Mohamed Hamdan Dagalo, poznat kao „Hemedti“, postao je dominantna figura na sudanskoj političkoj sceni, a njegove paravojne Snage za brzu podršku (RSF) sada kontrolišu polovinu zemlje.
- Hemedti: Od skromnog nomada do vođe RSF-a i ratnog gospodara Sudana
- Rođen u skromnoj porodici, izrastao u moćnog lidera paravojne Snage za brzu podršku (RSF).
- RSF pod njegovom komandom kontroliše gotovo polovinu Sudana i raspolaže modernim oružjem.
- Od Baširovog „zaštitnika“ do ključnog igrača u padu Omara al-Bašira i brutalnim sukobima u Darfuru.
Hemedti kombinuje političku moć, vojne snage i poslovne interese, dok sudanski civili trpe masakre i glad.
RSF je ostvario značajnu pobjedu kada je nedavno zauzeo grad el-Fašer, posljednji garnizon koju su držale sudanska vojska i njeni lokalni saveznici u zapadnoj regiji Darfur.
Stanovnici el-Fašera pate od gladi nakon 18-mjesečne opsade grada od strane RSF-a, potvrdila je u ponedjeljak grupa stručnjaka za sigurnost hrane akreditovana pri UN-u, prenosi BBC u opširnom tekstu.
Skromno porijeklo
Hemedti, kojeg se protivnici plaše i preziru, a sljedbenici dive zbog njegove upornosti, nemilosrdnosti i obećanja da će srušiti diskreditiranu državu, ima skromno porijeklo. Njegova porodica pripada ogranku Mahariya nomadske zajednice Rizeigat koja se proteže preko Čada i Darfura. U pitanju je pleme s arapskog govornog područja.
Rođen je 1974. ili 1975. Godine, a kao i kod mnogih iz ruralnog okruženja, tačan datum i mjesto rođenja nisu registrovani.
Pod vodstvom svog strica Jume Dagala, njegov klan se preselio u Darfur tokom 1970-ih i 1980-ih, bježeći od rata i tražeći bolje pašnjake, te su dobili dozvolu da se tu nastane.
Nakon što je napustio školu u ranim tinejdžerskim godinama, Hemedti je zarađivao novac trgujući kamilama preko pustinje do Libije i Egipta. U to vrijeme, Darfur je bio sudanski „divlji zapad“ – siromašan, pun bezakonja i zanemaren od strane vlade tadašnjeg predsjednika Omara al-Bašira.
Arapski milicajci poznati kao Janjaweed (Džandžavid) – uključujući snage pod komandom Jume Dagala – napadali su sela autohtone etničke grupe Fur. Ovaj talas nasilja prerastao je 2003. godine u otvorenu pobunu, u kojoj su borci naroda Fur udružili snage s Masalitima, Zagaovima i drugim grupama koje su tvrdile da ih je arapska elita Sudana decenijama zapostavljala.
Brzo postali ozloglašeni
Kao odgovor, Bašir je znatno proširio Džandžavid i dao im zadatak da uguše pobunu. Ubrzo su postali ozloglašeni zbog paljenja, pljački, silovanja i ubistava.
Prema izvještajima mirovnih snaga Afričke unije, jedinica kojom je komandovao Hemedti učestvovala je u napadu na selo Adva u novembru 2004. godine, kada je ubijeno 126 ljudi, među njima 36 djece.
Istrage Sjedinjenih Američkih Država utvrdile su da su Džandžavidi odgovorni za genocid. Sukob u Darfuru prepušten je Međunarodnom krivičnom sudu (MKS), koji je podigao optužnice protiv četvorice ljudi, među njima i protiv Omara el-Bašira koji dalje negira krivicu.
Hemedti tada nije bio među optuženima, jer se smatrao nižerangiranim komandantom.
Jedini Džandžavid koji je završio pred sudom bio je Alija Abdel Rahman Kušaib, poznat kao „pukovnik pukovnika“. On je prošlog mjeseca proglašen krivim za 27 tačaka ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti; presuda će mu biti izrečena 19. novembra.
Uspjeh kroz krv i zlato
Nakon vrhunca sukoba 2004. godine, Hemedti je pažljivo gradio moć. Postao je vođa moćne paravojne formacije, vlasnik korporativnog carstva i politički faktor.
Njegov uspon je priča o oportunizmu i trgovini. Jednom je čak nakratko pobunio svoje ljude, tražeći isplatu zaostataka, unapređenja i političku funkciju za brata. Bašir mu je dao gotovo sve što je tražio, pa se Hemedti vratio u lojalnost režimu.
Kasnije, kada su se drugi Džandžavidi pobunili, Hemedti je predvodio vladine snage koje su ih porazile – a pritom je preuzeo kontrolu nad najvećim rudnikom zlata u Darfuru, Džebel Amirom.
Njegova porodična firma „Al-Gunaid“ ubrzo je postala najveći izvoznik zlata u Sudanu.
Godine 2013. Hemedti je tražio – i dobio – zvaničan status komandanta nove paravojne formacije Snaga brze podrške (RSF), koje su direktno odgovarale Baširu.
Džandžavid su tada integrisani u RSF, dobili su nove uniforme, vozila i oružje, a pridruženi su im i oficiri redovne vojske.
RSF je bio saveznik vojske sve dok se nisu razišli.
Važna pobjeda protiv pobunjenika
RSF je ostvario važnu pobjedu protiv pobunjenika u Darfuru, manje uspješno se borio protiv pobune u planinama Nuba uz Južni Sudan, te je preuzeo podugovor za policijsko osiguranje granice sa Libijom.
Navodno suzbijajući ilegalnu migraciju iz Afrike preko pustinje do Mediterana, Hemedtijevi komandanti su se isticali u iznuđivanju i, prema izvještajima, trgovini ljudima.
Godine 2015. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) pozvali su sudansku vojsku da pošalje trupe u borbu protiv Huta u Jemenu. Kontingentom je komandovao general koji se borio u Darfuru, Abdel Fattah al-Burhan, sadašnji šef vojske u ratu sa RSF-om.
Hemedti je vidio priliku i pregovarao o zasebnom, privatnom dogovoru sa Saudijskom Arabijom i UAE za pružanje usluga RSF plaćenika. Veza sa Abu Dabijem pokazala se najznačajnijom. To je bio početak njegovog bliskog odnosa sa predsjednikom UAE Mohamedom bin Zayedem.
Hiljade mladih Sudanaca, ali i mladića iz susjednih zemalja, prijavljivali su se u RSF za novčane naknade do 6.000 dolara.
Hemedti je sklopio i partnerstvo s ruskom „Vagner“ (Wagner) grupom, koja mu je zauzvrat pružala obuku i trgovinske veze, posebno u oblasti zlata.
Posjetio je Moskvu da formalizuje dogovor i bio je tamo na dan kada je počeo razt u Ukrajini. Iako negira da RSF dobija pomoć od Vagnera, izvještaji pokazuju da su njegove jedinice modernizovane, uključujući dronove i sofisticirano oružje.
Od Baširovog „zaštitnika“ do ratnog vođe
Nakon izbijanja rata u Sudanu, Mohamed Hamdan Dagalo, poznatiji kao Hemedti, negirao je da njegove Snage za brzu podršku (RSF) dobijaju pomoć od ruske grupe Vagner. Iako su RSF s vremenom postale sve profesionalnije, u njihov sastav i dalje su ulazile neregularne etničke milicije starog tipa.
Kako su narodni protesti protiv režima Omara al-Bašira postajali sve masovniji, Bašir je naredio Hemedtijevim jedinicama da dođu u glavni grad Kartum. U znak povjerenja, često ga je nazivao himayti, što znači „moj zaštitnik“, vjerujući da će mu Hemedti i RSF biti protivteža mogućim pučistima u regularnoj vojsci i službama bezbjednosti.
Ta procjena pokazala se kobnom. U aprilu 2019. godine, desetine hiljada građana okupile su se u protestnom kampu ispred vojnog sjedišta, zahtijevajući demokratiju i kraj višedecenijske diktature. Kada je Bašir naredio vojsci da otvori vatru na demonstrante, najviši generali – među njima i Hemedti – odlučili su da ga umjesto toga svrgnu.
Tako se Baširov „zaštitnik“ pretvorio u njegovog rušitelja, a pokret za demokratiju proslavio je pad režima koji je decenijama vladao Sudanom.
Od nade do užasa: Hemedtijev put od „svježeg lica“ do simbolike brutalnog rata
Neko vrijeme bio je slavljen kao novo lice sudanske budućnosti.
Mlad, pristupačan i spreman na dijalog sa različitim društvenim grupama, pokušavao je da se predstavi kao izazivač starog političkog poretka i predstavnik promjena. Međutim, taj period trajao je vrlo kratko.
Kako su on i Abdel Fatah al-Burhan, s kojim je dijelio čelnu poziciju u vladajućem vojnom savjetu, odugovlačili s predajom vlasti civilima, protesti su postajali sve masovniji. Uslijedila je brutalna reakcija: Hemedti je poslao svoje Snage za brzu podršku (RSF) da uguše demonstracije. Prema izvještaju organizacije Human Rights Watch, pripadnici RSF-a ubili su stotine ljudi, silovali žene i bacali muškarce u rijeku Nil s ciglama vezanim za gležnjeve. Hemedti je negirao da su njegove snage počinile zločine.
Pod međunarodnim pritiskom – posebno kvarteta zemalja koji su činile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – vojska i civilni predstavnici prihvatili su kompromisni dogovor posredovan od strane afričkih medijatora. Dvije godine u Sudanu je postojala nestabilna kohabitacija: vojno dominantno suvereno vijeće i civilni kabinet pokušavali su da dijele vlast.
Potpuna kontrola nad državom
Kada se odbor, formiran od strane civilnog kabineta, približio objavljivanju izvještaja o poslovnom carstvu Hemedtija i vojske, generali su reagovali. Burhan i Hemedti otpustili su civile i preuzeli potpunu kontrolu nad državom. Nedugo zatim, i sami su se sukobili. Burhan je zahtijevao da RSF bude stavljen pod komandu regularne vojske, ali se Hemedti tome otvoreno usprotivio.
Uoči roka za rješavanje spora, u aprilu 2023. godine, jedinice RSF-a počele su da opkoljavaju vojne baze i predsjedničku palatu u Kartumu. Puč je propao, a glavni grad pretvorio se u ratnu zonu u kojoj su se suparničke snage borile ulicu po ulicu.
Sukob se brzo proširio na Darfur, gdje su jedinice RSF-a sprovele brutalnu kampanju protiv naroda Masalit. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, ubijeno je i do 15.000 civila, dok su Sjedinjene Države taj talas nasilja opisale kao genocid. RSF je, i pored brojnih dokaza, odbacio sve optužbe.
Na društvenim mrežama kružili su video snimci boraca RSF-a koji muče i ubijaju zarobljenike, često se hvaleći zločinima. Paravojne snage i njihove saveznice harale su Sudanom, pljačkajući gradove, pijace, univerzitete i bolnice. Zaplijenjena roba potom je završavala na tzv. „Dagalo pijacama“ koje se prostiru izvan Sudana, pa čak i do susjednog Čada – iako RSF tvrdi da nema veze s tim.
Ranjavanje u napadu
Tokom ranih faza sukoba, Hemedti je teško ranjen u napadu na predsjedničku palatu i na neko vrijeme nestao iz javnosti. Kada se kasnije pojavio, nije pokazao ni trun kajanja, već odlučnost da nastavi rat.
RSF je u međuvremenu nabavio moderno oružje, uključujući napredne dronove, koji su korišćeni za napade na Port Sudan – de facto prijestonicu Burhanovih snaga – i ključni grad el-Fašer. Istraživanja „New York Timesa“ i drugih medija pokazala su da je oružje stizalo preko baze u Čadu, koju su izgradili Ujedinjeni Arapski Emirati, mada Emirati negiraju da naoružavaju RSF.
Danas se Hemedtijeve snage nalaze u strateškom ćorsokaku sa regularnom vojskom. On istovremeno pokušava da gradi političku koaliciju sa pojedinim civilnim grupama i oružanim pokretima, uključujući i svoje bivše neprijatelje iz planina Nuba. Proglasio je osnivanje „Vlade mira i jedinstva“ i sebe postavio za njenog predsjednika.
Kontrola zapadno od Nila
Sa zauzimanjem el-Fašera, RSF sada kontroliše gotovo čitavu teritoriju zapadno od Nila. Nakon izvještaja o masovnim ubistvima, Hemedti je najavio „istragu o kršenjima“, kako ih je nazvao, koja su počinile njegove trupe tokom zauzimanja grada.
Sudanska javnost nagađa o njegovim stvarnim ambicijama – da li Hemedti sebe vidi kao predsjednika moguće odcijepljene države, ili i dalje teži da vlada cijelim Sudanom.
Drugi vjeruju da on planira da ostane iza kulisa, kao moćni politički i ekonomski „lutkar“, čovjek koji kontroliše vojsku, kompanije i partiju, čak i ako nikada ne postane formalno lice države.
Dok njegove trupe sprovode masakre u el-Fašeru, Hemedti i dalje djeluje ubijeđen da može ostati nekažnjen – u svijetu koji, čini se, više ne mari za Sudan.