Njemački novinar, književnik, bivši sudija i političar Jirgen Todenhofer (76) prije dvije godine posjetio je sa svojim sinom Frederikom, inače fotoreporterom, područje u Siriji i Iraku pod ISIL-ovom okupacijom.
Bio je prvi zapadni novinar koji se drznuo učiniti takvo što, prvo Raka, potom Mosul, te je o tome napisao knjigu "Unutar IS-a, 10 dana u Islamskoj državi".
Nedjelja, 7. decembar 2014.
U Raku u Siriji dopratio ih je Abu Katadah, Nijemac koji je prešao na islam i priključio ISIL-u. Vozač im je pak bio do nosa zakrabuljeni tip poluspuštenih kapaka i specifičnog govora, očito porijeklom Arapin iz Engleske. Katadah im je objasnio da u "kalifatu" biznis cvjeta, da su trgovine posvuda pune robe i hrane, a onda im je objasnio njihovo tumačenje šerijatskog zakona. Za krađu robe vrednije od 40 dolara, rekao je, koliko je tada koštao gram zlata, kazna je odsijecanje šake. Hrišćani, nastavio je, plaćaju "porez na zaštitu", i to 300 dolara godišnje siromašni, a 600 dolara bogati. Rekao je i to da u ISIL-u nema robova, ali je ipak objasnio da žene, primjera, smatraju ratnim plijenom i da jedna Jazitkinja košta 1.500 dolara, otprilike koliko i kalašnjikov. U Raku su stigli predvečr, kad su doznali da će im uzeti mobilne telefone kako ih niko ne bi mogao slijediti GPS-om. Todenhofer i njegov sin su se pobunili, ali tada su shvatili da inače šutljivi vozač ima puno veći autoritet nego što su mislili. Mirno im je objasnio da u nijednoj zemlji u ratu ne bi imali slobodu slobodnog kretanja jer se uz minimum informacija može nekome ući u trag i onda ga bombardovati. Nakon mirnog objašnjenja, hladno i upozoravajući pitao ih je: "Jeste li razumjeli?"
Ponedjeljak, 8. decembar 2014.
U stanu su ujutro doznali od svojih čuvara, istih s kojima su bili u automobilu, da ih dok su u Raki neće puštati vani. Što je takođe bilo mimo dogovora i obećanja koje su dobili napismeno od samog komandanta ISIL-a Abu Bakra. Todenhofere je zanimalo hoće li imati priliku susresti se s Džihadi Džonom ili sa zarobljenim novinarom Džonom Satlijem. Oštro su im rekli da ne, a zakrabuljeni tip poluspuštenih kapaka mračno ih je pitao zašto ih toliko zanimaju to dvoje. Malo pomalo, izbila je svađa. Zakrabuljeni je nakratko izišao posavjetovati se s nadređenima, a kad se vratio rekao je da nema promjene odluke, da moraju ostati u stanu, da će im kretanje biti ograničeno čak i u Mosulu. "Ili Mosul ili turska granica, zaboravite Raku!", rekao im je. Todenhofer mu je rekao da se prema njima ponašaju kao da su zatvorenici iako imaju poziv od Abu Bakra, te da se prema njemu ni talibani nisu ovako ponašali. Zakrabuljeni mu je uzvratio da oni nisu talibani i da zatvorenici nemaju privilegiju birati ni doručak. Todenhofer je zauralo na zakrabuljenog kako se samo usuđuje s njim ovako razgovarati. Zakrabuljeni nije više ništa govorio. Ali ih je tako gledao da je bilo jasno da bi bio najsretniji da ovaj razgovor završi tako što bi dvojica iz tog društva završila odrubljenih glava. Todenhofer je shvatio da je prenaglio, da se igra životom u gadnoj situaciji. Mirnim tonom je zamolio da se sa sinom povuče u sobu i da tamo odluče što će i kako će. A u sobi, sin mu je rekao da misli da je zakrabuljeni lično Džihad Džon, da ima isti način govora i naglasak. U razgovoru su zaključili da bi zaista mogli postati taoci ako se sad vrate u Tursku jer ih ovi više ne bi imali razloga držati na životu. Tako dugo dok računaju da će se vratiti s njihovom verzijom ISIL-ove priče kao pristojnog mjesta za život, ovima je u interesu da ih drže živima.
Utorak, 9. decembar 2014.
Minibusom su ih prevezli do Mosula, iračkog grada koji je prije rata imao dva miliona stanovnika. Grad je i dalje pun života, ISIL je čak postavio na raskršća i svoje saobraćajne policaje, ali Todenhofer ne zaboravlja gomilu pobijenih ili izbjeglih Jevreja i hrišćana iz Mosula. Ovi koji su ostali isključivo su suniti. U izlogu trgovine s natpisom "ISIL-ovo izdavaštvo" stoje knjige; "Kako se ponašati sa svojim robom", "Kako se zakleti na odanost kalifu", "Kako biti dobar ISIL-ov borac"...
Srijeda, 10. decembar 2014.
Opet razgledavaju grad, u društvu pratnje. U nekom restoranu su ručali izvrsnog šarana pečenog u krušnoj peći. Za piće su imali vodu i pepsi-kolu. Vratili su se u stan. Todenhofer stariji u jednom je trenutku izašao iz sobe i zatekao u razgovoru dvojicu vozača koji su bili zakrabuljeni još od Rake kako bez širokog šala oko glave razgovaraju s dvojicom pratitelja kroz Mosul. Todenhofer ne zagleda, izvinjava se na smetnji, ponaša se kao da se nije dogodilo ništa posebno bitno i odlazi u toalet. Zakrabuljenog je ipak zapamtio kako izgleda i da ima dugu kosu, crnu, kovrčavu skoro do ramena. Na povratku nazad, zakrabuljeni je iznova zakrabuljen. I neopisivo je gnjevan. Traži od Frederika da mu preda sve kamere i memorijske kartice koje će on presnimiti na druge i vratiti mu ih. Ovaj mu odvraća da mu ne pada na pamet, jer njemu trebaju originalne. I tu ovaj počinje psovati, urlati na njih, govoriti im da im se živo sere za to kako se odnose prema njima u drugim zemljama. Rasprave više nije bilo. Ali, otac i sin uspjeli su se vratiti živi u Njemačku. A sin si je po povratku dao truda i pronašao snimku glasa Džihad Džona sa video snimaka ekzegucija, na kojima je ovaj najneslavniji ISIL-ov krvnik bio elektronski zaštićen izmijenjenim glasom. Frederik je našao snimku glasa Džihad Džona koju su stručnjaci tako obradili da su je maksimalno približili izvornom glasu, a otac i sin ostali su zatečeni koliko je glas bio po svemu identičan onome njihovog zakrabuljenog vozača.
(N.N./express.hr)