NAJPAJDAV - Pobunjenici iz karenske etničke manjine, koja se bori za nezavisnost od Burme još od 1949. godine, trenutno se nalaze u možda najvećoj krizi u svojoj istoriji.
Naime, ukoliko dođe do kolapsa njihovog otpora, a mnogi vjeruju da je to izgledno, to će biti trijumf mjanmarske vojne hunte, koja će tada sigurno konsolidovati svoje redove i vlast.
Nakon trogodišnje ofanzive hunte, Karenska nacionalna oslobodilačka vojske (KNLA) je razbijena na male formacije koje jedva da pružaju otpor.
Kako više nemaju novca niti naoružanja, KNLA teško da može da se odupre napretku mjanmarske vojske, koja je zauzela stotine sela.
Ono što je još ozbiljnije po KNLA jeste da su izgubili podršku u susjednom Tajlandu gdje su se organizovali, planirali napade, naoružavali i povlačili nakon napada. Uhvaćeni u zamku između mjanmarske vojske na zapadu i sada već negostoljubivog Tajlanda na istoku, stotine hiljada Karena, od kojih se većina nalazi u izbjegličkim kampovima, suočava se s humanitarnom i vojnom katastrofom.
"Situacija po Karene je izuzetno loša, takva je bila i prije 60 godina kada su krenuli u borbu za nezavisnost", kazao Dejvid Matiason, iz "Hjuman rajts voča", koji prati stanje u Mjanmaru.
"Kareni imaju sve manje i manje teritorije, izuzetno mali broj vojnika, te izuzetno malo resursa iz kojih mogu da se finansiraju. Vojska ih je okružila sa svih strana i mislim da su bukvalno u bezizlaznoj situaciji", dadao je on.
Lider Karena, koji je stacioniran u pograničnom području s Tajlandom, rekao je da se trenutno vode borbe oko grada Kavkareik.
"Mislim da je to bukvalno igra mačke i miša", kaže Dejvid Tarkabo, potpredsjednik političke organizacije Karenske nacinalne unije, i dodaje: "Mjanmarska vojska spaljuje sela i raseljava naš narod."
Sve je počelo nakon nezavisnosti 1948. godine, kada je Burma, današnji Mjanmar, uprkos privrednom oporavku, pokazivao znakove političke nestabilnosti. Bilo je to vrijeme kada je etnička manjina Karen odlučila da se odvoji od tadašnje Burme. Od tada, pa sve do danas, u ovoj zemlji traje najduži svjetski rat, koji bi mogao uskoro i da se okonča.
Inače sam sukob ima korijene u Drugom svjetskom ratu kada su se Kareni borili na strani britanske vojske. Britanci su im obećali nezavisnost, međutim, kada je Burma 1948. godine dobila nezavisnost, obećanje koje su Kareni dobili palo je u vodu.
Početkom sukoba, pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, KNU i KNLA su dominirali područjem rijeke Iravadi kao i područjima na sjeveru Mjanmara. Međutim, tokom devedesetih dobro opremljena mjanmarska vojska preuzima dominaciju i 1995. godine je protjerala KNU iz njihove prijestonice Manerplav.
Gubitak teritorija doveo je i do gubitka podrške, posebno u finansijskom smislu. KNU tvrdi da danas imaju 10.000 vojnika, međutim analitičari tvrde da je realna cifra između 3.000 i 5.000 aktivnih boraca.
Još jedan udar na KNU desio se prošle godine kada je izuzetno poštovani i harizmatični lider KNU, Pado Man Šar, ubijen ispred svoje kuće u Tajlandu. Od tada traje netrpeljivost Tajlanda i tajlandske vlasti su prošle godine naredile da komandanti KNLA napuste njihovu teritoriju.
Kareni
Kareni uglavnom žive u istočnom planinskom području Mjanmara, u državi Karen, a manji dio u državi Kajah, južnoj državi Šan, te oblasti Ajejarvadi i u zapadnom Tajlandu. Ukupni broj Karena je teško procijeniti. Prema istraživanju VOA iz 2006. navodi se da ih ima oko sedam miliona u Mjanmaru. Oko 400.000 Karena živi u Tajlandu, gdje se smatraju najbrojnijim od planinskih plemena.