Ruski predsjednik Vladimir Putin je punih 15 godina zbunjivao američke predsjednike dok su oni pokušavali da ga "odgonetnu" - uvijek ga pogrešno procjenjujući, piše "Njujork tajms".
Putin se s njima raspravljao, držao im predavanja, pogrešno ih navodio, optuživao ih, pustio ih da čekaju, da pogađaju, izdao ih i osjećao da su ga oni izdali.
Bil Klinton ga je smatrao "hladnim", ali je predvidio da će biti jak i sposoban lider. Džordž Buš ga je želio za prijatelja i saveznika u ratu protiv terorizma, ali je vremenom izgubio nadu i zaključio da Vladimir Putin nije demokrata, već "car".
Barak Obama je igrao na Medvedeva, ali je Putin 2012. jasno stavio do znanja da ga ne mogu ignorisati. Danas su odnosi Rusije i Sjedinjenih Država na najgoroj tački od kraja Hladnog rata.
"Trojica američkih predsjednika su zamišljali da je Putin nešto što zapravo nije, misleći da mogu da izađu na kraj s čovjekom koji ne dozvoljava da s njim izađu na kraj. Vidjeli su ga kroz sopstveni objektiv, vjerujući da on vidi interes Rusije onako kako oni misle da bi on trebalo da ga vidi", piše list.
Klinton je bio američki predsjednik kada je Boris Jeljcin, kako to opisuje "Njujork tajms", "iz džepa izvadio nasljednika koji je postao premijer 1999, a predsjednik u novogodišnjoj noći".
Klinton je "veliki dio svog predsjedavanja proveo gradeći snažnu vezu s Jeljcinom". U memoarima je napisao da je "vjerovao da je Jeljcin izabrao nasljednika koji ima vještine, sposobnosti i kapacitet da vrijedno radi i izađe na kraj sa turbulentnim političkim i ekonomskim životom Rusije bolje od Jeljcina, s obzirom na njegove zdravstvene probleme".
Poslije Putinovog "brutalnog rata u separatističkoj Čečeniji" i obračuna sa nezavisnim medijima, Klinton je privatno zamolio Jeljcina da "nadgleda" svog nasljednika. Klinton se, međutim, osjećao "odbačeno", jer je "gospodin Putin izgledao nezainteresovano za rad sa odlazećim američkim predsjednikom", navodi njujorški list.
Ipak, u to vrijeme Putina je Zapad uglavnom vidio kao reformatora koji će konsolidovati Jeljcinovu demokratiju i kapitalizam.
Klinton je otišao, a u Bijelu kuću se uselio Džordž Buš. Isprva, bio je skeptičan i u privatnim komentarima opisivao ruskog lidera kao "hladnog momka".
Onda su se upoznali, u Sloveniji 2001, gdje je Buš izrekao čuveni komentar o "ruskoj duši": "Gledao sam čovjeka u oči. Mislim da je veoma otvoren i pouzdan. Imali smo odličan dijalog. Mogao sam da osjetim njegovu dušu."
Putin je religioznog Buša osvojio "vjerskom vezom", ispričavši mu priču o krstu koji mu je poklonila majka - koji je jedina stvar koja je preživjela požar u njegovoj kući na selu.
Iako Putin nije osvojio "sva srca" Bušove administracije - pa je potpredsjednik Dik Čejni pričao da je, kad je vidjo Putina, mislio samo na "KGB, KGB, KGB" - Buš je bio odlučan da "izbriše istorijske podjele", pa je Putina ugostio u Kemp Dejvidu, a potom na svom teksaškom ranču.
Putin je, istovremeno, volio da podsjeti da je on prvi svjetski lider koji je nazvao Buša poslije terorističkih napada 11. septembra 2001.
Međutim, u Bušovom drugom mandatu počele su verbalne čarke dvojice svjetskih lidera, koje su dostigle vrhunac na sastanku u Slovačkoj 2005. godine.
"To je zvučalo kao školska debata. Sjedio sam tamo sat i 45 minuta i to se nastavljalo, i nastavljalo... U jednom trenutku, prevodilac me toliko iznervirao da sam ga zamalo ošamario preko stola. Podrugljivim tonom optuživao je Ameriku", žalio se Buš britanskom premijeru Toniju Bleru, slijedi iz bilješki tog razgovora.
Kako navodi "Njujork tajms", Buš je godinu dana kasnije bio još frustriraniji, pa se jednom svjetskom lideru požalio da gubi nadu: "Mislim da Putin više nije demokrata. On je car. Mislim da smo ga izgubili."
Novi Bušov ministar odbrane Robert Gejts pisao je predsjedniku SAD o utisku koji je stekao o Putinu, februara 2007: "Pogledao sam Putina u oči i, kao što sam i očekivao, vidio hladnokrvog ubicu."
Na proljeće 2008, Buš je razbjesnio Putina poslije otvaranja puta Ukrajini i Gruziji za članstvo u NATO. Već u avgustu Buš i Putin družili su se u Pekingu, na Ljetnjim olimpijskim igrama. U tom trenutku, ruske trupe su već marširale u Gruziju.
Buš se u memoarima sjeća da je, kako navodi njujorški list, "prekorio Putina" što je dozvolio da ga isprovocira Mihail Sakašvili.
"Upozorio sam te da je Sakašvili vrele krvi", rekao je Buš Putinu.
"I ja sam vrele krvi", odgovorio je Putin.
"Ne, Vladimire. Ti si hladnokrvan", zaključio je Buš, kako piše u memoarima.
Nekoliko mjeseci kasnije u Bijelu kuću se uselio Obama, koji je odlučio da ne pokušava da postane prijatelj s Putinom, već da ga zaobiđe.
Putin se tada, poslije dva mandata, povukao sa mjesta predsjednika ustupivši ga saradniku Dimitriju Medvedevu, dok se on "preselio" na premijersku poziciju.
"Obama je odlučio da tretira Medvedeva kao da je on stvarni lider", navodi "Njujork tajms".
Tu strategiju je kasnije objelodanio i Vikiliks: "Unapređenje odnosa sa ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevom, u nadi da on može da postane vođa nezavisan od Vladimira Putina."
Gejts, koji je opstao na funkciji i u Obaminom mandatu, kao i nova državna sekretarka Hilari Klinton, bili su veoma sumnjičavi kad je riječ o Obaminoj strategiji prema Putinu. Privatno, Hilari je podrugljivo imitirala Putinov mačo nastup i pozu u kojoj na sastancima sjedi široko razmaknutih nogu.
Kad se Putin "vratio" 2012, Obamina Medvedev-strategija pala je u vodu. Docnije je isticao da on nema "privatni odnos s Putinom" - kad je Moskva pružila gostoprimstvo Edvardu Snoudenu.
Na konferenciji za novinare u avgustu prošle godine Obama je tvrdio da "nema loše odnose s Putinom", iako je iskoristio da ga "prozove" zbog nonšalancije: "Naši razgovori su iskreni, otvoreni, često konstruktivni. Znam da štampa voli da se bavi 'govorom tijela' i on zaista ima tu nonšalantnost, djeluje kao đak iz zadnje klupe koji se dosađuje u učionici."
Na kraju, zaključuje "Njujork tajms", takav odnos je doveo do tačke da Obama nije mogao ni da zamisli kako će "prozapadna revolucija u Ukrajini, kojom je svrgnut saveznik Moskve, izgledati u Putinovim očima".
"Ako je u Vašingtonu i ostalo nekih iluzija, a teško je to zamisliti, raspršene su konačno i nepovratno Putinovim preuzimanjem Krima, u zamjenu za sankcije koje su uslijedile. Dok se ruske snage grupišu na ukrajinskoj granici, debata je sa pitanja 'kako raditi s Putinom' prešla na 'kako se suprotstaviti Putinu'", konstatuje njujorški dnevnik.