LONDON - Oni su utrli put kojim je Velika Britanija zauvijek napustila Evropsku uniju - bilo svojim ispravnim ili pogrešnim potezima.
Najdžel Faraž
Neko ko će sigurno proslaviti konačan izlazak Velike Britanije iz EU je Najdžel Faraž, koji je uložio gotovo 30 godina svoje političke karijere u kampanju za Brexit.
Ako se neko može nazvati ocem Brexita - to je on.
U prvi mah, moglo bi se pomisliti da Faraž nevoljno podnosi da lideri Konzervativne partije prisvajaju njegovo "čedo", i to prije svih britanski premijer Boris Džonson, ali to najvjerovatnije nema veze sa istinom.
Iako je Faražov osjećaj vlasništva nad Bregzitom duboko ličan, harizmatični političar je pokazao da je nepokolebljiv u ideji da se sprovede razvod Velike Britanije od Evropske unije - i to po svaku cijenu.
Zašto? Faraž je još ranije pokazao da ga, kako je jednom naglasio poslanik Konzervativaca Daglas Karsvel, vode borba i ideali.
"Kada biste pitali Kamerona ili Mejevu zašto su htjeli da budu premijeri, oni bi vam dali nekakve neodređene odgovore da su dobri u onome što rade. Najdžel je zaista ušao u politiku da nas izbavi iz Evropske unije. On je jedini lider, pored Margaret Tačer, koji je osjećaj misije doživio kao cilj iznad sebe samog", rekao je Karsvel.
Da je Brexit cilj sam po sebi, evroskeptični lider je pokazao i u decembru prošle godine kada je odustao od kandidature za 317 mesta Konzervativne stranke, dajući tako značajnu podršku premijeru Borisu Džonsonu, koji je dovršio sagu o izlasku zemlje iz EU.
Faraž nije želio da antibrexitovske stranke pobijede na izborima, zbog čega je napravio odlučujući korak u sprečavanju još jednog referenduma i ubrzavanju procesa "razvoda".
"Del Boj britanske politike"
Za jedne, Faraž je "populista" i "Del Boj britanske politike", za druge "najuticajniji političar moderne ere".
"On je odgovoran za integrisanje evroskepticizma, sprovođenje referenduma 2016. i glasanje u korist Brexita, a nikada nije stigao do Donjeg doma. Ipak, možda je cijena svega toga to što je razorio britansku političku kulturu i to što je, kako navode njegovi kritičari, razorio konsenzus i uljudnost na političkoj sceni Britanije", rekao je o njemu profesor Metju Gudvin, akademik koji je proučavao uspon Faražove Stranke za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP).
Pa, kako je to uradio?
Kada je postao poslanik Evropskog parlamenta, u kom je sprovodio kontinuiranu platformu za pokretanje Brexita, Faraž je rekao: "Ako govorite o do sada neizrecivom, ljudi počnu da misle o onome što je nezamislivo".
Faraž je opisivao da je prvi put zamislio Brexit kao trgovca robom 80-ih onda kada je shvatio da Velika Britanija, kao velika globalna trgovačka sila, ne treba ekonomski da se vezuje za Evropu. I dugo je bio "usamljeni rendžer" koji je podržavao tu ideologiju tokom većeg dijela devedesetih godina prošlog vijeka.
Kako je jednom opisao "BBC", Najdžel Faraž je sam po sebi politička snaga - tvorac stranaka, a ne zupčanik unutar njih, ona rijetka vrsta političara kojeg glasači vide kao drugačiju opciju od ostalih.
Međutim, Faraža su u prošlosti nerijetko optuživali za podmetanje, zastrašivanja, ksenofobiju i podsticanje na mržnju.
Pored "srčanih" i populističkih govora o nedjeljivosti suvereniteta Britanije i vraćanja na pozicije koje pripadaju ovoj ostrvskoj zemlji bez EU, pamtiće se i njegove izjave o imigraciji i pravima radnika, najprije žena.
"Žena poslodavcu vrijedi daleko manje kada se vrati nego kada ode", rekao je o ženama koje uzimaju porodiljsko odsustvo.
Bio je jedan od prvih koji je shvatio da imigracija postaje veliki problem.
"Svaka normalna osoba zdravog razuma ima savršeno pravo da bude zabrinuta ako se grupa Rumuna iznenada doseli do nje vrata pored", rekao je o imigrantima.
Iako je, kao pravi profesionalac, umio vješto da navede publiku da mu jede iz ruke i prije kraja svog izlaganja, Faraž je nerijetko pretjerivao.
Veliki dio unutrašnje politike kampanje "Leave Means Leave" (Odlazak znači odlazak) pred referendum 2016. odnosio se i na svojevrsno ograničavanje vidljivosti Faraža kako ne bi "zastrašivao" glasače.
Tokom Brexit kampanje mijenjao je uloge, ali je cilj uvijek ostajao isti. Bio je potpredsjednik "Leave Means Leave" grupe koja je lobirala za izlazak Britanije iz evropske porodice, jedan od osnivača I čelnika UKIP-a i poslanik Evropskog parlamenta.
Stranku za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) vodio je tri puta od njenog osnivanja 1993. godine. Ova evroskeptična, desničarska populistička politička stranka u Ujedinjenom Kraljevstvu postigla je najveći uspjeh sredinom 2010-ih kao najveća britanska stranka u Evropskom parlamentu.
U klupe Evropskog parlamenta je prvi put ušao 1999. godine, a do danas je, zbog redovnog sukobljavanja sa EU establišmentom, ostao jedan od njegovih najupečatljivijih poslanika.
Otac Brexita kumovao referendumu
Jedan od Faražovih najvažnijih poteza doveo je do odmotavanja klupka Brexita. Naime, vatreni zagovarač izlaska iz EU uspio je da satjera tadašnjeg britanskog premijera Dejvida Kamerona u ćošak, tako da je ovaj morao da obeća referendum 2016. godine. Ovo je bio odlučujući "šut" koji je doveo do "gola iz kornera". Britanski premijer, koji se uzdao u to da lopta ipak neće završiti u mreži, do danas nije sebi oprostio ovo poentiranje evroskeptika.
Kada je Velika Britanija tog 23. juna 2016. godine izglasala izlazak iz EU, Faraž je proglasio "Dan nezavisnosti", a zatim odstupio kao lider stranke.
"Kada sam rekao da želim da vodim kampanju za izlazak Britanije iz Evropske unije, svi ste mi se smijali. Pa moram da primjetim, sada se ne smijete", rekao je poslanicima Evropskog parlamenta nakon što su Britanci i zvanično rekli "ne" Evropskoj uniji.
Nakon što je UKIP odigrao ključnu ulogu u istorijskom referendumu, uloga stranke u političkom životu Faraža prestaje. Već u decembru iste godine napustio je partiju koju je osnovao uz ocjenu da UKIP ne može da vodi Veliku Britaniju ka njenom istupanju iz Unije.
Uz njegovu podršku, osniva se Partija za Brexit u februaru 2019. godine.
Samo četiri mjeseca nakon osnivanja, stranka se po rezultatima našla u vrhu Evropskih parlamentarnih izbora 2019. godine. To ga je poslalo i peti put u Strazbur na mjesto poslanika.
Šta će biti sa Faražom poslije Brexita?
Kao što je preživio pad aviona 2010. godine kada je njegova letjelica udarila nosem o tlo, Faraž će se sigurno i politički "izvući" u postbrexitovskom periodu koji mu predstoji.
Prema najavama, trebalo bi da kao veliki prijatelj Donalda Trampa pomogne u predstojećoj kampanji za američke izbore. Pored toga, u Velikoj Britaniji ostaje dovoljno prostora za prikupljanje političkih poena i vjerovatno novu transformaciju stranke.
I nakon odvajanja Velike Britanije od evropskog bloka, Faraž ne prestaje da insistira na tome da je Partija za Brexit potrebna, iako će možda morati ponovo da je brendira.
A sada kada je glavni cilj ostvaren, postavlja se pitanje – da li će biti teško ponovo sastaviti bend i šta će biti na repertoaru?
Boris Džonson
Aktuelni premijer Velike Britanije Boris Džonson sa istim žarom je držao kurs ka Brexitu kao i Najdžel Faraž. Mnogi bi rekli da je i podjednako harizmatičan.
Prva stvar o Borisu je da se zapravo ne zove Boris, već Aleksander Boris de Fefel Džonson. Po skraćenici imena i prezimena u javnosti je poznat i kao"BoDžo".
Prije nego što je počeo da se bavi politikom radio je kao novinar i u toj ulozi je i prvi put posjetio Srbiju 1999. godine.
Svoje evroskeptične stavove je otkrio mnogo ranije, iz srca same Evropske unije, u Briselu, gdje je radio kao dopisnik "Dejli Telegrafa" od 1989. do 1994. godine.
Prije toga je bio otpušten u novinama "Tajms of London" zbog lažiranja citata, gdje je i započeo svoju novinarsku karijeru krajem 1987. godine.
Njegovo bombastično izvještavanje primijetilo je uticajno, evroskeptično krilo tada vladajuće Konzervativne partije pod vođstvom Margaret Tačer, što mu je utrlo politički put kojim i danas ide.
Često je bio kritikovan zbog svojih rasističkih i islamofobičnih izjava, zbog čega su ga mnoge organizacije i političari, uključujući i tadašnju premijerku Terezu Mej, pozvali da se izvini. U jednoj islamofobičnoj kolumni muslimanke koje nose marame uporedio je sa pljačkašima banaka i poštanskim sandučićima. Poznat je i po rečenici da je EU zapravo pokušaj dostizanja cilja Adolfa Hitlera o ujedinjenoj Evropi, samo drugačijim sredstvima.
Bio je optužen i za rasizam kada je 2002. godine Afroamerikance nazvao rasističkim izrazom "piccaninnies". Šest godina kasnije se kao gradonačelnik Londona izvinio zbog toga.
Početkom 2000. pravi definitivan transfer iz novinarstva u politiku i na mjestu konzervativnog zastupnika u Henliju u Oksfordširu ostaje od 2001. do 2008. godine.
U maju 2008. godine izabran je za gradonačelnika Londona. Na čelu britanske prijestonice ostaje osam godina.
Na referendumu o Brexitu 2016. ističe se kao jedan od najvećih zagovornika kampanje za izlazak iz Evropske unije. Mjesec dana poslije referenduma imenovan je na mjesto ministra spoljnih poslova, a opredijeljenost za Brexit bez alternative pokazuje dve godine kasnije podnošenjem ostavke. Tada je optužio Terezu Mej za pretvaranje Velike Britanije u koloniju Unije.
Džonson je poznat kao tvrdokorni pristalica Brexita. Boreći se za mjesto premijera u više navrata je isticao da će učiniti sve da Velika Britanija napusti EU, sa ili bez dogovora.
Tako je i bilo. Nakon tri i po godine od referenduma, tri propuštena roka i silnih odlaganja, Velika Britanija je ipak ostvarila volju naroda, a tome je dosta doprinio i politički instinkt Borisa Džonsona. Opredijeljeni brexitovac završio je izlazak zemlje iz Unije umjesto neodlučne i nedovoljno opredijeljene vlade Tereze Mej.
Bivšeg britanskog ministra spoljnih poslova i nekadašnjeg gradonačelnika Londona ipak bije glas političara bez čvrstih uvjerenja, koji se nepogrešivo oslanja na "puls naroda".
Kao jedan od najboljih poznavalaca britanske političke arene, snalazi se kao riba u vodi. U prilog tome govori i to što je već duže vrijeme u samom vrhu po popularnosti u Velikoj Britaniji.
Ni gafovi ni skandali nisu uspjeli da na njemu ostave traga. Zbog toga je zaradio nadimak "gospodin Teflon". Kako ocjenjuju neki mediji, Džonsonovo ponašanje i javna komunikacija bez gotovo ikakve političke korektnosti predstavljaju snažan adut u njegovom šarmiranju prosječnog britanskog glasača.
Ubjedljiva pobjeda na stranačkim izborima za predsjednika Konzervativne stranke dovela ga je na mjesto premijera Velike Britanije. Sa većinom od 80 poslanika u novom sazivu parlamenta uspio je da ovaj prijedlog zakona bude usvojen na vrijeme i da Velika Britanija napusti Evropsku uniju 31. januara. Izborna pobjeda torijevaca, najveća u prethodnih 30 godina, dala je ključ u ruke Velikoj Britaniji da za sobom zatvori vrata EU, a Džonsonu potvrdu da se neka predizborna obećanja ipak ispunjavaju.
Dominik Kamings
Savjetnik Borisa Džonsona, Dominik Kamings, je manje poznat široj javnosti. Ipak, kao direktor kampanje "Glasaj za odlazak" (Vote Leave) učinio je mnogo za ishod referenduma 2016. godine.
Smatra se da je igrao značajnu ulogu pošto je vodio kampanju pretežno na društvenim mrežama, a ne tradicionalno na političkim mitinzima. Zbog toga su postupci te kampanje dovedeni u pitanje, posebno zbog upotrebe varljivih slogana i ciljanih političkih reklama.
Njegova strategija kampanje je imala sljedeće smjernice: "Nemojte govoriti o imigraciji"; "Razgovarajte o poslu"; "Nemojte da referendum bude konačan"; "Ne zaboravite da spomenete Povelju o osnovnim pravima i prevazilaženje Evropskog suda pravde".
Sproveo je kampanju oslonjenu na podatke i matematičke proračune, kako bi poslao mali broj ključnih poruka i pridobio neodlučne birače.
Kamings je kontroverzna ličnost. Protivnici ga optužuju da je lud, Kameron ga je nazvao "karijernim psihopatom" dok drugi smatraju da je genijalan. Kažnjen je za nepoštovanje parlamenta pošto je odbio da se pojavi pred parlamentarnim komitetom koji je istraživao vođenje kampanje za Brexit.
Tvorac je i slogana za kampanju za Brexit – "(po)Vratićemo Kontrolu (Take control back), a pokazao se i kao izuzetno efikasan organizator i rukovodilac. Njegov uslov je bio da ima potpunu kontrolu nad kampanjom i to je ostvario, čak je i preduprijedio pokušaj da ga smijene nezadovoljni konzervativci.
Politički savjetnik, strateg i direktor kampanje za izlazak iz EU bio je i arhitekta ubjedljive pobjede Borisa Džonsona.
"Da smo izgubili sa malom razlikom, pokušao bih da osporim rezultat kao nevažeći", rekao je on nakon izbora.
Konzervativna stranka osigurala je ubjedljivu pobjedu na izborima prošlog mjeseca, osvojivši 364 od 650 mjesta u Donjem domu. Bio je to izvanredan uspjeh za Torijevce, ali prije svega lična pobjeda premijera Borisa Džonsona i njegovog savjetnika Dominika Kamingsa.
Međutim, istupanje iz evropskog bloka nije izgleda jedini Kamingsov cilj.
Njegov stav navodno glasi: "Napravite Brexit, a zatim Arpa".
Koncept Agencije za napredne istraživačke projekte (Arpa - The Advanced Research Projects Agency), o kom sanja Kamings, djelimično je inspirisan američkom verzijom koja je podržala neke od najinovativnijih tehnoloških dostignuća šezdesetih i ranih sedamdesetih godina.
Marketinški mag želi da nastavi dalje sa istinski novim i eksperimentalnim idejama.
Fasciniraju ga uspjesi raznih velikih projekata kao što su bili "Apolo" (let na mjesec) ili "Menhetn" (atomska bomba) i uvjeren je da usljed birokratskih i drugih prepreka danas nije moguće efikasno sprovođenje sličnih projekata, i da je usljed toga neophodno korjenito promeniti način funkcionisanja državnog aparata.
Njegova inspiracija je projekat američke vlade na Menhetnu, koji je stvorio prvu atomsku bombu. Kako je naveo u svom blogu, fascinira ga način na koji je Džordž Miler pretvorio neuspjelu birokratiju NASA u organizaciju koja može čovjeka da pošalje na Mjesec.
Kamings je i glavni junak u filmu o Brexitu, "Brexit: The Uncivil War", a glumi ga Benedikt Kamberbač.
U poznim godinama je savladao znanja iz matematike i to na fakultetskom nivou, što mu je od koristi za analizu političkih trendova.
Poznavaoci prilika tvrde da će, ukoliko ova vlada ostane duže vremena, sprovesti temeljne reforme javne uprave.
Nakon njegovog postavljenja kao Džonsonove desne ruke postalo je definitivno jasno da će Velika Britanija ići po svaku cijenu u Brexit. Britanski mediji su označili ovakvu vladu kao "ratni kabinet". Tu ima dosta simbolike: sastanci pomenutih komiteta se održavaju u takozvanoj "kobra" sobi, koja inače služi za sastanke u kriznim situacijama.
Po svemu sudeći, Kamings će biti u srcu svih zbivanja u britanskoj vladi, odmah iza onih koji drže poluge. Dovoljno blizu da može da im da smjernice.
Dejvid Kameron
Neuspjeli pionir meke politike, šekspirovski lik, junak "tragedije" zvane Brexit.
Kao što će najveća zaostavština Tonija Blera ostati Irak, tako će se bivši britanski premijer Dejvid Kameron uvijek povezivati sa referendumom 2016. godine.
"Trebalo je da učinim više, da kritikujem EU, ali i da pričam o njenim vrlo stvarnim dostignućima", rekao je on jednom nešto što se može ocijeniti i kao samopotcjenjivanje decenije.
Veliki poraz premijera Dejvida Kamerona je taj što je nakon razočaravajućeg epiloga višemjesečne kampanje ponudio ostavku na funkciju prvog čovjeka britanske vlade. Kameronova politička budućnost krenula je u tom pravcu.
Ostvarilo se predviđanje Džulijana Asanža, osnivača Vikiliksa, koji je u svojoj onlajn emisiji "Brexit klub" pred referendum rekao da su "premijerski dani Dejvida Kamerona odbrojani".
Dejvid Kameron je sam sebi dodijelio ulogu tragičnog heroja kad je obavijestio naciju o svojoj namjeri da podnese ostavku. Tako je i ostao upamćen.
Kada se prvi put kandidovao i pobijedio 2001. godine, Kameron je pokušao da uzme najbolje od obje strane torijevskog svijeta. On sebe smatra evroskeptikom zbog toga što se protivi jedinstvenoj valuti i svakom daljem prenošenju suvereniteta iz Velike Britanije na EU. Ali Kameron dodaje da nije bio za potpuno povlačenje i neprihvatanje i da je u nekim slučajevima prihvatio primat prava EU.
Za "Gardijan" je 2003. godine, u članku o planu za ustav EU koji je podržavao Bler, rekao za sebe da nije evro-opsesivan.
Izbori 2010. godine donijeli su trijumf Kameronu, ali su mu osigurali i političko "žongliranje". Odlazak u koaliciju sa pro-evropskim libelarnim demokratama značio je da je referendum o članstvu u EU, koje su mnogi konzervativci nastavili da zagovaraju, bio "bačen" sa strane.
Uspon UKIP-a sve više je gurao torijevce ka referendumu. U junu 2012. godine, Kameorn je se slomio i rekao kako je referendum neophodan.
Od tog trenutka samo je bilo pitanje kada će se desiti.
Kameron je konačno 2013. godine dao obećanje o referendumu u Londonu.
Na kraju se Kameron suočavao sa dinamikom britanskog života i pokazao se nemoćan da to kontroliše.
Prije sedam godina, komentarišući Kameronovo obećanje da će biti referenduma, prilikom govora u Londonu 2013. godine, Toni Bler je njegovo izlaganje uporedio sa komedijom iz 1970-ih.
"To me malo podsjeća na komediju 'Vruća sedla' iz 1974. godine, kada šerif držeći pištolj naslonjen na svoju glavu kaže: 'Ako ne radite šta ja hoću, raznijeću svoj mozak'", upozorio je tada Bler.
Bivši britanski premijer Dejvid Kameron, koji je raspisao referendum o istupanju Velike Britanije iz EU i na referendumu izgubio, izjavio je da žali zbog podjela koje je to glasanje izazvalo.
Kameron je u intervjuu za "Tajms" rekao da "svakog dana" razmišlja o posljedicama referenduma o Brexitu i da "očajnički" brine šta će se sljedeće desiti.
"Duboko žalim zbog ishoda i prihvatam da je moj pristup bio neuspješan. Odluke koje sam donio su doprinijele tom neuspjehu. Nisam uspio", naveo je bivši premijer.
On je priznao da mnogi ljudi krive lično njega za podjele oko Brexita koje su se od referenduma samo produbljivale i da mu nikada neće oprostiti ali je i branio odluku da raspiše referendum.
Kameron se na referendumu zalagao za ostanak u EU i podnio je ostavku dan nakon referenduma.
Od tada se nije miješao u politiku i uglavnom se držao dalje od pogleda javnosti.
Iako se usprotivio Brexitu, bivši lider Konzervativne stranke rekao je da potcjenjuje stepen u kojem su glasači razumjeli uloge referenduma.
Skoro četiri godine od kada je podnio ostavku, Kameron se našao pod vatrom kritičara koji kažu da je nepromišljeno raspisao referendum u namjeri da smiri konzervativnije elemente svoje stranke i zatim odstupio kada je izgubio glas.
Izlazak njegovih memoara "Za zapisnik" bio je više puta odlagan kao i sam Brexit.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.