BRISEL - Pokret "Žuti prsluci", koji je osmišljen sa ciljem da francuskog predsjednika Emanuela Makrona skine sa vlasti, zapravo je svojevrstan "poklon" šefu francuske države jer mu je povećao izglede da pobjedi na predstojećim evropskim izborima, ocjenjuje sajt Politico.
"Umjesto da su okončali vlast Emanuela Makrona, što je bila ideja s kojom su oformljeni, oni bi mogli da ga učine - jačim", navodi se u iscrpnoj analizi objavljenoj na briselskom sajtu.
Nije, međutim, tako izgledalo u decembru, primećuje Politiko, uz podsjećanje da je, dan nakon nasilnih demonstracija u Parizu, francuski predsjednik procjenjivao štetu na Trijumfalnoj kapiji, koju su demonstranti oštetili i na kojoj su ispisali svoje slogane.
"Makron je imao skamenjen izraz lica dok je pozdravljao policajce, a nekoliko demonstranata ga je pozivalo da se povuče sa mjesta predsjednika. Napustio je mjesto dešavanja bez izjave za javnost. Šteta je govorila sama za sebe", navodi se u tekstu.
Taj kišoviti dan, nastavlja Politiko, izgledao je kao najniža tačka Makronovog mandata, jer je ovaj lider, koji je nekada obećavao, prethodno otputovao na samit G20 u Buenos Ajresu, samo da bi po povratku otkrio da je najznačajniji spomenik Francuske oštećen, kao i da je desetine luksuznih prodavnica sravnjeno sa zemljom.
A to je bio tek početak - tokom narednih nekoliko dana Makronova popularnost se dodatno srozala, grupa demonstranata u južnoj Francuskoj je čak simulirala njegovo pogubljenje na giljotini, dok je druga provalila u ministarstvo sa viljuškarima - tako tadašnju situaciju opisuje briselski sajt.
Sa ovakvom pozadinom, navodi, postalo je moderno proglašavati Makrona, kao politički fenomen, "gotovim", pri čemu je Financial Times čak upozorio demokrate da je ovo lekcija koju bi trebalo da nauče, dok su instituti za istraživanje javnog mnjenja okrutno poredili Makrona s Fransoa Olandom, najnepopularnim predsjednikom u posleratnoj istoriji Francuske. Ipak, sve ove poruke previdjele su nekolicinu ključnih neprikosnovenih stavki francuskog politickog života.
Na prvom mjestu, uprkos bijesu uperenim protiv njega, Makron nije prisiljen da napusti funkciju pre isteka mandata 2022. godine. Zaštićen institucijama Pete Republike, koje garantuju bezbjednost iznad svega, i činjenicom da njegova partija ima apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini, ima tri godine da ispravi stvari, što nije malo, ocjenjuje Politico.
Na drugom mjestu je, navodi, mogućnost da pokret "Žutih prsluka" - koji nema određenog vođu, organizaciju niti jedinstvenu agendu - postane štetan po Makronove protivnike, i predsednik bi u tom slučaju - što je paradoks - izašao kao pobjednik, a to se, ukazuje briselski sajt, upravo dešava.
Prošle srijede je, navodi se u tekstu, Ingrid Levavaser (31), medicinska sestra i članica "Žutih prsluka", objavila je da će biti u vrhu liste od 10 kandidata za izbore za Evropski parlament u maju.
Nekoliko sati kasnije, ankete su procenjivale koliku bi podršku mogla da dobije ta grupa na predstojećim izborima, a rezultat je pokazao svega 13 odsto, ali dovoljnih da ih stavi na mesto treće najpopularnije partije u Francuskoj.
Dok je Makronova centristička partija "Republika u pokretu" izgubila nekoliko poena u scenariju "Žutih prsluka", istinske žrtve su ispali političari koji su najglasnije navijali za antivladine demonstracije - Marin Le Pen i Žan Lik Melanšon.
Naime, zbog "Žutih prsluka" Le Penova je izgubila tri i po odsto podrške, a Melanšon jedan i po, dok je Makronu ostala podrška od 22,5 odsto, konstatuje Politiko, uz ocjenu da je Makronova baza sve otpornija na uvrede "Žutih prsluka".
"Partiji Republika u pokretu je u interesu da se ''Žuti prsluci'' kandiduju za izbore. U ovakvim okolnostima, to je dobra vijest za njih", objašnjava Žan-Danijel Levi, direktor političkog sektora instituta za istraživanje javnog mnjenja "Haris interaktiv".