NJUJORK - Američka invazija na Irak, pobune u okviru Arapskog proljeća i drugi događaji na Bliskom istoku dali su dodatni zamah političkim ambicijama Kurda, izvještava Glas Amerike (VOA).
Ustanci u okviru Arapskog proljeća širom Bliskog istoka pružili su za 30 miliona Kurda, koji žive uglavnom u dijelovima Iraka, Turske, Sirije i Irana, novu nadu da će moći da ostvare svoj dugogodišnji san o nezavisnosti, ali te aspiracije nailaze na komplikovanu realnost na terenu, navodi novinar VOA.
- Kao Kurdi gajimo san poput svih drugih - poput Turaka, Arapa, Iranaca... Želimo i mi nezavisnost, rekao je tom radiju Hekmat Bamarni, koji se doselio iz sjevernog Iraka 1970-ih u okolinu Vašingtona.
Kurdi u Iraku i na drugim mjestima su, u traganju za svojim snom, pretrpjeli teške napade i progone, navodi Glas Amerike, dodajući da su se, kao najveća etnička manjina bez države na Bliskom istoku, Kurdi u jednom periodu oslanjali na oružani ustanak kako bi ostvarili svoj cilj.
Američka invazija na Irak, pobune u okviru Arapskog proljeća i drugi nedavni događaji na Bliskom istoku dali su dodatni zamah njihovim političkim ambicijama.
- Ovo je svakako prekretnica i uzbudljivi momenat za Kurde i one koji ih proučavaju, jer izgleda kao da se granice postavljene u periodu formiranja država kidaju, izjavila je stručnjak za Bliski istok na Nacionalnom odbrambenom univerzitetu u Vašingtonu Dennise Natali.
To je izgleda slučaj u Siriji, gdje su Kurdi preuzeli kontrolu nad najvećim dijelom sjeveroistočnog dijela te zemlje u jeku antivladinog ustanka u zemlji.
U međuvremenu, u Turskoj, Kurdi koriste svoje nove slobode bez presedana, kako bi izmijenili tok višegodišnje diskriminacije i otuđenja, navodi VOA.
U Iranu pritisak Zapada na Teheran zbog nuklearnih ambicija te zemlje pružio je iranskim Kurdima nadu da će doći do promjena, a u Iraku, Kurdi samostalno upravljaju sjevernim dijelom te zemlje od zbacivanja režima Sadama Huseina.
Međutim, Natali ukazuje da je ta samouprava primorala lidere iračkih Kurda da se suoče s geopolitičkom realnošću.
- Irački Kurdistan je područje bez morske obale i njegov opstanak zavisi od otvorenih granica i pozitivnih ili bar funkcionalnih odnosa sa susjednim državama, navela je ona.
Natali dodaje da susjedne zemlje često podstiču kurdske frakcije na međusobne sukobe. Sami kurdski lideri često pružaju prazna obećanja u vezi s nacionalističkim aspiracijama kad shvate realnost, smatra bivši funkcioner Pentagona, koji sada radi za institut American Enterprise, Michael Rubin.
- Upravo sam došao iz Kurdistana i svakako među studentima, profesorima i intelektualcima, ali ne i među političarima, vlada istinsko strahovanje da „nam je nezavisnost ponovo na dohvat ruke, ali da će susjedne sile i naši sopstveni političari to spriječiti, jer nikada nisu u stanju da postignu konsenzus“.
Međutim, Rubin zaključuje da je mlađa generacija Kurda, inspirisana svojim arapskim susjedima, sve više nestrpljiva zbog poteza svojih političkih lidera, dok posmatra promjene postignute tokom Arapskog proljeća, navodi Glas Amerike.