Dejna Kiger, osamnaestogodišnja američka tinejdžerka, najsrećnija je na fudbalskom terenu. Međutim, ne tako davno, ova djevojka se nije mogla sjetiti šta je fudbal, prepoznati roditelje, niti je znala svoje ime.
Naime, sa svojih 16 godina, Dejna je doživjela pad za vrijeme fudbalskog treninga. Pala je na zemlju i udarila glavom o busen zemlje. Taj udarac je izbrisao njeno sjećanje. Nastupio je teški oblik amnezije.
`Moj suprug i ja smo stajali iznad njenog krevet i doktor ju je pitao da li poznaješ ove ljude, a Dejna je rekla: 'Ne'`, prisjeća se Džil Kiger, njena majka.
Kako nije imala nikakvu fizičku povredu niti oticanje mozga, doktori su bili optimisti, tvrdeći da će joj se pamćenje vratiti za nekoliko dana.
Međutim, nije. Prošlo je više od dvije i po godine od pada, a Kigerova se ne sjeća porodice, djetinjstva, niti života prije povrede. Ona sada mora da stvori nova sjećanja, ponovo se upozna s roditeljima i nauči sve ono što je već znala.
`Jedino što sam mogla bilo je da hodam... Znam hodati, pisati, ali nisam znala šta da pišem. Fizički sam bila OK, ali sve ostalo je bila borba`, kaže Dejna.
Doktori kažu da je dugoročna amnezija nastala od umjerene povrede mozga potpuno neuobičajena.
`Mislim da u svijetu imamo svega nekoliko primjera ljudi sa dugoročnom amnezijom`, kaže doktor Rodžer Hartl. Dejnini roditelji nisu imali drugog izbora nego da kćerku ponovo nauče svemu i pomognu joj da se prilagodi životu.
`Zamislite, nije znala šta je hrana. Sjećam se da je u kuhinji vidjela kako pripremam ručak te me pitala šta je to. Nije prepoznavala ni okuse ni mirise`, priča njena majka.
Ipak, ono što joj je jedino ostalo iz prethodnog života jeste njena vještina na fudbalskom terenu.
I dok je većina njene prošlosti za nju i dalje misterija, Dejna kaže da će se skoncentrisati na budućnost i ono što dolazi.
`Jedino što sada mogu jeste da mislim na budućnost. Ljudi mi govore 'zar ne želiš da se sjetiš prethodnih godina'. Ne mogu da im odgovorim, jer ne znam kakav je moj život tad bio. Ipak, ne želim da ga se sjećam, jer mi je sada dobro i idem naprijed`, priča Dejna.
I pored svega, doktori su joj dali `zeleno svjetlo` za ponovno igranje fudbala, ali sa štitnikom za glavu. Njeni roditelji i sada pretrnu kada udari loptu glavom.
`Zamislite, dok nisam udarila loptu, nisam znala šta je bol. Baš me iznenadilo. Međutim, ne želim da se obazirem na ono što je bilo i da zbog toga uništim ostatak života`, ističe Dejna.
I dok je na terenu nepobjediva, tako je iz dana u dan jača. Najbitnije za njen oporavak jeste mentalna stabilnost.
Zbog svega što joj se desilo, prošle godine je dobila i nagradu `Najhrabrija sportistkinja godine`, a sa koledža `Sliperi Rok`, su joj ponudili stipendiju, pa će tamo nastaviti školovanje.
`Mislim da je ta djevojka nevjerovatan primjer hrabrosti i drago nam je da dolazi kod nas`, kažu na koledžu `Sliperi Rok`. Dejna naglašava da ju je amnezija učinila jačom.