Sa Kim Jong Unom, mladim liderom Sjeverne Koreje, koji je preuzeo potpunu vlast, izazvao međunarodne tenzije te najavio da je rat moguć svakog trenutka, teško da se može zamisliti da je život na Korejskom poluostrvu nekada bio idiličan, miran, bez ikakvih trzavica.
Riječ je nedavno objavljenim fotografijama koje svjedoče o životu stanovnika Korejskog poluostrva sa kraja 19. vijeka, kada je Koreja bila kraljevstvo i imala svoju kraljevsku porodicu. Tada je Koreja, što je danas možda teško zamislivo, bila jedinstvena i suverena država.
Umjesto da prijeti globalnim silama, i to više nego agresivnim prijetnjama, kao što je to danas slučaj sa Sjevernom Korejom, tadašnja Koreja, poznata u to vrijeme kao Joseon, bila je mirovna sila koja je uspješno odolijevala sukobu između Japana i Kine.
Fascinantni set fotografija pruža rijedak uvid u život s kraja 19. i početka 20. vijeka u Koreji, kada je ovo poluostrvo proživljavalo velike promjene. Na snimcima se mogu vidjeti drevne palate i utvrđenja dinastije Čoson, koja je u roku od nekoliko godina od vremena iz kojeg potiču ovi snimci zbačena s prijestola. Dominantno mjesto na fotografijama zauzima Gjeongbokgung palata, podignuta još davne 1395. godine. Ona je u narednim vijekovima spaljena do temelja, a zatim opet podignuta 1867. godine. Bila je to glavna i ujedno najveća palata koju je podigla dinastija Čoson. Inače, dinastija je imala ukupno pet palata, poznatih pod nazivom Pet velikih palata.
Na fotografijama, koje su rijetki svjedoci jedne ere, mogu se vidjeti Korejci koji prolaze i pored Kraljevske grobnice Čosona, što je na neki način bio korejski odgovor na piramide u Gizi i gdje su kraljevi iz dinastije Čoson išli na vječni počinak.
I dok mnogi to negiraju, period dinastije je bio i period svojevrsnog procvata ovog poluostrva, pa se na fotografijama vide užubarni život, trgovci koji pored puta prodaju svoje proizvode, ali i oni koji dolaze da kupe te proizvode. Sve djeluje mirno i idilično, tako da bi malo ko pomislio da će se tamo u roku od svega nekoliko godina desiti velike promjene.
Fascinantan je i snimak tzv. osam kapija, koje su bile sastavni dio zida koji je opasavao grad Seul tokom vladavine dinastije Čoson, uključujući i Namdemun kapiju iza koje se vidi stara pijaca koja je nekad radila 24 sata.
Na jednoj fotografiji vidi se i ilustracija korejskog klasnog sistema, koji je bio aktuelan u jednom periodu vladavine dinastije Čoson, kada je skoro trećina stanovništva bila u ropstvu.
Jasan dokaz ovog sistema je snimak iz 1904. godine, na kojem je žena iz više klase koju sluge nose na tzv. kami. Inače, riječ je o slugama ove Korejke, koje su postojale i u to vrijeme, iako je klasni sistem zabranjen 1894. godine.
Takođe, snimci prikazuju i veliku prekretnicu u korejskoj istoriji, jer je Koreja u to doba već 500 godina bila pod vladavinom Čoson dinastije, kojoj se tih godina bližio kraj. Inače, dinastija Čoson došla je na vlast pučom od strane generala Ji Seong Gjea 1392. godine.
Dinastija je uspješno preživjela krvavu invaziju Japana krajem 16. vijeka i ostala netaknuta.
Pet vijekova dinastije Čoson
Dinastija Čoson (1392 - 1897) je osnovana kada je zbačena dinastija Korjo i njeno sjedište je bilo u gradu koji danas nosi naziv Kesong.
To je i posljednja dinastija u korejskoj istoriji, ali ujedno predstavlja i dinastiju koja je najduže vladala. Tokom svoje duge istorije dinastija je nastojala da u svakodnevni život uključi konfučijske ideale i doktrine, te je bila poznata i kao tzv. konfučijska dinastija.
Jedan period njihove vladavine zabilježen je kao vrhunac razvoja korejske klasične nauke, književnosti, ali i tehnološkog napretka. Međutim, dinastija je oslabila tokom 16. i 17. vijeka, i to baš u periodu kada su te prostore pokušali da osvoje Kina i Japan. Sve ovo je dovelo do toga da zemlja prihvati tzv. izolacionistički pristup, tj. da se samoinicijativno izoluje od ostatka svijeta.
To je vremenom postalo poznato i kao "Pusto kraljevstvo" (Hermit kingdom), što je termin koji i danas mnogi upotrebljavaju za Sjevernu Koreju.
Nakon 200 godina relativno mirnog života bez ratova, vlast dinastije polako opada, a to su tokom 18. i 19. vijeka uspješno znali da iskoriste oni koji su se pobunili protiv njihove vladavine. Ipak, bitno je naglasiti da je ova dinastija današnjem Korejskom poluostrvu ostavila svojevrstan pečat, u pogledu kulture i dijalekta.
I dok su mnogi Koreju stalno pripisivali Kini i dinastiji Ćing, dvije zemlje su okončale saradnju kada su Japan i Kina krenuli u rat zbog preuzimanja kontrole nad Korejom, rata iz kojeg je Japan izašao kao pobjednik. Nakon što je nestao kineski uticaj u Koreji, Gojong, 26. kralj iz dinastije Čoson, proglasio je Koreju carstvom i tako postao car Gojong.
Ipak, oni su nastojali da ostanu jaka i nezavisna nacija, i to implementirajući domaće reforme, kao što su jačanje vojnih snaga, razvoj trgovine i industrije. Međutim, carstvo nije bilo dugog vijeka i raspalo se nakon svega 13 godina postojanja.
Vremenom u zemlji počinje da jača ruski uticaj, što je počelo da iritira Japance i ove dvije zemlje su ušle u rat oko suvereniteta 1904. godine. Već sljedeće godine Koreja postaje protektorat Japana, nakon što su Japanci i Rusi potpisali sporazum, i to bez znanja Gojonga. On je bio primoran da abdicira 1907. godine i carstvo se konačno raspalo, a nacija je aneksirana Japanu 1910. godine.
Nakon aneksije Japanci su nastojali da suzbiju korejsku tradiciju i kulturu, te da razviju i implementiraju politiku koja će prvenstveno biti od koristi Japanu. Uveden je javni prevoz, koji je dosta podsjećao na evropski, a uspostavljena je i komunikaciona mreža duž zemlje, a sve sa ciljem iskorištavanja korejskih resursa.
Konsolidovan je bankarski sistem i vremenom je ukinuta korejska valuta. Japanci su uklonili sve što je podsjećalo na dinastiju Čoson, uništili su veliki dio palate Gjeongbokgung i zamjenili je velikom zgradom Vlade. Uprkos brojnim antijapanskim ustancima, tokom godina koje će uslijediti Koreja je ostala pod japanskom vladavinom sve do kraja Drugog svjetskog rata.