SARAJEVO - Solidarnost NATO-a je trenutno vrlo tražena, kazao je u aprilu prošle godine njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas na konferenciji ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a prvi put održanoj virtualno u 70-godišnjoj historiji Saveza.
Na toj konferenciji NATO se obavezao pomoći u borbi protiv virusa korona vojnim avionima za evakuaciju oboljelih i dopremu pomoći.
"NATO je stvoren da bi se bavio krizama. Mi možemo pomoći i naš savez igra svoju ulogu", izjavio je tada generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nakon završetka video-konferencije ministara 30 zemalja članica.
Ključna potreba svake zemlje članice NATO-a od početka pandemije bio je zajednički pristup u borbi sa pandemijom, kažu i u Ministarstvu odbrane Sjeverne Makedonije.
"U oktobru 2020. godine preko Euroatlantskog centra za odgovor krizama dobili smo pomoć u transportnim respiratorima, vrijednim 1,4 miliona eura, kao i dopunsku opremu za respiratore. Kraljevina Norveška preko NATO agencije za podršku i nabavku donirala je opremu za podršku mobilne bolnice ROLE vrijednu oko 200.000 eura. Dodatno, Norveška je donirala 13.500 brzih testova i zaštitnu opremu u vrijednosti 100.000 eura u trenutku kada je nedostajala takva oprema. Sa postavljanjem bolnice ROLE2, Ministarstvo odbrane i Armija stavili su na raspolaganje 200 bolničkih ležaja u slučaju potrebe za proširivanjem bolničkih kapaciteta", navode iz Ministarstva.
Dodaju da je NATO garancija za svaku zemlju članicu da će svaki izazov biti prevaziđen zajedničkim pristupom.
"Glavni izazov danas u većini država članice NATO-a je nedostatak vakcina. Kako se povećava proizvodnja vakcina, vjerujemo da će NATO preko svojih mehanizama pomoći u olakšavanju procesa nabavke zemljama koje su članice Saveza", navode iz Ministarstva odbrane Sjeverne Makedonije.
Miloš Perović, izvršni direktor ALFA centra iz Crne Gore, ističe za "Oslobođenje" da je pandemija kovida-19 bila, a i dalje jeste, veliki test za cijeli svijet, pa time i za najveći vojno-politički savez na planeti - NATO. Podsjeća na to da je, iako NATO nije prva adresa u pomoći prilikom zdravstvene krize, ipak Alijansa nastojala da pomogne saveznicama.
"Ono što se može istaći kao ključna poruka koju ovaj savez šalje svojim članicama jeste da svi moramo biti zajedno u ovoj borbi, raditi zajedno i podržavati se međusobno. Iako NATO u početku nije posjedovao zalihe opreme koju njene članice traže od svijeta, Savez je pomogao u pronalaženju donatora i logistici. Veliki je broj primjera na koji način se NATO uključio u borbu protiv pandemije, počev od isporuke iz SAD u Italiju, isporuke Češke i Turske u Španiju i Italiju, multinacionalne saradnje u vazdušnom prometu… U tom cilju glavni zadatak NATO-a jeste taj da pruži podršku civilnim naporima u borbi protiv širenja bolesti", kaže Perović.
Naglašava da je, kako Crnoj Gori tako i ostalim zemljama članicama, podrška NATO-a bila omogućena prije svega kroz Evroatlantski koordinacioni centar za vanredne situacije (EADRCC). Ovaj centar, koji predstavlja glavni mehanizam za odgovor na vanredne situacije iz oblasti civilne zaštite, ima zadatak da koordiniše zahtjeve članica i partnera u suočavanju s velikim krizama, kao što je kriza izazvana širenjem kovida-19.
Kada je Crna Gora u pitanju, pomoć se najviše ogledala kroz donaciju medicinske opreme i kroz korištenje kapaciteta avio-prevoza partnerskih država (prije svega Estonije, Holandije, Poljske, Turske i SAD) i to je upravo uloga NATO koordinacije.
Perović dodaje da su samo u oktobru, novembru i decembru 2020. Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija dobile desetine respiratora i oko 1,5 miliona evra u medicinskim zalihama.
Hrvatski geopolitički analitičar Denis Avdagić kaže da Hrvatska kao članica nije imala potrebu da poziva sam NATO, iako su ti alati na raspolaganju.
"Možda bi trebalo napomenuti da to nije nikakva primarna uloga u kontekstu NATO-a, bar ne što se tiče Hrvatske kao članice Evropske unije, koja ima malo šire mogućnosti i resurse iskorištavanja nekakvog principa solidarnosti u okviru nabavke cjepiva. Ali u kontekstu, možda, članice NATO-a općenito, ja bih rekao da je tu bilo i te kako suradnje. Mislim da je dobro poznato i BiH da je Turska pomogla u okviru suradnje. Međutim, ponovio bih, Hrvatska nije u tome sudjelovala u kontekstu da je tražila pomoć, a nije niti previše sudjelovala u pružanju pomoći drugima kao jedna od manjih članica koja se našla u specifičnoj situaciji da nije niti proizvođač opreme, a da nije niti imala veću količinu cjepiva", pojašnjava Avdagić.
Dodaje da Hrvatska nije ni mogla sudjelovati u pomoći drugima, a samo traženje nije imalo nekog prevelikog smisla.
"NATO je, međutim, pomogao, ako govorimo o regiji, recimo Makedoniji. To je bila jedna od ključnih potpora kao novoj članici koja je trebala opremu za dezinfekciju svoje bolnice. Tu je NATO odmah uskočio", kaže Avdagić i dodaje da su već na početku kovid krize članice pomagale i opremom, a bilo je tu i međusobnog pomaganja u okviru dostave cjepiva, pa čak i prevoza pacijenata.
(Objavljivanje ovog teksta dijelom je finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
