BERLIN - Oštra retorika i demonstracija vojne moći – ono što posljednjih sedmica rade Vašington i Pjongjang kao da ide ka kulminaciji. Na to ukazuju i neobično dramatični tonovi iz Moskve i Pekinga. Ali, da li ima ko da ih čuje?
„Spremni smo da na totalni rat odgovorimo totalnim ratom“, upozorio je Čo Rjong He, drugi čovjek u hijerarhiji rukovodstva u Pjongjangu. Tako je produbljena spirala prijetnji koju posljednjih sedmica vrte državni vrhovi Sjedinjenih Država i Severne Koreje. Ali nisu samo riječi u pitanju – poslije slanja nosača aviona u vode oko Korejskog poluostrva, Pentagon je u četvrtak po prvi put upotrebio svoje najjače konvencionalno oružje – bomba nazvana „majkom svih bombi“ od 9,5 tona bačena je na uporište Islamske države u Avganistanu. Prema tvrdnji Amerikanaca, ubijeno je blizu 100 boraca ID.
Posmatrači su saglasni u ocjeni da je ovo bila demonstracija sile uperena prije svega ka Sjevernoj Koreji. Kako tumači minhenski Zidojče cajtung, Tramp je time poslao poruku: „Gledajte, ja sam gospodar najmoćnije armije na planeti. I ne prezam da upotrebim tu armiju sa njenim najmoćnijim oružjima.“ Minhenski list piše da to mora izazvati strah kod američkih rivala, ali i kod onih koji su do sada posmatrali Trampa kao bezazlenog klovna. „Tramp će iz toga izvući pouku: bombe donose respekt. To je opasno“, dodaje Zidojče.
Kim je vidio Gadafija
Komunistička vrhuška u Pjongjangu na takve demonstracije nikada ne ostaje dužna: „Spremni smo da na svaki nuklearni napad odgovorimo nuklearnim napadom“, dodao je Čo u govoru koji je prenosila državna televizija. Tako se pred stručnjake postavlja staro pitanje: da li su to prazne riječi, usmjerene ka sopstvenom siromašnom narodu? Ili je Sjeverna Koreja spremna da napadne? „U potpunosti isključujem mogućnost da bi Sjeverna Koreja prva mogla da napadne. To bi bilo samoubistvo bez obzira na okolnosti“, kaže za DW Ridiger Frank, predsednik Instituta za istočnoazijske nauke na Univerzitetu u Beču.
Frank smatra da je u današnjoj jednačini nepoznata zapravo – Donald Tramp. Njega, dodaje, ni rukovodstvo u Pjongjangu ne može da procjeni. Napadno isticanje tobožnje nuklearne moći Sjeverne Koreje prije svega je rezultat straha dinastije Kim: „Sjevernoj Koreji je najpre stalo da posjedovanjem atomske bombe odvrati SAD od akcija poput onih u Iraku, Libiji ili Siriji.“ Drugim riječima, mladi diktator Kim Džong Un je lijepo vidio kako je prošao njegov kolega Moamer el Gadafi u Libiji i duboko je uvjeren da se to Gadafiju ne bi desilo da je samo imao atomsko oružje.
Oružani arsenal Sjeverne Koreje je i za mnoge stručnjake nedokučiva tajna. Zato se sa posebnim zanimanjem prate svečanosti povodom rođendana Kima il Sunga, dede današnjeg vlastodršca i utemeljitelja države, koje su počele u subotu. I 23 godine poslije smrti se rođendani začetnika dinastije obilježavaju kao najvažniji praznik u zemlji. Na vojnoj paradi su i ovog puta prikazana razna oružja. Južnokorejska novinska agencija Jonhap prenosi da je među njima bila i nova balistička interkontinentalna raketa kao i balistička raketa namijenjena podmornicama.
„Dan Sunca“ je u prošlosti često bivao korišćen i za pompezne nuklearne probe. Prema američkim izvorima, na osnovu satelitskih snimaka već se mogu naslutiti „sumnjivi manevri“ na poligonima za testiranje. Nema sumnje da je Sjeverna Koreja razvila razornu nuklearnu bombu, ali nije jasno šta sa njom može da učini. Neki raniji testovi su pokazali da još nije dostignut veliki cilj rukovodstva u Pjongjangu – napraviti raketu dugog dometa koja istovremeno može da nosi nuklearno punjenje i dobaci do teritorije SAD.
Upozorenja iz Moskve i Pekinga
Za razliku od drugih tema, kod Sjeverne Koreje je Savjet bezbjednosti UN uglavnom bivao saglasan. Ta zemlja je podvrgnuta strogoj međunarodnoj izolaciji i sankcijama. Nakon najnovije razmjene prijetnji između Vašingtona i Pjongjanga čuju se upozoravajući tonovi iz Kine i Rusije, dvije velesile koje dijele kopnenu granicu sa Severnom Korejom. Oružani sukob stvoriće „samo gubitnike, ne i pobjednike“, rekao je kineski šef diplomatije Vang Đi. Ruski ambasador u Pjongjangu Aleksander Mazegora bio je još dramatičniji: „Moramo zajedno da se zaustavimo na ivici ponora.“
Bečki ekspert Ridiger Frank smatra da realni izlaz iz situacije postoji – Sjevernoj Koreji treba ponuditi bezbejdnosne garancije i onda bi ta zemlja bila spremna da pregovara o ukidanju atomskog programa. Zašto se to do sada nije desilo? „Zato što mnogi kojih se to tiče zapravo nemaju interesa za rješenje ovog sukoba. Amerikanci vojno prisustvo u ovom djelu svijeta opravdavaju postojanjem Sjeverne Koreje. Japan ima izgovor za dalje naoružavanje koje je zapravo upereno protiv Kine. Ali ovako mogu da kažu: to nije zbog Kine nego zbog Sjeverne Koreje.“
(NN/dw.com)