KOPIJAPO - Snimak čileanskih rudara, koji su već tri sedmice u skloništu zarobljeni na 700 metara ispod povrišine, prikazan je na državnoj televiziji u kome su poručili da su dobro organizovani, ali traže da brzo izađu.
Video-snimak koji traje 45 minuta pokazan je najprije porodicama rudara zatrpanih u rudniku San Hoze u sjevernom dijelu Čilea.
Rudari, njih 33, nalaze se u skloništu, u rudniku bakra i zlata u pustinji Atakama na sjeveru Čilea, a u nedjelju su poslali pisanu poruku da su svi dobro.
U dijelu emitovanog snimka vide se rudari bez košulja, kako sjede ili stoje, oznojeni, mršavi i neobrijani, sa natečenim očima. Rudari su na snimku pozdravili svoje porodice, te poručili da su dobrog opšteg raspoloženja, a nije izostao ni osmijeh na njihovim licima, iako ih čekaju dugi mjeseci do konačnog spasa.
Jedan od rudara prikazivao je njihovo sklonište i mjesto na kome se okupljaju.
"Sve smo organizovali", rekao je taj rudar, pokazujući mini-apoteku sa lijekovima i opremom prve pomoći koje su im dopremili spasioci.
Dodao je da svakodnevno održavaju sastanke, planiraju, ali se i zabavljaju.
"Ovdje se i molimo", rekao je on.
Snimak je načinjen kamerom koju su vlasti spustile kroz otvor koji se koristi za komunikaciju.
"Ovih dana planiramo održati video-konferenciju s rudarima pomoću kamere visoke rezolucije radi dijagnostikovanja problema s kožom i očima koje im uzrokuje prašina", rekao je čileanski ministar zdravstva Džejm Manalić.
Drugi otvor se koristi za dopremanje hrane, a treći obezbjeđuje protok vazduha.
Spasioci su usavršili i "golubice" ili "golubove pismonoše", kako nazivaju metalne cijevi kojima dopremaju hranu, lijekove i poruke na dubinu od 700 m. Jedna "golubica" sada stiže rudarima svakih pola sata. Poboljšava se i ishrana rudara od kojih će svaki do kraja sedmice dobijati 2.000 kalorija na dan.
Prema medicinskim upitnicima, četvorica već pokazuju simptome depresije, pa su im poslati i antidepresivi.
Rudari su stupili u kontakt sa spoljnim svijetom prošle nedjelje, kada su spasioci tek iz osmog pokušaja uspjeli da prokopaju usku rupu do njihovog skrovišta, duboko ispod zemlje.
Prije no što su spasioci prokopali rupu, rudari su se podvrgli strogoj disciplini i tokom 17 dana su živjeli na dvije kašičice tunjevine, na gutljaju mlijeka, te po zalogaju krekera i breskve dnevno.
Njihove rezerve u skloništu u koje su uspjeli da uđu dok se okno urušavalo, bile su dovoljne za još samo dva dana.
Rudari su sačuvali svjetiljke na šljemovima - njihov jedini izvor svjetlosti u tmini, ako se izuzmu mašine čija upotreba zagađuje vazduh pod zemljom - a u jednom trenutku su upotrijebili buldožer da dođu do prirodnog izvorišta vode.
Kako se očekuje, proći će skoro četiri mjeseca dok rudari ne budu izvučeni. Do tada bi trebalo da do rudara bude prokopan tunel od 66 centimetara širine.
Četvorica eksperta iz američke svemirske agencije NASA, koji imaju iskustvo s pomoći astronautima koji mjesecima žive u izolaciji, trebalo bi da sutra ili u ponedjeljak stignu u Čile kako bi pomogli spasiocima.
U međuvremenu je formirana parlamentarna komisija koja će utvrditi uzroke nesreće koja se dogodila 5. avgusta. Uz pitanje odgovornosti nameće se i pitanje troškova.
Prema prvim procjenama čileanskih medija, do juče je na spasilačke operacije potrošeno najmanje 10 miliona dolara, u što je uključeno i buduće bušenje tunela. Vlasti Čilea zasad nisu objavile nikakve podatke o troškovima.
Podnijeta prva tužba
Karolina Narvaez, supruga Raula Bustosa, jednog od zatočenih rudara, podnijela je tužbu protiv Uprave kompanije "San Esteban", koja upravlja rudnikom San Hoze, i protiv Nacionalnog ureda za geologiju i rudnike (Sernageomin), regulatornog tijela, zbog "propusta u radu" kada su 2008. ponovno otvorili rudnik nakon nesreće u kojoj je jedna osoba izgubila život godinu dana ranije.
"Ne razmišljam o finansijskoj odšteti, već želim da se utvrdi odgovornost ne samo vlasnika rudnika već i svih onih koji nisu radili svoj posao", rekla je ona.