MOSKVA - U svjetlu pogoršanih političkih odnosa Moskve i Vašingtona i pokretanja peticije na sajtu Bijele kuće za odvajanje Aljaske od SAD i pripajanje Rusiji, pokrenut je u ruskoj javnosti novi talas diskusija, glasina i spekulacija o statusu ove, nekada ruske teritorije.
Prema pisanju jednog od najpopularnijih informativnih portala u Rusiji "Njuz.ru", teorije o tome da Aljaska nikada nije prodata SAD, već je ustupljena na korištenje na period od 99 ili 100 godina, datiraju iz sovjetske ere, kao i da je sve originalne primjerke ugovora o zakupu Lenjin predao Amerikancima radi kratkoročne političke podrške.
Ta teorija zavjere sadrži i podatak da 7,6 miliona dolara "za zakup" Aljaske nikada nije isplaćeno Rusima, iako je Aljaska zvanično postala američka teritorija prije 147 godina.
Navodno je poslije Oktobarske revolucije i odluke Zapada da neće da prodaje oružje Crvenoj armiji, Lenjin predao originalna dokumenta Vašingtonu u zamjenu za ukidanje zabrane na trgovinu oružjem.
Kasnije je Staljin tokom pregovora sa zapadnim saveznicima na Jalti 1945. godine navodno izjavio da S S SR neće potraživati Aljasku od SAD, što je izazvalo čuđenje Amerikanaca koji su vjerovali da je ta stvar već riješena sa Lenjinom.
Stogodišnji "zakup" Aljaske istekao je 1967. godine kada je na čelu Sovjetskog Saveza bio Leonid Brežnjev, koji je, kako tvrde zagovornici ove nezvanične verzije, imao mogućnost da ospori odluke Lenjina i Staljina kao nevažeće, jer ih nikada nije potvrdio Vrhovni sovjet.
Ipak, u jeku Hladnog rata Brežnjev nije postavio pitanje vraćanja Aljaske, a S S SR nije čak ni isplaćen u skladu sa ugovorom, jer je brod sa zlatom misteriozno izgorio i potonuo.
U godinama poslije Građanskog rata u Americi (1861-1865) i Krimskog rata (1853-1856) SAD i Rusija gajile su savezništvo protiv Britanaca i imale prisne odnose, pa su u tajnosti potpisale ugovor o prodaji Aljaske.
Londonski "Tajms" pisao je o "misterioznim" simpatijama između dvije zemlje.
Za dogovor o prodaji Aljaske znao je samo uzak krug ljudi oko ruskog cara Aleksandra Drugog , uključujući ruskog ambasadora u Vašingtonu Edvarda Stokla, koji je ranije upozoravao Sankt Peterburg na opasnosti od masovnog doseljavanja mormona i kolonizacije ruske zemlje na koju su tih godina hrlili i britanski crnoberzijanci.
Popisnik ugovora, Stokl, bio je oženjen Amerikankom i bio je čvrsto integrisan u američko visoko društvo tog vremena, pa je mogao da podmićuje senatore motivišući ih da ratifikuju ugovor, a ta činjenica podgrijeva vjerovanje u nezvanične teorije.
Iako ključni pregovarač u poslu, Stokl je bio nezadovoljan provizijom koju je dobio od Rusije, pa je napustio službu i do kraja života se klonio ruskog društva, a prema nekim verzijama ugrabio je za sebe veću količinu novca.
Transfer zlata u ugovorenoj vrijednosti od 7,6 miliona dolara, ipak je obavljen preko Londona, ali brod "Orkni" koji je prevozio poluge misteriozno je nestao 16. jula 1868. godine na putu za Sankt Peterburg, a osiguravajuća kuća je bankrotirala isplativši samo dio predviđene sume Rusiji.
Suprotno reagovanjima koja bi danas moglo da izazove potpisivanje sličnog sporazuma Vašingtona i Moskve, američka javnost je bila nezadovoljna "bacanjem para u vjetar".
U Rusiji se postavljalo pitanje zašto je prodata teritorija na čije osvajenje je uloženo mnogo tokom prethodnih 126 godina, kao i čuđenje zašto je Americi bilo potrebno tih 1,5 miliona kvadratnih kilometara smrznute i nenaseljene zemlje.
Ruska publicistika obiluje uvijek popularnim mitovima da je moguće osporiti ugovor, da je Aljaska data u zakup, a da nije prodata, kao i da ju je prodala još ranije carica Katarina Druga.
Aljaska je i nezaobilazan dio političkog folklora u odnosima dvije zemlje, pa je tako jedna od ruskih pravoslavnih nevladinih organizacija "Pčele" podnijela zahtjev prošle godine Arbitražnom sudu u Moskvi da proglasi nevažećim ugovor o kupoprodaji.
"Pčele" su se pozvale na 3. član ugovora prema kojem je Vlada SAD dužna da ruskom stanovništvu Aljaske omogući da žive u skladu sa običajima, vjerom i tradicijom, što im je ugroženo legalizacijom istopolnih brakova u SAD.
Oni su se takođe pozvali na spornih 7,6 miliona dolara za koje tvrde da nikada nisu isplaćeni.
Ukrajinska kriza i pogoršanje odnosa na relaciji Bijela kuća - Kremlj, ponovo su pokrenuli u javnosti lavinu spekulacija o povratku Aljaske u ruski posjed, ali niko od zvaničnih predstavnika Rusije nije komentarisao teoriju o ništavnosti ugovora.