PARIZ - Odlazeći francuski predsjednik Nikola Sarkozi pokazuje smirenost i čak neku vrstu fatalizma samo par dana uoči prvog kruga izbora, 22. aprila, i pored loše prognoze u anketama od kojih mu neke predviđaju težak poraz.
"Imamo još tri dana da sačekamo, a čekamo mirno", rekao je Sarkozi povodom anketa koje mu predviđaju težak poraz na izborima.
Sarkozi koji je na mjestu predsjednika od 2007. godine, rođen je 28. januara 1955. godine. Nijedan francuski predsjednik nikada ranije nije izazvao toliku polemiku, istovremeno na nacionalnom i na međunarodnom planu, kao što je to Sarkozi, neke su od ocjena francuskih medija.
Njegovo predsednikovanje obilježile su nepopularne mjere – od protjerivanja Roma, preko reforme penzionog sistema, pa do fiskalne politike.
Izvjesno je da ga čeka teška borba pošto će se u drugom krugu izbora, 6. maja, suočiti sa jakim konkurentom, kandidatom socijalista Fransoa Olandom.
Posljednje ankete potvrđuju negativan ishod po odlazećeg predsjednika.
Oland bi mogao u nedjelju da osvoji najmanje 29 odsto glasova, a Sarkozi 24 do 27 odsto, dok bi u drugom krugu izbora, 6. maja, mogao da doživi težak poraz pošto se predviđa pobjeda Olanda sa 56 do 58 odsto osvojenih glasova.
I pored toga, Sarkozi nastoji da minimalizuje značaj tih istraživanja i najavljuje borbu do kraja, mada se ne usuđuje i da najavi pobjedu.
Mnogi ne vjeruju u pobjedu Sarkozija, uključujući i njegove pristalice. Čak i pariski Figaro koji ga podržava, objavio je tekst pod naslovom "Kao da nije svim srcem u tome", opisujući Sarkozija "ravnodušnim i opuštenim" i ocjenjujući da mu oklijevanje između dvije strategije - okretanje desnici ili više centru, odnosi glasove.
Sarkozi se, ipak, još jednom obratio glasačima krajnje desničarskog Nacionalnog fronta čiji su mu glasovi obezbijedili pobjedu na izborima 2007. godine.
"Kome služi glas za Marin Le Pen? Fransoa Olandu", upitao je Sarkozi i upozorio da će dolazak ovog socijaliste u Jelisejsku palatu značiti povećanje poreza i različitih nameta, ali i davanje "prava glasa strancima".
Međutim, analitičari smatraju da Sarkozi više ne uspijeva da privuče glasove desnice u kampanji koja od početka izgleda kao referendum za ili protiv Sarkozija.
Postati predsjednik je bio dječački san Sarkozija, sina mađarskog imigranta, koji ne potiče ni iz stare građanske porodice, niti dolazi iz prestižnih francuskih škola.
Sarkozi je u maju 2007. imao podršku kao niko poslije De Gola, ali njegova nestrpljivost i voluntarizam, šokantan način na koji je radio, doveli su do toga da pustane najneomiljeniji predsjednik Francuske.