BANJALUKA, VAŠINGTON - Nakon sloma SSSR-a, SAD su prošle tri faze spoljne politike i međunarodnog intervencionizma, piše američki "Stratfor" u svojoj analizi pod nazivom "Stanje u svijetu - objašnjenje strategije SAD".
Prva faza, kako piše "Stratfor", trajala je do 11. septembra 2001. godine, kada je Al Kaida izvršila teroristički napad na Njujork i Vašington, ubivši više hiljada ljudi.
Ističe se da su predsjednici Džordž Buš i Bil Klinton vodili politiku usmjerenu ka ekonomskom rastu i sa periodičnim i ne u potpunosti predvidljivim vojnim intervencijama na mjestima kao što su Panama, Somalija, Haiti i Kosovo.
"Ove intervencije nisu posmatrane kao kritične za američku nacionalnu bezbjednost. U nekim slučajevima one su posmatrane kao rješavanje marginalnih problema, kao što je krijumčarenje narkotika od strane panamskog predsjednika Manuela Norijege. U nekim slučajevima označene su kao humanitarne misije", navodi se u analizi.
Amerika pokušava stvoriti regionalnu ravnotežu kroz jači angažman Turske i Izraela, umjesto da direktno intervenšte protiv Irana, kažu u analizi
"Stratfor" ističe da su te intervencije bile nasumične i više vođene domaćom politikom i pritiscima saveznika nego s jasnim nacionalnim ciljem.
Drugi period, kako se ističe, odnosi se na vrijeme nakon 11. septembra, kada se povećava američki intervencionizam.
"Tog momenta SAD su se suočile sa situacijom koja se podudarala s njihovom strateškom kulturom. Dobile su pravog neprijatelja, koji je bio prava prijetnja domovini. Institucije izgrađene nakon Drugog svjetskog rata opet su mogle efektivno funkcionisati. Na čudan i tragičan način SAD su se vratile u svoje prijašnje stanje, vodeći rat koji im je, u njihovim očima, nametnut", navodi "Stratfor" u svojoj analizi.
Nakon izbora Baraka Obame za američkog predsjednika, kako navodi "Stratfor", došlo je do nove promjene američke spoljne politike, koja se od intervecionizma i rata protiv terora okrenula u politiku ograničenog intervencionizma i prepuštanju spoljne politike regionalnim silama. "Strategija u Evropi jasno ocrtava ovo. Vašington je izbjegao bilo koji pokušaj da vodi Evropljane do rješenja različitih problema iako su SAD davale veliku novčanu pomoć. Ova strategija je dizajnirana da se situacija stabilizuje, a ne da se njom upravlja", navodi "Stratfor".
"Stratfor", međutim, upozorava da se slabljenjem evropskih integrativnih procesa, izazvano ekonomskom krizom iz 2008. godine, povećava zbližavanje Rusije i Njemačke, što može SAD predstavljati problem.
"Njemačkoj treba ruska energija, a Rusiji treba njemačka tehnologija. Ni jedni ni drugi nisu zadovoljni američkom snagom i zajedno bi je mogli umanjiti. Amerikanci zato podržavaju Poljsku, koja fizički dijeli pomenute dvije zemlje, zajedno sa drugim krucijalnim saveznicima u Evropi", navodi "Stratfor".
Od 2007. godine, kako ističu u "Stratforu", više nije bio primarni cilj SAD da dominiraju regijom Bliskog istoka, što je bila karakteristika ranijeg perioda.
"Umjesto toga, više je bilo da se povuče iz regije dok se istovremeno pokušavaju očuvati režimi sposobni da se sami brane i koji nisu neprijateljski nastrojeni prema SAD", navodi se u analizi.
Dobile su pravog neprijatelja, koji je bio prava prijetnja domovini
Ilustruju to primjerom Irana, s kojim, kako ističe "Stratfor", Amerika pokušava stvoriti regionalnu ravnotežu kroz jači angažman Turske i Izraela, umjesto da direktno intervenšte protiv Irana.
Iako "Stratfor" smatra da ova strategija SAD nije loša, upozorava da ona ima i svoje rizike, poput pojave nepredvidljivih događaja, na koje SAD ne mogu dovoljno brzo odgovoriti. Takođe, kako navode, nije jasno šta čini balans sila SAD u odnosima s Evropom, Rusijom i Kinom.
"Zato ovdje nemamo klasični primjer balansa sila. Prije da je u pitanju privremena strategija koja je uspostavljena usljed finansijske krize i uticaja koji ona ima na psihologiju i spremnost na ratovanje. Ove stvari se ne mogu ignorisati, ali one ne nude stabilnu osnovu za dugotrajnu politiku, koja će najvjerovatnije zamijeniti onu koju danas sprovodi Obama", zaključuje "Stratfor".