Od osnivanja je AfD išla sve više udesno i osvajala sve više glasova. Vrh stranke vjeruje da je dalje jačanje moguće jedino ako se privuku i umjereni birači.
Oko toga se lome koplja na stranačkom kongresu ovog vikenda, piše Dojče vele.
Prije nekoliko sedmica je predsjedništvo desničarske Alternative za Njemačku (AfD) prihvatilo strateški dokument kojim želi da pridobije nove birače.
Jer, dok za AfD na istoku zemlje glasa između petine i četvrtine svih birača, ukupno na nivou cijele Njemačke stranka ne prelazi petnaestak odsto.
Stratezi ove partije vjeruju da u zapadnom dijelu zemlje prolaze nešto slabije jer se „nisu dovoljno distancirali od krajnje desnice“ – tako stoji u strateškom papiru. Potrebno je, zaključuje se, poraditi na umjerenom, građanskom imidžu.
Ovog vikenda se održava stranački kongres u Braunšvajgu gdje će umjerenija struja pokušati da nadvlada takozvano „Krilo“, neformalnu krajnje desničarsku struju čiji pojedini predstavnici otvoreno koketiraju sa nacizmom.
Vrh AfD se pribojava da bi, ako sve moćnije „Krilo“ nadvlada, cijela partija mogla da bude na udaru Ureda za zaštitu državnog poretka. Pojedini dijelovi stranke su zbog ekstremističkih stavova i djela već pod prismotrom te tajne službe. A to nikako ne ide uz „umjereni“ imidž kojim AfD želi da postane najjača stranka u Njemačkoj.
Tradicija skretanja udesno
Međutim, kratka istorija AfD uvek je bila istorija skretanja udesno. Stranka je nastala 2013. i svaka promjena na vrhu značila je ekstremnije stavove i – sve više birača. Danas je AfD najjača opoziciona stranka u Bundestagu, a prisutna je u svih šesnaest pokrajinskih parlamenata.
Na čelu s prvim predsjednikom Berndom Lukeom je AfD sebe doduše vidjela kao partiju protesta, ali u ekonomskom smislu. Bili su protiv tadašnje politike spašavanja evra poreskim novcem ili čak za povratak njemačkoj marki.
Sa dolaskom Frauke Petri je počela antiimigranstka retorika, a prvi predsjednik Luke je napustio stranku. No Frauke Petri je takođe ubrzo morala da ode – danas u parlamentu nastupa kao nezavisna poslanica.
Njen nasljednik Aleksander Gauland je otvoreniji za saradnju sa krajnjim desničarima unutar stranke, znajući da oni doprinose popularnosti u određenom miljeu. Procjenjuje se da 30 do 40 odsto članova AfD simpatiše krajnje desničarsko „Krilo“.
Gauland (78) je još prije dvije godine hteo da nekome prepusti funkciju kopredsjednika stranke, ali se tada ipak još jednom kandidovao kako bi sprečio da neki ekstremni desničar zauzme njegovo mjesto.
Ko će naslijediti Gaulanda?
Gaulanda bi sada trebalo da naslijedi Tino Črupala (44). On je Gaulandov miljenik, koji ima podršku i desnog krila iako mu, kako kaže, ne pripada. Črupala je na izborima za Bundestag osvojio direktni mandat iako se kandidovao u izbornom okrugu gdje mu je direktni protivnik bio premijer Saksonije Mihael Krečmar (CDU).
Črupala, prema Gaulandovom mišljenju, ispunjava važan kriterijum – dolazi sa istoka zemlje, mlad je, i ne broji se u krajnje desničare. Uz to je već zamjenik šefa poslaničke grupe i na dobrom je glasu među kolegama.
Taj čovjek nastupa samouvjereno i otresito. U govoru u Bundestagu povodom tri decenije od pada Berlinskog zida, prebacio je Angeli Merkel da joj nedostaju „saosjećanje i ljubav“ prema sopstvenom narodu i da u zemlji vlada „mikroagresija protiv svega njemačkoga“.
Iznenađenja nisu isključena
Ipak, nije sasvim sigurno da će Črupala biti izabran. Ima više protivkandidata, među kojima dobre šanse ima Gotfrid Kurio (59) kojeg mediji često opisuju kao desničarsku Jutjub zvijezdu. Njegovi govori, posebno oni protiv migranata, pogađaju srž AfD-ove biračke baze i donose mu popularnost na društvenim mrežama.
Na čelu AfD-a su dva kopredsjednika – osim Gaulanda, tu je još umjereniji Jerg Mojten, šef poslaničkog kluba AfD u Evropskom parlamentu. On želi da se ponovo kandiduje, ali će i on imati protivkandidate.
Čuje se da bi i sam Aleksander Gauland, iako u poodmaklim godinama i sa određenim zdravstvenim problemima, mogao još jednom da se kandiduje ako procjeni da u suprotnom stranka klizi u ekstremnu desnicu.
Te ličnosti su jedan pokazatelj kuda ide AfD, a na kongresu nisu planirane velike programske odluke. Ali, ima osjetljivih predloga. Recimo, dio delegata traži bliže veze sa ekstremno desnim Identitarnim pokretom – trenutno je članovima AfD zabranjeno da budu dio te i još nekoliko ekstremnih organizacija.