Prof. dr Milica Pejanović Đurišić, članica UO Atlantskog saveza Crne Gore, govori za "Oslobođenje" o iskustvima susjedne zemlje dok je bila kandidat i sada kao članice Alijanse.
Širenje NATO-a jedan je od aspekata njegove transformacije, ali i prilagođavanja novim izazovima sigurnosti. Je li NATO-ova budućnost u proširenju na istok?
Iz perspektive mog kontinualnog angažmana, kako na afirmisanju članstva Crne Gore u NATO-u, tako i prethodno na ostvarenju tog izuzetno važnog cilja, i dalje sam duboko ubijeđena da je proširenje NATO-a na evropski kontinent uslov za efikasno i održivo transatlantsko partnerstvo.
U tom smislu, nema nikakve dileme da su proširenja koja su se dešavala u posljednjih dvadesetak godina i uključenje novih članica značajno doprinijeli novoj dinamici u okviru Alijanse, stvarajući istovremeno uslove za njeno efikasnije prilagođavanje novim bezbjednosnim izazovima.
U aktuelnoj situaciji, koliki je interes za zapadni Balkan?
Interes naših partnera se povećava u posljednje vrijeme i, kako to obično biva na ovim prostorima, to se dešava kao posljedica zabrinutosti za budućnost zapadnog Balkana. Nažalost, opet se region percipira kao nestabilno područje, gdje postoji potencijal za razvoj događaja u negativnom smjeru, uz ugrožavanje inače fragilnih demokratskih vrijednosti. Za nadati se da ponavljanje istorije nije opcija, ali svako degradiranje sigurnosnih uslova definitivno zabrinjava sve naše partnere i traži zajednički proaktivniji pristup u pogledu podrške i osnaživanja inicijativa koje su usmjerene na evropsku i evroatlantsku budućnost regiona.
Šta sve članstvo podrazumijeva za jednu malu državu kakve su naše na zapadnom Balkanu, osim sigurnosnog štita?
Uvijek treba poći od činjenice da NATO nije samo vojno-odbrambeni savez, nego da je NATO takođe i politički savez i da NATO podrazumijeva alijansu država koje dijele zajedničke vrijednosti. U vremenu kad smo intenzivno radili na ispunjavanju uslova za naše članstvo, fokus je naravno bio na ispunjavanju kriterijuma koji su direktno vezani za institucije u sektoru odbrane i sigurnosti. Ipak, značajan dio ukupnog angažmana bio je orijentisan na ostvarivanje komunikacije sa svim segmentima društva kako bi se stvorili uslovi za bolje razumijevanje i prihvatanje vrijednosti koje NATO odslikava. U tom smislu, afirmisan je karakter Alijanse u čijoj osnovi su mehanizmi koji treba da doprinesu ne samo sigurnosti kao takvoj, već i izgradnji demokratije, vladavini prava, zaštiti ljudskih prava i slobode govora, kao preduslova za stabilno i napredno društvo.
Na našim prostorima i među aktuelnim politikama vlada borba između onih koji su okrenuti Rusiji i Kini, te onih za koje euroatlantske integracije nemaju alternativu. Kakvu sudbinu predviđate za BiH i Srbiju?
Zapadni Balkan je ne samo na raskrsnici globalnih geostrateških kretanja, već predstavlja veoma pogodan teren za različite vrste malignih stranih uticaja i to upravo zahvaljujući činjenici da su naše demokratije još neučvršćene, a institucije nedovoljno jake. Znam da i u BiH imate slična iskustva, ali je Crna Gora, kao država koja je prošla sve etape do članstva u NATO-u i sada je članica NATO-a, u kontinuitetu izložena takvoj vrsti uticaja, a sve u namjeri stvaranja uslova da se dovede u pitanje njena održivost kao države i pouzdanost kao članice NATO-a. Repertoar lekcija koje smo savladali je obiman, mada nijesmo uvijek bili najuspješniji kad je u pitanju otpornost društva i njegovih segmenata na dezinformacije, lažne vijesti... Stečena iskustva se redovno dijele s partnerima, a vjerujem da bi to bilo korisno i za naše susjede, za koje se nadamo da će u doglednoj budućnosti prepoznati značaj kolektivnog sistema sigurnosti.
Mislim da i događanja koja imamo na našoj unutrašnjoj političkoj sceni posljednjih nekoliko godina, a koja objektivno imaju veliki potencijal unošenja ozbiljnih nestabilnosti, daju dodatne argumente upravo u tom pravcu. U tom kontekstu, vjerujem i dalje da naše članstvo može biti motivacija i za naše susjede za pojačani angažman u tom pravcu. Tu prije svega mislim na BiH, gdje se nadam da će iskazana aspiracija za članstvo dobiti na snazi i da će se zajedno s NATO partnerima naći način za otpočinjanje naredne faze kroz otklanjanje dobro poznatih prepreka. Kad je Srbija u pitanju, manje je razloga za optimizam uprkos činjenici da je njihova vojna saradnja najintenzivnija upravo s NATO-om.
Vaša je zemlja imala velikih problema s kineskim kreditom u gradnji auto-puta. Koliko su takvi aranžmani uopšte pouzdani u odnosu na pomoć iz evropskih fondova i USAID-a?
Da. To je bilo vrlo aktuelno pitanje upravo zbog činjenice da je u jednom trenutku Vlada morala da nađe mehanizme kako da počne da otplaćuje taj kineski kredit. Znamo da je Kina sa svojom inicijativom "Belt i Road" državama regiona davala, na prvi pogled, dosta povoljne uslove za finansiranje infrastrukturnih projekata. Tek naknadno je postalo jasno da je opcija neke vrste dužničkog ropstva, ukoliko vlade nijesu bile dovoljno pažljive u sagledavanju svih aspekata, postajala realna. Ipak, zasad je ta zamka izbjegnuta i Crna Gora je počela sa izmirivanjem obaveza, u čemu su pomogli i naši evropski partneri.
Za razliku od vremena kad je projekat auto-puta bio u nastajanju i kad je ta podrška izostala, očigledno je došlo do kvalitetnijeg sagledavanja efekata nedovoljnog angažmana u regionu i činjenice da u tim uslovima region biva ostavljen da zaostajanje u razvoju infrastrukture rješava s drugim zainteresovanim stranama, koje neće nužno doprinijeti uspostavljanju odgovarajućih standarda i izbjegavanju često tehnički upitnih, netransparentnih i ekološki štetnih pristupa razvoju.
Crna Gora je već pet godina u NATO-u. Da li ulazak u NATO prati ekonomski prosperitet i od čega on sve zavisi?
Svi racionalni pokazatelji upućuju da je članstvo u NATO-u jedna od komponenti koje su bitne za ekonomski prosperitet zemlje u smislu očekivanja da stabilnost i sigurnost jednog prostora doprinosi značajnijem interesu investitora. Kad je Crna Gora u pitanju, imali smo određene pomake, ali ne mislim da se desilo ono što smo očekivali u tom smislu. Ipak, treba biti realan i imati u vidu da je iza nas period u kome smo kao država bili izloženi velikim izazovima. Prije svega mislim na pandemiju i vrlo velike posljedice koje ostavlja, a onda i na političku situaciju koja je dovela do promjene slike o Crnoj Gori kao atraktivnoj investicionoj destinaciji. U svjetlu najnovijih dešavanja, visok je stepen očekivanja u odnosu na sve aktere na političkoj sceni da uspostave kvalitetan dijalog i saradnju na evropskim i evroatlantskim principima koji će biti garancija razrješavanja nagomilanih problema i otvaranja perspektive, za mlade ljude prije svega, kroz novi investicioni ciklus i intenziviranje integracionih procesa.
(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.)