BAGDAD - Sjedinjene Američke Države nisu više u ratu u Iraku nakon završetka borbene misije, izjavio je u srijedu američki ministar odbrane Robert Gejts u kampu Ramadi na zapadu Iraka.
"Rekao sam da više nismo u ratu", izjavio je ministar novinarima koji su ga pitali da li su Sjedinjene Države još u ratu. "Borbene operacije su završene", dodao je on. "Mi ćemo nastaviti da radimo s Iračanima u obračunu s terorizmom, naročito na davanju savjeta i obuci iračke vojske. Dakle, rekao sam da smo u završnoj fazi našeg angažmana u Iraku", nastavio je on.
Gejts je juče sa zamjenikom američkog predsjednika Džoom Bajdenom, koji je stigao u ponedjeljak naveče u Irak, u blizini Bagdada prisustvovao zvaničnoj svečanosti obilježavanja pokretanja operacije "Nova zora" koja će zamijeniti operaciju "Iračka sloboda". Sjedinjene Države još imaju u Iraku 49.700 vojnika koji će se ubuduće posvetiti obuci iračkih bezbjednosnih snaga, nakon što zemlja od jula prolazi kroz novi talas nasilja.
Predsjednik Barak Obama poručio je u utorak naveče američkom narodu da je borbena misija u Iraku okončana i kako je sada vrijeme da se napori usmjere na obnovu američke ekonomije. U govoru održanom u Bijeloj kući, koji je prenosila televizija, Obama je naglasio da su SAD tokom protekle decenije u rat u Iraku uložile više od hiljadu milijardi dolara, što je usporilo investicije u zemlji i doprinijelo rekordno visokom deficitu. Obama je dodao kako je sada vrijeme da Amerika razmišlja o vlastitoj budućnosti.
Istovremeno, naglasio je, nijedan izazov nije tako važan kao osiguravanje pobjede u borbi protiv Al Kaide, pa će Amerika, sada kada više nije angažovana u Iraku, krenuti u ofanzivu u Avganistanu kako bi spriječila da ta zemlja postane baza za terorističke napade.
Spoljnopolitički urednik BBC-ja Džon Simpson naglasio je da se još ne zna kako će istorija suditi o invaziji na tu zemlju, ali je jasno da je ona danas potpuno drugačija nego što je bila pod Sadamom Huseinom.
Amerikanci su upravljali Irakom iz takozvane Zelene zone, izuzetno dobro utvrđenog i čuvanog ogromnog prostora oko bivše palače Sadama Huseina u centru Bagdada. Sada tom zonom upravlja iračka vlada.
Nešto od onoga što su Amerikanci učinili u Iraku bilo je smisleno i pozitivno, a nešto, na primjer Ustav koji su nametnuli i koji otežava formiranje funkcionalne vlade pretvorilo se u teret. Zato što su 2002. i 2003. stvari rađene na brzinu i što su ih radili ljudi bez iskustva i zainteresovanosti za jačanje iračkih institucija, korupcija je poprimila ogromne razmjere.
Suniti su nekad vladali Irakom, a nakon američke invazije vlast su preuzeli većinski šiiti. Ala Maki, ugledni irački političar, sunitski musliman, kaže da je to "bila katastrofa, neviđena katastrofa - mnogo gora katastrofa nego što je to bila vladavina Sadama Huseina".
"Ako uzmemo u obzir koliko je ljudi ubijeno, koliko je propala privreda i kakva nam je danas bezbjednost, svakom Iračaninu je jasno da takozvana nova demokratija nije istinska demokratija i zato ona ne uživa podršku naroda", kazao je Maki.
Iračani invaziju i okupaciju koja je uslijedila poistovjećuju s nasiljem zastrašujućih razmjera. Na njegovom vrhuncu, u bombaškim napadima i oružanim okršajima, ginulo je stotinak ljudi dnevno. Sada se nivo nasilja ustalio na desetak mrtvih dnevno, što je neprihvatljivo u bilo kojem stabilnom društvu. Za Irak je to značajan napredak, koji se djelimično može pripisati neminovnom smanjenju broja dobrovoljnih bombaša-samoubica, ali više činjenici da se svaki građanski rat na kraju smiri.
U vrijeme ramazanskog posta ljudi se naveče opuštaju u brojnim uličnim kafeima. Tako je i u pretežno šiitskoj četvrti Karada, čiji stanovnici iznose svoj stav o američkom povlačenju: "Iračka vojska nije dobro obučena. Amerikanci su i bolje obučeni, i bolje opremljeni, i trebalo bi da ostanu duže. Mi nemamo ni ratne brodove, ni avione, ni pristojnu kopnenu vojsku".
"Niko ne voli okupatore. Ponašali su se kao čudovišta, ali ako Amerikanci odu, vratiće se pobunjenici, a onda ćemo morati da zovemo Amerikance da se vrate."
Iračani krive Amerikance za invaziju, za nasilje i razaranja koja su uslijedila, ali čini se da su sada, kada okupatori odlaze, mišljenja podijeljena - jedni su srećni što im vide leđa, drugi strahuju da odlaze prerano.
To je prokletstvo svake okupacije. Što god da učine, Amerikancima ne ginu kritike - čak i kada odluče da se povuku iz Iraka.
Toni Bler: Plakao sam za žrtvama
Nekadašnji premijer Velike Britanije Toni Bler naveo je u svojim memoarima, koji su objavljeni u srijedu, da mu nije žao zbog britanskog učešća u ratu u Iraku, ali da je plakao za žrtvama.
Dugoočekivana memoarska knjiga "A Journey" ("Putovanje") uzburkava političke strasti u Britaniji, a pored ostalog tu su ispovijesti Blera o svom alkoholizmu, interakcijama sa britanskom kraljicom i o mrzovoljnim odnosima sa Gordonom Braunom, čovjekom koji ga je naslijedio na mjestu premijera.