MOSKVA / KIJEV - Ukrajina i Rusija dogovorile su obustavu borbenih dejstava u Oleškiju, gradu pod ruskom kontrolom u Hersonskoj oblasti, kako bi se omogućila doprema hrane i druge humanitarne pomoći, kao i izlazak stanovnika.
Prema dostavljenom tekstu, sporazum je objavljen 23. oktobra, a početak primirja predviđen je za 26. oktobar. Detalje su neposredno dogovarali ukrajinski i ruski civilni zvaničnici, navodi gpf.
Posebnu pažnju izazvao je navod da je inicijativu pokrenula Melanija Tramp, supruga američkog predsjednika Donalda Trampa, koja je o tome direktno komunicirala sa ruskim zvaničnicima.
Autor analize razmatra humanitarni značaj tog poteza, ali i njegov mogući politički kontekst uoči američkih izbora na polovini predsjedničkog mandata. Pritom naglašava da su zaključci o motivima učesnika njegovo tumačenje.
Zašto je Melanijino uključivanje privuklo pažnju?
Ovo nije prvo lokalno primirje tokom rata, ali ga od prethodnih izdvaja navodna uloga prve dame SAD.
Istovremeno, Trampov specijalni izaslanik za mirovne pregovore Stiv Vitkof nedavno je boravio u Moskvi, gdje je razgovarao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Melanija je i ranije bila uključena u zahtjeve da Rusija vrati ukrajinsku djecu njihovim porodicama. Prema autorovom opisu, Moskva je pristala, a dostupne informacije ukazivale su na to da su djeca vraćena.
Autor pretpostavlja da je načelni dogovor vjerovatno postignut prije njenog neposrednog uključivanja, smatrajući da ni američki ni ruski predsjednik ne bi željeli da njen zahtjev bude odbijen. To, međutim, predstavlja njegovu procjenu, a ne potvrđenu okolnost pregovora.
U njenom angažovanju vidi jasnu humanitarnu simboliku, posebno u ratu obilježenom brutalnošću i malobrojnim gestovima uzajamne humanosti.
Šta Putin i Zelenski žele od Trampa?
Prema autorovom tumačenju, i Putin i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pokušavaju da utiču na Trampove odluke, pa im prihvatanje Melanijine inicijative može biti politički korisno.
Kao primjer manjih ruskih ustupaka navodi nedavni sporazum o isporuci dizela SAD. Kijev, s druge strane, nastoji da obezbijedi stabilan dotok satelitskih obavještajnih podataka.
Tramp želi završetak rata, ali i da bude prepoznat kao mirotvorac. Autor smatra da u tome ulogu imaju i predstojeći američki izbori na polovini mandata, čijeg su značaja svjesni i Moskva i Kijev.
Ipak, politička sudbina američkog predsjednika za Putina i Zelenskog manje je važna od interesa njihovih država i sopstvenog političkog položaja.
Autor ocjenjuje da nijedan ne može lako završiti rat bez obrazloženja da su podnesene žrtve imale smisla. Smatra da je Putinov zadatak posebno težak jer je Rusija započela rat, koji autor opisuje kao iznenađujući vojni neuspjeh za Moskvu.
Zašto ograničeno primirje nije najava kraja rata?
Tramp od početka drugog mandata pokušava da pregovorima okonča rat, pritiskajući Zelenskog i nudeći pogodnosti Rusiji, navodi se u analizi.
Autor smatra da ti napori dosad nisu doveli do približavanja završetku sukoba.
Istovremeno, ukazuje na sukob sa Iranom, za koji navodi da ga je pokrenuo Tramp. Bez obzira na ocjenu njegove opravdanosti, taj rat neposredno utiče na SAD i predsjednikov mandat.
Prema autorovoj procjeni, malo je vjerovatno da bi Tramp mogao da ga završi prije izbora, imajući u vidu ustupke koje bi Iran mogao zahtijevati.
Zbog toga mu je, smatra autor, posebno važno da bude viđen kao mirotvorac. Ipak, veoma malo i ograničeno primirje u Oleškiju ne treba predstavljati kao uvod u završetak rata.
Poredi ga sa manjom isporukom dizela SAD: takav potez može imati određeni značaj, ali sam po sebi ne rješava mnogo širi problem.
Može li politika ipak uticati na tok sukoba?
Autor polazi od stava da su politički interesi podređeni dubljim geopolitičkim procesima.
Iz te perspektive, Melanijin gest smatra pozitivnim, ali ne i presudnim za tok rata.
Ipak, vrijeme njenog uključivanja i reakcije Rusije i Ukrajine navode ga da ostavi prostor za mogućnost da politika može imati ograničen uticaj čak i na sukob zasnovan na geopolitičkim interesima.
Takav uticaj ne mora zadovoljiti ključne zahtjeve zaraćenih država, ali može omogućiti pojedinačne dogovore i humanitarne pomake.
Da li je inicijativa povezana sa američkim izborima?
Autor priznaje da njegov pogled na primirje i način na koji je dogovoreno može biti pretjerano ciničan.
Ostavlja otvorenom mogućnost da inicijativa uopšte nije osmišljena radi uticaja na američke izbore. Istovremeno, priznaje da možda griješi i u pretpostavci da ona neće imati izborne posljedice.
Kao Amerikanac, objašnjava, svjestan je koliko izbori zaokupljaju njegovu zemlju i koliko je teško izbjeći posmatranje međunarodnih događaja kroz tu prizmu.
Njegova osnovna ocjena ostaje da humanitarni dogovor zaslužuje pažnju, ali da njegov politički značaj i eventualni uticaj na šire pregovore tek treba procijeniti.