Nikos Matajakis opisao je dramatične sate u Agios Pavlosu u Grčkoj, gdje je zajedno sa pripadnicima Obalske straže, vatrogascima, policajcima i volonterima vodio bitku za spasavanje ljudskih života usred nadrealnog prizora vatre i olujnih vjetrova.
Postoje trenuci kada riječi djeluju premalo pred veličinom ljudske duše. Trenuci kada pravi heroji ne nose plaštove, već uniformu vatrogasca, pripadnika Obalske straže, policajca ili jednostavno odjeću svog svakodnevnog posla. Jedan od njih je i mladi ribar Nikos Matajakis iz Agije Galini.
Dok je more bjesnilo, vjetar dostizao udare i do 160 kilometara na sat, a vatra stigla do same obale, nije oklijevao ni trenutka kada je primio poziv iz Lučke kapetanije.
"Čule su se eksplozije plinskih boca"
Ono što je zatekao u Agios Pavlosu teško se može opisati riječima. Nadrealan prizor, prava paklena scena. Vatra je opkolila cijelo područje, plamen je gutao tavernu i turistički smještaj, trščane nadstrešnice su gorjele, varnice su dopirale do njegovog ribarskog čamca, dok su eksplozije boca sa tečnim gasom činile već jeziv prizor još strašnijim. Istovremeno, uzburkano more nemilosrdno je udaralo u plovila, a oko trideset ljudi bilo je zarobljeno na plaži, bez mogućnosti da se spasu.
"Bilo je nepodnošljivo zbog vatre i dima, a vjetar je bio kao uragan. Zabilježeni su udari i do 160 kilometara na sat", ispričao je on, a prenosi portal Cretalive.gr.
Poznajući svaki kamen i svaki prolaz u tom kraju, Nikos je uspio da se približi obali zajedno sa jednim pripadnikom Obalske straže.
"Ljudi su bili zarobljeni na uglu Agios Pavlosa. Iznad njih su gorjeli taverna i smještajni objekti. Eksplodirale su i neke boce. Čuli smo jake detonacije. Prišao sam svojim čamcem. Odlično poznajem taj kraj. Prilaz je bio veoma težak. Nije bilo nimalo lako", rekao je Matajakis, pa dodao:
"I mi smo samo obavili svoju dužnost... Pozvali su me iz Lučke kapetanije oko četiri časa poslije podne i rekli da budem u pripravnosti. Zatražili su moju pomoć i pružio sam je bez oklijevanja. Došao sam svojim ribarskim čamcem 'Sveti Spiridon'."
Mali ribarski čamac nije mogao da preveze sve zarobljene odjednom. Među njima je bilo i starijih ljudi koji su jedva uspijevali da se ukrcaju. Ipak, ribar je više puta odlazio i vraćao se, ne obazirući se na opasnost.
"Bilo je oko trideset ljudi okupljenih tamo. Među njima i starijih. Nisu mogli lako da se popnu u čamac. Nevrijeme je bilo strašno. Tri puta sam prevozio ljude jer je moj čamac mali", naglasio je Matajakis.
Akcija spasavanja uspješno je okončana zahvaljujući saradnji svih učesnika. Zarobljeni su najprije prevezeni čamcem "Sveti Spiridon", a zatim su ukrcani na plovila Obalske straže – gumeni čamac 1005 i patrolni brod PLS 624, čije su posade, uprkos ogromnim talasima i ekstremnim uslovima, bezbjedno završile evakuaciju. U tom trenutku nije bilo titula, položaja ni podjela. Bili su samo ljudi koji su udružili snage kako bi spasili druge ljude.
Slike koje je doživio pratiće ga čitavog života.
"Ribar sam od rođenja... I moj otac je bio ribar. Doživjeli smo i ranije požare, ali ovakvu tragediju, da su ljudi zarobljeni na plaži, nikada nisam vidio. I ne želim nikada više da je doživim. Strašno je gledati kako se ljudi bore za život, kako im gori imovina, kako eksplodiraju boce... Nadstrešnice u smještajnim objektima su se zapalile, a varnice su padale na moj čamac. Gasili smo ih crijevom. I mi smo mogli da stradamo, da se i naš čamac zapali...", rekao je Matajakis.
Svjedočenje Nikosa Matajakisa predstavlja najljudskiji prikaz tragedije koja je zadesila južni dio regiona Retimno. Požar je za sobom ostavio nesagledivu materijalnu štetu, ali i dvojicu poginulih vatrogasaca – Pantelisa i Manolisa – koji su izgubili živote boreći se sa plamenom.