Rusija zaoštrava sukob sa Zapadom i u Zemljinoj orbiti, gdje je njen satelit Kosmos-2612 izuzetno blizu prišao letjelici finsko-američke kompanije ICEYE, čije snimke koristi ukrajinska vojska. Prema procjenama stručnjaka, udaljenost između dvije letjelice u jednom trenutku mogla je iznositi svega nekoliko desetina metara.
O satelitima "lovcima" i sve intenzivnijem nadmetanju Rusije i Sjedinjenih Američkih Država u svemiru govori se već dugo, ali približavanje zabilježeno 18. oktobra predstavlja dosad nezabilježeno zaoštravanje novih "ratova zvijezda", piše Meduza.
Kompanija ICEYE otvoreno pomaže Ukrajini, omogućavajući njenim oružanim snagama pristup satelitskim snimcima ruskih vojnih objekata, uključujući aerodrome, vojne luke i rafinerije nafte. Najnoviji manevri izazvali su zabrinutost nezavisnih stručnjaka, dok ih pojedini ruski vojni analitičari predstavljaju kao upozorenje komercijalnim kompanijama koje podržavaju Kijev.
Koliko se ruski satelit približio letjelici koju koristi Ukrajina?
Tokom noći uoči 18. oktobra ruski satelit Kosmos-2612 približio se satelitu za radarsko snimanje ICEYE-X36, nakon niza manevara započetih četiri dana ranije. Podatke koje prikupljaju sateliti kompanije ICEYE koristi ukrajinska vojska.
To nije bio njihov prvi bliski susret. Četiri ruske letjelice, Kosmos-2612, Kosmos-2610, Kosmos-2611 i Kosmos-2613, još su proljetos prilazile istom satelitu. Ranije, u februaru, mediji su izvještavali i o manevrima ruskih letjelica Luč, koje su pratile telekomunikacione satelite kompanija Intelsat i Eutelsat.
Ovog puta, međutim, Kosmos-2612 prišao je znatno bliže nego ranije. Umjesto nekoliko desetina kilometara, dvije letjelice dijelile su stotine, a moguće i svega desetine metara.
Astronom Marko Langbruk procjenjuje da je u trenutku najvećeg približavanja, 18. oktobra u 1.35 po griničkom vremenu, udaljenost između satelita iznosila između 26 i 470 metara. Zbog grešaka u mjerenju nije moguće dati precizniju procjenu.
Bart Hendriks, nezavisni istraživač ruskog svemirskog programa, rekao je za Meduzu da mu nije poznat raniji susret na tako maloj udaljenosti u niskoj Zemljinoj orbiti. Prema njegovim riječima, u prethodnim slučajevima sateliti su ostajali udaljeni najmanje nekoliko desetina kilometara.
Zašto su stručnjacima neobični ruski manevri?
Hendriksa su iznenadili i složenost manevara i sistematična upornost Kosmosa-2612 i drugih ruskih satelita sa oznakama 2610, 2611, 2613 i 2614.
Sve te letjelice, zajedno sa satelitom Kosmos-2609, lansirane su jednom raketom sa kosmodroma Pleseck 16. aprila.
"Sateliti su potrošili znatnu količinu goriva na ove manevre. Već u maju bilo je jasno da to nisu obični sateliti za posmatranje Zemlje i komunikaciju, koji uglavnom štede gorivo. Možda Rusija ovim najnovijim zaoštravanjem pokazuje sposobnost da brzo i nepredvidivo mijenja orbite kako bi ugrozila neprijateljske satelite", rekao je Hendriks.
Takvo ponašanje otvara pitanje stvarne namjene ovih letjelica i mogućnosti da se njihovi manevri koriste za pritisak na druge operatere u svemiru.
Kakvo je upozorenje upućeno kompanijama ICEYE i Starlink?
Ruska vojska ranije je potvrdila lansiranje inspekcijskih satelita, ali je tvrdila da je njihova jedina namjena "praćenje stanja ruskih satelita". Navodila je i da su takve provjere već obavljene.
Poslije opasnog približavanja Kosmosa-2612, ruski državni list "Rosijska gazeta" objavio je tekst Jurija Knutova, vojnog stručnjaka, penzionisanog pukovnika i direktora Muzeja protivvazdušne odbrane u Balašihi, nedaleko od Moskve.
Knutov je u tekstu tvrdio da ruske aktivnosti "ne krše međunarodno pravo" i da inspekcijski sateliti predstavljaju "sredstvo strateškog odvraćanja".
"Rusija pokazuje svoju sposobnost da 'oslijepi' ili barem identifikuje izvore prijetnji. Približavanje satelitu ICEYE-X36 šalje jasnu poruku: svaka komercijalna kompanija koja svoje kapacitete stavlja na raspolaganje za prikupljanje obavještajnih podataka protiv Rusije mora biti svjesna da njene letjelice mogu biti podvrgnute prinudnoj inspekciji u orbiti", napisao je Knutov.
Prema njegovom tumačenju, i sateliti kompanije ICEYE i mreža Starlink, koja ima ključnu ulogu u komandovanju i komunikaciji ukrajinske vojske, praktično su postali dio obavještajnog aparata NATO-a.
Da li je cilj da se drugi satelit primora da potroši gorivo?
Knutov, poput analitičara Georgija Triškina, smatra da je svrha manevara Kosmosa bila da se satelit kompanije ICEYE primora na promjene putanje radi izbjegavanja sudara.
Takvi manevri trošili bi njegove zalihe goriva i mogli bi ga, prema Knutovljevim riječima, pretvoriti u "beskoristan komad metala koji će na kraju sagorjeti u gornjim slojevima atmosfere".
Riječ je o analitičkom tumačenju mogućeg cilja ruskih aktivnosti.
Knutov tvrdi da su ruske letjelice manje ranjive na takvu taktiku zato što savremeni inspekcijski sateliti imaju mnogo veće rezerve goriva od svojih prethodnika.
Prema njegovim riječima, raniji modeli mogli su da izvedu samo dva ili tri orbitalna manevra prije nego što bi ostali bez goriva. Noviji sateliti, kako navodi, mogu dugo ostati u orbiti, izvoditi složena približavanja i pratiti druge letjelice tokom dužih perioda.
Da li je susret mogao da se vidi sa Zemlje?
Najnovija epizoda svemirskog hladnog rata mogla je da se posmatra i sa Zemlje.
Portal Spaceweather.com u ponedjeljak je postavio pitanje može li približavanje Kosmosa i satelita kompanije ICEYE da se vidi dvogledom ili amaterskim teleskopom. Već u utorak dobio je potvrdan odgovor.
Snimak švajcarske kompanije s2a systems prikazuje obje letjelice. Sjajniji objekat naprijed je radarski satelit ICEYE-X36, dok je slabije vidljivi objekat iza njega Kosmos-2612.
Prividna zvjezdana veličina satelita ICEYE-X36 iznosi približno sedam, što znači da nije vidljiv golim okom, ali može da se uoči dvogledom ili amaterskim teleskopom.
Razvijaju li i druge države satelite za ovakve zadatke?
Rusija nije jedina država koja razvija inspekcijske satelite. Slične programe imaju i druge zemlje, posebno SAD i Kina.
Ove letjelice projektovane su da prilaze objektima u svemiru koji nisu predviđeni za takve susrete, na primjer satelitima bez priključaka za spajanje.
Približavanje može imati različite ciljeve: presretanje radio-signala, pregled druge letjelice, utvrđivanje kvarova, pa čak i njeno uništenje.
Gotovo sve takve programe pokrenule su i finansirale vojske. Javnost je zato za njihovo postojanje često saznavala zahvaljujući astronomima amaterima, koji su pratili neobično ponašanje satelita bez javno dostupnih kataloških podataka.
Od 2011. godine, kada su posmatrači na taj način identifikovali američki satelit poznat pod nadimkom Prowler, otkrivene su desetine drugih inspekcijskih satelita i brojni slučajevi praćenja. Većina zabilježenih slučajeva odnosila se na ruske letjelice.
Zašto se ruski sateliti lakše prate od američkih?
Meduza navodi da nejednak pristup podacima djelimično objašnjava zašto se među javno zabilježenim slučajevima češće pojavljuju ruski sateliti.
Američka vojska vodi Space-Track, glavni javno dostupan katalog vještačkih objekata u svemiru. Međutim, potpune orbitalne podatke o pojedinim američkim vojnim i obavještajnim satelitima ne objavljuje ili ih objavljuje sa zakašnjenjem.
Pentagon je do 2018. godine kao povjerljive tretirao čak i podatke o civilnim letjelicama koje su lansirane kao dodatni teret zajedno sa vojnim satelitima.
Orbitalne podatke ruskih satelita američka vojska ne skriva. Zbog toga svako sa odgovarajućim znanjem može na osnovu dostupnih podataka da iscrta njihovo kretanje, bez potrebe da ih neposredno prati teleskopom.
Kako su SAD reagovale i koje programe same razvijaju?
Američki Stejt department je 2018. godine protestovao zbog "veoma neuobičajenog ponašanja" ruskih satelita. Američka vojska upozoravala je i na njihove "prijeteće" manevre i testiranje protivsatelitskog oružja.
Vašington je 2024. godine optužio Moskvu da se priprema za raspoređivanje nuklearnog oružja u svemiru.
Istovremeno, SAD od 2014. godine koriste satelite programa GSSAP. To su, u suštini, inspekcijski sateliti iste vrste, namijenjeni praćenju letjelica u geostacionarnoj orbiti.
U junu 2026. američka vojska lansirala je letjelice Jackal, koju je napravila kompanija True Anomaly, i Puma, proizvod kompanije Rocket Lab. Lansiranje je bilo dio vježbe Victus Haze, tokom koje su uvježbavani scenariji svemirskog "lova".
Prema tekstu Meduze, Pentagon je u septembru ove godine prvi put priznao da je u svemiru rasporedio oružje, i kinetičko i nekinetičko. Takav razvoj događaja ukazuje na nastavak napetosti u Zemljinoj orbiti.
Inspekcijski sateliti razvijaju se i za potpuno civilne zadatke. Jedan primjer je letjelica LINK, koja je trebalo da pokuša spasavanje svemirskog teleskopa Swift, ali je njena misija završena neuspjehom.
Šta bi ruski sateliti mogli da urade sljedeće?
Dalji razvoj događaja u velikoj mjeri zavisi od količine goriva koja je ostala ruskim satelitima. Ukoliko ga imaju dovoljno, mogli bi da nastave manevre oko letjelica kompanije ICEYE.
Prema Langbrukovim podacima, Kosmos-2612 je do podneva 21. oktobra prestao da se udaljava od svoje mete i zadržavao se na udaljenosti od približno 480 kilometara.
Hendriks upozorava da potjera možda nije završena i da bi Kosmos-2612 mogao ponovo da priđe ako ima dovoljno goriva.
Ukazao je i na još četiri ruska satelita lansirana zajedno s njim: Kosmos-2610, Kosmos-2611, Kosmos-2613 i Kosmos-2614. Oni se kreću sličnim orbitama i vjerovatno imaju isti zadatak.
Prema njegovoj procjeni, potencijalne mete mogli bi biti i ICEYE-X36 i ICEYE-X37.