili Pekingom, provocira Kipar i Grčku i galami na NATO. Kako mu kada odgovara", piše Rigert za Deutsche Welle (DW).
"Za najviše predstavnike EU koji su u utorak razgovarali s Erdoanom u Ankari, ovaj često neuračunjljiv predsjednik je zaista težak sagovornik", navodi se u tekstu.
Novinar podsjeća da su Ursula von der Lajen, predsjednica Evropske komisije i predsjednik Evropskog vijeća Šarl Mišel uspjeli su iskoristiti kratko, vrlo blago i uglavnom površinsko otopljavanje u odnosima s Turskom da obnove razgovore koji su dugo bili u prekidu.
"Erdogan je do daljeg zaustavio svađu s članicama EU, Grčkom i Ciprom, oko rezervi plina i morskih granica. Zauzvrat, EU nije uvela sankcije Turskoj i nudi pregovore o reformi 25-godišnje carinske unije", dodaje.
Prema mišljenju novinar posjetioci iz Brisela, koji su se posljednji put lično sreli s Erdoanom prije godinu dana, kreću se u vrlo složenoj mreži strateških interesa i zavisnosti.
"EU se slaže s novom američkom administracijom da će Turska i dalje biti potrebna kao zaštitni zid protiv Rusije i Irana, posebno unutar vojnog saveza NATO. Zbog toga se članstvo u savezu ne dovodi u pitanje i gotovo se u svemu pokušava izbjeći dalje guranje Erdoana u ruke njegovih autokratskih kolega u Moskvi ili Pekingu", stoji u analizi za DW.
Navodi se da je EU svjesna da joj treba Turska kako bi donekle ograničila dolazak izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Iraka i Irana. Turskoj su, s druge strane, potrebni više-manje funkcionirajući odnosi s EU-om, svojim najvećim trgovinskim partnerom, kao i sa SAD-om, kako bi održala svoju ekonomiju ozbiljno pogođenu korona krizom.
Takođe se podjeća da nova američka administracija pod vodstvom Džoa Bajdena pojačava pritisak na Erdoana.
"Sankcije zbog kupovine ruskih protuzračnih raketa i dalje su na snazi. Do sada je predsjednik Bajden Tursku uglavnom ignorisao, za razliku od svog prethodnika Donalda Trampa", navodi se u članku uz opasku:
"Pragmatičaru Erdoanu je jasno da ne može preživjeti sasvim sam, bez saveznika i prijatelja."
Prema mišljenju njemačkog novinara, to je razlog njegovoj spremnosti za razgovor s EU, a ne to što bi ga zabrinjavala kritika zbog kršenja ljudskih prava ili povlačenje iz Istanbulske konvencije protiv nasilja nad ženama.
On podjeća da su odnosi s EU u stalnom su padu od neuspjelog puča u Turskoj 2016 i da s jednom posjetom Ankari, čelnici EU neće moći ništa bitno popraviti, ali da možda barem mogu pokrenuti taj trend.
"Još je malo prerano za 'pozitivnu agendu', koju zagovara predsjednik Savjeta Evrope Mišel. Najprije bi trebalo vidjeti postoje li bilo kakve šanse za povratak Turske demokratskim standardima u dogledno vrijeme. To će biti vrlo teško, ali barem je dogovoreno da se o tome razgovara", predviđa novinar.
On u članku navodi da je svima jasno da Turska, ovakva kakva sada jeste, nema nikakve šanse za neki skori ulazak u Evropsku uniju i pristupni pregovori nikada zapravo nisu uistinu ni započeli.
Podsjeća da Turska naime ne priznaje Kipar i drži dio njegove teritorije.
"Naravno da bi bilo politički korektno slijediti zahtjeve Austrije i mnogih konzervativnih parlamentaraca EU i konačno - nakon 16 godina stagnacije - prekinuti pregovore. Ali to nikome ne bi pomoglo. Sve dok Redžep Tajip Erdoan ima makar malo interesa za nastavak tih sablasnih pregovora, EU se ne bi trebao odreći ove karte u turskom pokeru", navodi Rigert.
On dodaje da će možda će Ursula von der Lejen i Šarl Mišel morati pričekati do 2023. godine.
"Tada će autokrata Erdoan pokušati ponovo pobijediti na izborima. Ali još nije sigurno da će mu to i uspjeti, uprkos svim mahinacijama s izbornim zakonom i slabljenju pravne države", zaključuje novinar njemačkog medija.