Novinar britanskog Independenta Peter Popham očito se drži teze da se istorija ponavlja.
U zanimljivom članku iznio je svoju teoriju o mogućoj lokaciji sljedećeg globalnog sukoba, prenosi “Jutarnji list”.
Nije, kako biste možda pomislili, riječ o Bliskom istoku, o Kašmiru ili čak Sjevernoj Koreji. On smatra da nam opasnost od Trećeg svjetskog rata prijeti u Južno Kineskom moru gdje bi jedna nadolazeća sila (Kina) i jedna koja se bliži svojem zalasku (SAD) mogle ukrstiti oružje. Amerikanci imaju daleko najveći vojni budžet na svijetu pa se u mnogim aspektima svoje spoljne politike mogu smatrati militarističkom nacijom.
Kina je, ipak, uvjerljivo druga po potrošnji na vojsku pa svoj budžet iz godine u godinu znatno povećava i pokušava da razvije vojnu tehnologiju koja može parirati američkoj.
Prije skoro tri nedelje, američki razarač s navođenim projektilima USS Curtis Wilbur plovio je unutar 12 nautičkih milja od ostrva u Južnom kineskom moru za koji Kina, Tajvan i Vijetnam tvrde da je njihov, u sklopu operacije kojom se želi onemogućiti ograničavanje slobodne plovidbe. Kina smatra svojim veći dio Južnokineskog mora, preko kojega se svake godine odvija svjetska trgovina veća od 5 biliona dolara.
Popham smatra da ovdje obe države upadaju u takozvanu “Tukididovu zamku” nazvanu po atinskom istoričaru i generalu koji je u svom velikom dijelu “Istorija Peloponeskog rata” opisao rat između Atine i Sparte, u kome je i sam učestvovao. Tukidid je iznio tezu po kojoj je jedan od glavnih uzroka rata bio uspon Atine, koji je uzbunio Spartu – to je prema njemu učinilo rat neizbježnim.
Sličan poredak i odnos snaga svijet je vidio i pred početak Prvog svjetskog rata kada je Britansko carstvo s nepovjerenjem, i čak otvorenim neprijateljstvom, gledalo na uspon Njemačkog carstva. Popham smatra da se slična situacija ponavlja i danas kada Amerikanci sa sve većim nepovjerenjem gledaju prema ekonomskom i vojnom usponu Kine. Da nije riječ samo o naglabanju jednog novinara, svjedoči i izjava kineskog predsjednika Si Đinpinga u septembru prošle godine kada je u Sijetlu komentarisao mogućnost “Tukididove zamke”:
“Kina želi da produbi svoj odnos sa SAD-om u pitanju razvoja obe zemlje, kao i strateških ciljeva. U svijetu ne postoji Tukididova zamka. Ali, ako će velike zemlje konstantno ponavljati iste strateške greške, mogle bi za sebe stvoriti takve zamke”, rekao je Đinping u Sijetlu. Nadajmo se da do toga ipak neće doći.