LOS ANĐELES - Dječak Moše Kai Kavalin (10), student na koledžu u istočnom Los Anđelesu, sprema završne ispite iz matematike, jezika i muzike.
Za Mošu, koji je visok svega 698 centimetara i cipelama još gotovo da ne dodiruje pod dok sjedi u stolici, kažu da će svojim radom možda prevazići i slavnog fizičara Alberta Anštajna.
Među stvarima koje ga najviše interesuju jesu hipotetički tuneli, ili, kako ih još zovu "crvotočine", koji povezuju dvije tačke u vremenu i prostoru. Riječ je o naučnom fenomenu koji se vezuje za Ajnštajnovu teoriju relativiteta.
Moše vjeruje da bi ti tuneli, ako postoje, mogli, zajedno sa crnim rupama, da omoguće putovanja kroz vrijeme, kao u naučnofantastičnim filmovima.
On uči statistiku i nada se da će za godinu dana sa dvogodišnjeg programa koledža preći na prestižnu, četvorogodišnju školu i studirati astrofiziku.
Prije nego što riješi ta pitanja, Moše mora da uradi domaći iz statistike. Kasnije će s majkom poraditi na usavršavanju svog mandarinskog kineskog jezika, a zatim se vraća klaviru da se pripremi za časove muzike.
Za Mošu, koji ima najbolje ocjene iz predmeta poput algebre, istorije i astronomije, na koledžu u istočnom Los Anđelesu još nisu potvrdili da li je on njihov najmlađi student za 63 godine postojanja.
Među malim genijalcima je i Majkl Kerni (24) koji je često navođen kao najmlađi u svijetu diplomac na koledžu. On je diplomu iz antropologije dobio na Univerzitetu Južna Alabama kada mu je bilo 10 godina.
Mošeovi profesori se ne sjećaju da su na predavanjima imali mlađeg.
"On je najmlađi student na našem koledžu i najvredniji. Pravo je zadovoljstvo imati ga u razredu", kaže Mošeov profesor statistike Danijel Džadž.
Roditelji izbjegavaju da sina zovu genijem. Oni kažu da je Moše prosječno dijete koje uživa u učenju koliko i u igranju fudbala, gledanju filmova Džekija Čena i sakupljanju sličica.
Moše, koji zna koliki mu je IQ, ne želi o tome da priča i kaže da bi i drugi studenti mogli da postignu što i on ako bi više radili.
Roditelji tvrde da nisu planirali da sina pošalju na koledž u osmoj godini i da su željeli da ga daju u privatnu osnovnu školu kada je imao šest.
"Nisu htjeli da me prihvate zato što sam znao više od učitelja i govorili su da sam dosadan", žali se Moše. Zato su ga roditelji podučavali kod kuće, ali su poslije dvije godine shvatili da je koledž ipak najbolje mjesto za njega.