Pročitajte životnu priču Čelične lejdi Margaret Tačer.
Bivša britanska premijerka Margaret Tačer bila je rasista, nije podnosila gluposti svojih ministara i povremeno je uživala u dobrom viskiju, otkrili su dokumenti iz arhive britanske vlade koji su, u skladu sa zakonom, objavljeni poslije trideset godina tajnosti.
Iz tih dokumenata se saznalo da je „gvozdena ledi" bila zahtjevna, naprasita i da je voljela viski Brit.
Jedan drugi dokument otkriva da je osoblje britanske ambasade, prilikom njene posjete Francuskoj, moralo iz svog budžeta da joj plati troškove kupovine u fri-šopu.
Na osnovu računa iz tog fri-šopa vidi se kakva je mala zadovoljstva britanska premijerka priuštila sebi tom prilikom. Ona je kupila flašu njenog omiljenog pića, viskija „tičers", bocu džina, piće koje je preferirao njen suprug Denis, i 200 cigareta „benson end hedžis", sve u iznosu od 65,10 tadašnjih franaka. Članovi njene pratnje su kasnije bili primorani da nekoliko puta intervenišu u vladi kako bi im novac bio refundiran.
Svi dokumenti su iz 1979. godine. Čelična ledi, kako su mediji zvali Margaret Tačer zbog načina vladanja, bila je prva žena na čelu britanske vlade od 1979. do 1990.
Prema listu "Gardijan", Margaret Tačer odbila je neslužbenu molbu UN da Britanija primi 10.000 izbjeglica iz Vijetnama izjavivši kako bi moglo doći do pobune ako Vijetnamci budu imali prednost pred "bijelim građanima" u dobijanju državnih stanova. Svojim ministrima takođe je jasno kazala kako je više sklona "izbjeglicama iz Poljske i Mađarske jer se mogu bolje asimilovati u britansko društvo".
Takođe, bivša premijerka je 1979. napisala da se s teroristima ne pregovara dok ne postanu premijeri. "Ne. Molim vas, nemojte se sastajati s čelnicima Patriotskog fronta. Nisam nikada razgovarala s teroristima dok nisu postali premijeri", odgovorila je 25. maja na prijedlog tadašnjeg britanskog šefa diplomatije, lorda Pitera Karingtona.
Ima li kancelar smisla za humor
Pošto je te godine postala prva žena na čelu britanske vlade, Tačerova je odbacila svaku pomisao o sastanku britanskih zvaničnika s Robertom Mugabeom, današnjim predsjednikom Zimbabvea. Mugabe je tada bio običan opozicioni vođa koji je zagovarao oružanu borbu protiv aparthejd režima Jana Smita.
Službene dokumente i programe raznih posjeta te državničkih večera ispravljala je plavim nalivperom, dopisujući jetke komentare. Tako je na programu večere s njemačkim kancelarom Helmutom Šmitom napisala: "Ima li kancelar smisla za humor?".
Nadimak 'željezna lady' su joj pak dali Sovjeti, koje je sedamdesetih optužila kako planiraju svjetsku dominaciju, ali je zato kasnije uspješno sarađivala a Mihailom Gorbačovom, izjavivši da se 's njime može poslovati'. Tačerova je u međunarodnoj politici ostala zapamćena i po (neuspješnom) protivljenju ujedinjavanju Njemačke, kontroverznoj podršci aparthejdu u Južnoafričkoj Republici, ispijanju čaja sa čileanskim diktatorom Pinočeom, a na ovim prostorima i po tome što je zatražila hitno priznanje Slovenije i Hrvatske u vrijeme raspada Jugoslavije.
Margaret Hilda Tačer ili jednostavnije Čelična lejdi jedina je žena koja je u istoriji Ujedinjenog Kraljevstva obavljala dužnost premijera.
Istoričari baš kao i britanski politički analitičari i političari slažu se u najvažnijem - Tačerova je taj posao obavljala na najbolji mogući način i, prije svega, u interesu britanske krune i samih Britanaca. Iako je vodila zemlju u pretposljednjoj dekadi dvadesetog vijeka, od 1979. do 1990. godine, koja je obilovala velikim političkim, ali i bezbjednosnim izazovima, Tačerova je uspješno izbjegavajući zamke moderne politike i međunarodnih odnosa nepokolebljivo istrajavala na sopstvenim principima zasnovanim na britanskoj unutrašnjoj i spoljnoj politici, te s pravom stekla nadimak Čelična lejdi koji na najbolji način odslikava njen lik i djelo.
Djetinjstvo i mladost
Margaret Hilda Tačer, baronica Tačer, djevojački Roberts, rođena je 13. oktobra 1925. godine u Granthamu, u Linkonskom okrugu u porodici Alfreda Robertsa i Beatris Stivenson. Djetinjstvo je provela u rodnom gradu u kući u kojoj su njeni roditelji imali prodavnicu prehrambenih proizvoda gdje je mlada Margaret i radila. Odrasla je u društvu starije sestre Mjuriel u veoma liberalnom okruženju, ali politički aktivnom.
Naime, njen otac je bio aktivan u lokalnoj vlasti, jedno vrijeme i gradonačelnik, ali i visokopozicioniran u lokalnoj crkvi. Margaret je bila živahna djevojčica koja je odmalena pokazivala sklonost ka debati. Školovanje je započela u Kesteven and Grantham Girls' School u rodnom gradu gdje je bila najpopularnija djevojčica i vođa ratnih 1942. i 43. godine. Pred kraj školovanja konkurisala je za stipendiju na Oxfordu gdje je željela da studira hemiju. U početku je bila odbijena, ali je dobila mjesto nakon što se jedan kandidat povukao.
Na Oxford je stigla 1943, a diplomirala četiri godine kasnije. Pokazivala je interesovanje za različite oblasti, a njene vanškolske obaveze podrazumijevale su klavir, poeziju, šetnju, plivanje i hokej na travi gdje je pokazivala zavidan talenat. Nakon diplomiranja Margaret, ili Magi, kako su je iz milošte zvali, počela je da radi kao hemičar istraživač u fabrici plastike. U tom periodu pokazala je i najveću zainteresovanost za politiku smatrajući kako bi mogla da pokuša da promijeni svijet. Bio je to period kada žene još nisu govorile o politici, a pogotovo ne one mlade. Međutim, Tačerova za to nije marila. Uporna i popularna, kakva je bila, lako je prevazišla prve prepreke i pedesetih godina prošlog vijeka i zvanično se politički aktivirala i postala član Konzervativne partije.
Nije htjela da se uda
Politički život, Margaret je započela u svojim srednjim dvadesetim godinama, kada se je kandidovala na listi Konzervativne stranke na lokalnim izborima u Dartfordu (1950. i 1951.). Bila je tada najmlađa kadidatkinja na izborima u Velikoj Britaniji ikad. Oba je puta izgubila, ali je u Dartfordu upoznala svog budućeg supruga. Na večeri povodom pristupanja upoznala je uspješnog, bogatog i razvedenog Denisa Tačera.
Ubrzo su otpočeli vezu, a u decembru 1951. su se i vjenčali. Dugo nije pristajala na brak jer je smatrala da ona jednostavno nije obična žena. Pošto nije željela da to opterećenje nameće budućem mužu, po svaku cijenu je htjela da izbjegne odlazak pred matičara. Međutim, zbog takvog stava Denis ju je sve više volio i postajao sve nestrpljiviju. Na kraju su se vjenčali i ispostaviće se kako je ovo bila jedna od prvih njenih pametnih odluka. Poslije vjenčanja počeli su dodatno da rade na Margaretinoj karijeri koja je obećavala, a imala je brojne obožavaoce jer je bila jedina žena na političkoj sceni. Od muža je dobijala podršku, a u prilog tome svjedoči i podatak da je baš on finansirao njeno dodatno obrazovanje, advokaturu i tečaj ponašanja na sceni. Školovanje završava 1953. kada rađa i blizance, ćerku Kerol i sina Marka.
Politički uspon
Na opštim izborima 1959. godine kao predstavnica Linkonskog okruga dobila je mjesto u britanskom parlamentu kao predstavnica Konzervativne partije. 1970. konzervativac Edvard Hit formira vladu a tada 45-godišnju Tačerovu imenuje za državnog sekretara za obrazovanje i nauku. 1974. godine podržava Keitha Josepha u borbi za lidera konzervativaca, ali ovaj odustaje od izbora. Godinu dana kasnije na stranačke izbore Margaret Tačer izlazi lično, pobjeđuje, i tako postaje jedna od najmoćnijih figura britanske imperije.
Privredu digla na noge
Ostao je zabilježen i njen veoma oštar govor u Kensington Town Hallu 1976. kada je kritikovala rad politbiroa SSSR-a kojim je nagovijestila o kakvom profilu političara je riječ. Britanci, ali i Sovjeti zatečeni su bili, a kao odgovor iz Moskve stigao je između ostalog i nadimak Iron Lady, koji će je od tada pratiti kroz život. Tri godine kasnije sa Konzervativnom partijom odnosi ubjedljivu pobjedu na parlamentarnim izborima i prvi put, 4. maja 1979. u istoriji Velike Britanije, jedna žena je ušla u Downing Street 10 kao premijer i na toj poziciji zadržala se sve do 1990. Mnogi su je voljeli, ali i osporavali, a činjenice govore kako je dobrano urušenu britansku industriju uspjela da postavi na zdrave noge. Gospođa Tačer često je donosila veoma teške i nepopularne odluke, ali je vrijeme pokazalo da su u datom trenutku to ipak bili odlični potezi.
- Biti premijer je usamljen posao... Ne možete biti lider iz gomile, govorila je Tačerova.
Margaret je svoju karijeru gradila na jasnim principima i vrijednostima od kojih nije odstupala ni onda kad joj je popularnost bila na minimumu, kad su je omalovažavali i vrijeđali svi politički konkurenti, uključujući i dobar dio establišmenta same Konzervativne partije na čijem je čelu bila. Njen program sa kojim se kandidovala za predsjednicu konzervativaca bio je veoma jasan: vratiti izvornu politiku torijevcima. Poruka je bila jasna i nije bilo mjesta njenom različitom tumačenju: slobodno tržište, borba protiv socijalizma, žestoka kritika sindikata koji su prestali da služe stvarnim interesima radnika, snažno vezivanje Britanije za one zemlje kojima je fundamentalno opredjeljenje sloboda pojedinca i tržišna privreda.
Rat na Folklandskim ostrvima
Osnov je bio jasan: ljudi nisu jednaki, nikad nisu bili i neće biti, različiti su i to je božanska blagodet. Od svoje politike nije odustala čak ni onda kad je stanje u Britaniji postalo gore od krize koju je naslijedila od laburista. Ipak, ma koliko to neumjesno zvučalo, najviše zasluga za gotovo bezuslovnu podršku tokom većeg dijela svog mandata Tačerova je dobila zahvaljujući ratnom sukobu i atentatu. Sukob je izbio 1982. kada je vojna hunta koja tog momenta vlada Argentinom izdala naredbu da armija zauzme Folklandska ostrva. Premijerka Tačer odlučila je da stupi u rat za grupu ostrva hiljadama kilometara udaljenih od Britanije i pored američkog pritiska i insistiranja na mirovnim pregovorima. Ujedinjeno Kraljevstvo dobilo je ovaj rat, vratilo suverenitet nad Folklandima, a Margaret je u narodu stekla apsolutnu popularnost i odriješene ruke da nimalo lake reforme sprovede u djelo. Ključna bitka u njenoj političkoj karijeri dobijena je, a gospođa Tačer u potpunosti je opravdala nadimak Čelična lejdi.
Shvatajući značaj vojne sile, Tačerova je govorila kako je svijet bez nuklearnog oružja nestabilan i veoma opasan za sve.
Atentat
Drugi ne mnogo manje značajan događaj desio se u oktobru 1984. kada je Megi uz mnogo sreće preživjela atentat koji je organizovala IRA (Irska Republikanska Armija). Ni ovoga puta Čelična lejdi nije ustuknula, iako je eksplozija bombe odnijela 5 života, već je sljedećeg dana, ne odustajući od ranije planiranog programa održala govor. Bila je velika protivnica stvaranja centralističke Evropske unije smatrajući kako treba sačuvati postojeću Evropsku ekonomsku zajednicu. Ostaće upamćeno i njeno razmišljanje da je Evropa kreirana na istoriji, a Amerika na filozofiji.
Za nju je privreda bila veoma važna, a kako bi je sačuvala, bila je spremna na sve. Pokazala je šta znači čelična volja i kada je zbog masovnog zatvaranja rudnika došlo do velikog štrajka rudara. Ni ovo je nije iznenadilo pošto je policija bila spremna da uguši štrajk što je i uradila.
Njena vladavina završena je poslije jedanaest godina kada je smijenjena sa čela partije jer je izgubila podršku. Razlog za to bilo je lobiranje evropskih zemalja pošto im je smetalo njeno protivljenje stvaranju Evropske unije. Povukla se dostojanstveno i veoma rijetko prisustvovala javnim manifestacijama. Živjela je povučeno sa suprugom sve do njegove smrti 2003. godine.
Haos u sopstvenoj kući
Bila je više nego odlučna kao državni političar, ali je u sopstvenoj kući pogubila konce. Njen sin važio je za plejboja, bio je i hapšen zbog utaje poreza, a nisu mu strane ni skandalozne ljubavne afere.
Ćerka joj je umjetnica, živi u Španiji i veoma rijetko je obilazila majku. U jednom od posljednjih intervjua koje je dala istakla je kako bi, kada bi ponovo imala priliku za to, život živjela drugačije i izvan politike. Margaret Tačer u godinama prije smrti bila je dementna starica čije je sjećanje na 2001. godinu skoro potpuno izbrisalo nekoliko moždanih udara. Žena koja je u vrijeme kad je bila ministarka nauke donijela najnepopularnije odluke, počevši od one kada je 1970. ukinula besplatno mlijeko u osnovnim školama, preko onih koje su dovele do povećanja broja nezaposlenih, pa do one o napadu na Foklandska ostrva, danas je predmet jedne sasvim druge rasprave koja se svela na to kako će biti sahranjena. Mnogi u Kraljevstvu misle da nije zaslužila državnu sahranu.
I njen najbolji politički prijatelj Ronald Regan otišao je kao dementni starac sa najtežim oblikom Alchajmerove bolesti i nije bio u stanju da prepozna čak ni svoju suprugu, a zaboravio je i kako je nekada bio najmoćniji čovjek na svijetu. Njega i Margaret Tačer vezivali su prijateljski odnosi koji su prevazilazili okvir političkih i interesnih konflikata dvije nacije, pa ih zato i danas smatraju najidealnijim parom konzervativnog dijela svijeta. U spisku posljednjih želja Regan je zahtijevao da mu na sahrani govori i najbolja politička prijateljica Margaret Tačer. Čelična lejdi je 2004. godine, iako teško bolesna, ipak otišla na sahranu, ali nije bila u stanju da govori uživo već je njen govor, zbog čestih pauza koje je pravila, prije toga s teškom mukom snimljen.
Ljubav i mržnja
U Velikoj Britaniji Margaret Tačer osvojila je troje izbora, ali i izazvala ogromnu polarizaciju društva, pa njen status nacionalne heroine nije nikada bio do kraja čist, s obzirom na veliki broj Britanaca koji su je, najjednostavnije rečeno, mrzili iz dna duše. Među njima su, uz ljevičare i dobar dio britanskih umjetnika, bili i fudbalski huligani, s kojima se uspješno obračunala jednom za sva vremena. No, Tačerova nikada nije željela biti pretjerano voljena, o čemu svjedoče i njene slavne izjave, poput one iz 1987. godine da 'društvo uopšte ne postoji', te da je 'komunizam osuđen na propast jer prije ili kasnije nestane tuđeg novca'. Baronica nikada nije bila feministkinja (ili išta približno tome), ali je naglašava razlike između muškaraca i žena u politici na svoju korist, o čemu svjedoči i sljedeća izjava: 'Ako u politici želite da se nešto kaže, pitajte muškarca. Ako želite da se nešto učini, pitajte ženu.'.
Margaret Tačer preminula je 8. aprila 2013. godine od moždanog udara.
Njena politika je zauvijek promijenila Veliku Britaniju, te joj je donijela i mitski status jedne od najvažnijih političkih ličnosti druge polovine 20. vijeka. To što je tokom svoje političke karijere sakupila i nemali broj političkih neprijatelja nije nikada smatrala neuspjehom, pokazavši se – kako je to rekao britanski ljevičarski istoričar Tony Judt – pravom političkom revolucionarkom. S time da je revolucija koju je Margaret Tačer pokrenula bila neoliberalna, pa Evropa u kojoj danas živimo ima mnogo više sličnosti s Velikom Britanijom iz njene ere nego što bi mnogi htjeli priznati.
Titova sahrana
Uvažavana “Gvozdena lejdi” posjetila je Beograd i davne 1980. godine, da bi prisustvovala sahrani bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita sa kojim je bila u dobrim odnosima. Bila je jedna od 124 zvaničnika koji su prisustvovala sprovodu.
Protivnica ujedinjenja Njemačke
Kada se počelo pričati o ujedinjenu dvije Njemačke Margaret Tačer je oštro ustrajavala na tome da do ujedinjena ne dođe. To je potvrdio i njemački kancelar Helmut Kol s kojim se posvađala na susret u Parizu smatrajući da je ujedinjena Njemačka presnažna za ostatak Evrope te da slabi Sovjetski Savez. Kol je poslije tvrdio da je sve vrijeme susreta bila izrazito bijesna i lupala nogom u pod. Nakon unutarstranačkog previranja podnijela je ostavku na premijersko mjesto 28. novembra 1990. i sa suzama u očima obratila se britanskoj javnosti saopštivši joj tu odluku. Nakon 11 i po godina neprekinut vlast na premijerskom mjestu naslijedio ju je Džon Mejdžor.
Najveći britanski premijer u posljednjih 30 godina
Margaret Tačer ušla je u istoriju kao kontroverzni politički vođa čiji potezi su malo koga ostavili ravnodušnim. 1992. godine britanska kraljica Elizabeta II proglasila ju je baronicom, a u julu 2011. godine britanska organizacija za istraživanje tržišta Ipsos MORI provela je istraživanje kako bi došla do odgovora na pitanje ko je najveći britanski premijer u posljednjih 30 godina. Neprikosnoven odgovor bio je: željezna dama, Margaret Tačer.
Užasnuta japanskom ponudom
Dokumenti takođe otkrivaju kako je Margaret Tačer bila užasnuta kada joj je japanska vlada ponudila da je za vrijeme posjete Tokiju štiti 20 žena koje su karate-borci. Odlučno je zatražila da ima istu zaštitu kao i ostali državnici.
Citati iz memoara
“Stalno opterećena svojom frizurom. Jednom sam je pozvao da prošećemo uz rijeku, odbila je, “vjetar će joj razbarušiti netom isfeniranu kosu”. Nakon što je, godinama kasnije, postala vođom konzervativaca i cijele nacije, i dalje se opterećivala svojom frizurom. Jednom smo trebali otvoriti skup u dvorani Albert Hall; stepenicama koje su vodile do pozornice snažno je strujao vazduh iz klima-uređaja. Margaret je poludjela, “upropastiće mi frizuru”. Rekao sam joj da se ‘zalijepi’ uz moja leđa i ‘žrtvovao’ svoju frizuru.
Megi je bila štreberka, obožavala je biti najbolja na ispitu.
Svoje je govore po cijele noći brusila, do savršenstva. Nije imala filing da ubaci poeziju, maštu, gotovo ništa od ‘Churchillovog romanticizma’. Ali je, za razliku od njega, znala proniknuti u srž stvari, ne gubeći vrijeme na megalomaniju i okolišanja.
Niko nikada Margaret Tačer nije mogao naći nijedan mali primjer zloupotrebe moći i vlasti. Nakon 12 godina napornog rada – samo njen muž zna koliko puno je radila – ugrozila je vlastito zdravlje. On je prvi uočio da to više nije ista žena; htio je da proživi dugu i dostojnu penziju.
Jednom je prilikom izjavila: “Biti moćan je slično kao biti dama. Ako moraš ljudima naglašavati da to jesi – vjerovatno nisi”.
No, jedna me stvar fascinirala! Naime, kada je počela gubiti pamćenje, Margaret se uopšte nije sjećala sebe kao premijerke. Sebe se sjećala samo kao supruge Denisa Tačera.”
Dijeta: Jela 28 jaja sedmično
Bivša britanska premijerka Margaret Tačer je, kako bi smršavila prije svoje prve izborne pobjede 1979. godine, praktikovala vrlo strogu dijetu.
Hiperproteinska dijeta bivše premijerke podrazumijevala je, između ostalog, konzumaciju 28 jaja sedmično.
Dijeta joj je pomogla da za samo dvije sedmice izgubi devet kilograma. Doručak „željezne lady“ sastojao se od grejpfurta, dva jaja i šalice kave ili čaja. Za ručak su joj ponovno servirana jaja, dok je za večeru jela odrezak, jagnjeće kotlete ili ribu.
