Mnogi od nas zavaravaju se mišljenjem da je život kraljevske porodice, ako ne savršen, onda bar blizu savršenstva. Međutim, da to nije uopšte tako, kao i da njeni članovi gotovo ništa ne mogu da urade bez pomoći svojih sluga u javnost je iznio pisac Brajan Hoi, koji već 40 godina predano prati život britanske kraljevske porodice.
On je svoje veliko poznavanje zakulisnih zbivanja i tračeva objedinio u knjigu koja govori o tajnom životu Bakingemske palate.
Niko ne zna više o kraljevskoj porodici od 1.200 ljudi koji rade za njih. Ko je od Tudorovih najpopularniji među poslugom, kome kraljica poklanja iznošenu odjeću i ko ravna vezice kraljevića, samo su neke od pikanterija koje iznosi ova knjiga.
Počasni toaletni papir: Kada je američki predsjednik Barak Obama stigao u državničku posjetu u maju, bio je zaprepašten osjećajem za detalje. Kraljevska posluga čak je istražila koju vrstu toaletnog papira preferiraju on i supruga Mišel, njihovo najdraže cvijeće, te na kakvoj posteljini spavaju.
Kada je američki predsjednik Barak Obama stigao u državnu posjetu u maju, bio je zaprepašten osjećajem za detalje
Kraljičine stare haljine: Kad Njeno veličanstvo iznosi odjeću, predaje je jednoj od svojih garderoberki. Ona je može nositi ili ponuditi na prodaju, uz uslov da se uklone sve etikete, tako da se odjevni predmet ne može povezati s prijašnjom vlasnicom.
Lakej za vezice: Princ od Velsa nikada se nije sam brinuo o svojoj odjeći niti se sam razodjenuo, za te poslove ima tri sobara. Ako ima više obaveza u danu, njegova posluga sprema u auto jednako toliko kravata da bi ih putem mogao zamijeniti. Često bira kravate organizacije koju posjećuje. Rekord je pet promjena kravata u danu. Dodatna dužnost sobara je ravnanje vezica kad god on izuje cipele.
Ko je ko: Oko 1.200 ljudi opslužuje kraljevsku porodicu u pet službenih rezidencija. To su automehaničari, glavna poslužiteljka u salonu za kafu, momak čiji je zadatak svakoga dana da zamijeni crni podmetač na kraljičinom pisaćem stolu, da niko ne bi mogao otkriti šta je Njeno veličanstvo pisalo dešifrujući tragove u podmetaču... U Bakingemskoj palati radi 339 stalno zaposlenih, za koje dvorska kuhinja dnevno sprema 600 obroka. Ipak, samo desetak dolazi u direktan kontakt s kraljicom. Dvorske sluge ne smiju biti niže od 172 centimetra i po mogućnosti moraju biti vitki da bi mogli obući dvorske livreje.
Na bazenu: Posao na dvoru nije vrhunski plaćen, ali nosi razne povlastice. Zaposlenici imaju pristup u sedam elitnih sportskih i društvenih klubova te mogu koristiti bazen u Bakingemskoj palati. Ipak, pravilo kaže: ako se za njihovog boravka u bazenu pojavi predstavnik plemstva, oni ga moraju napustiti, osim ako nisu pozvani da ostanu. Ako uposlenik dođe do bazena i zatekne plivača plave krvi, ni u kojem slučaju ne smije u vodu.
Blago batleru: Koliko je posluga Tudorovih na cijeni, govori i slučaj jednog poslužitelja koji je proveo tri godine u Bakingemskoj palati da bi potom dobio posao kao lični batler američkog milijardera. Plata mu je bila 75.000 dolara godišnje, uz kuću i dva automobila na korištenje.
Čuvar novčanika: Manje od deset ljudi na najvišim položajima na dvoru zarađuje više od 100.000 funti godišnje. Najbolje plaćeni čovjek Njenog veličanstva je čuvar kraljevskog novčanika, čija je godišnja plata 180.000 funti.
Kraljevski vodokotlić: U pripremi posjete ragbi-utakmici osoblje stadiona pokazalo je kraljevskoj družbenici toalet za dame. Ali, nesrećom, šum vodokotlića čuo se do najbližih mjesta na tribini, pa su vodoinstalateri bili zamoljeni da uklone napravu koja je proizvodila nedostojne zvukove i zamijene je bešumnom.
U slučaju kiše: Kraljevski kišobranar jednom je morao da poduči policajca u pratnji princa Edvarda pravilnom načinu na koji da otvori kišobran.
Princ od Velsa nikada se nije sam brinuo o svojoj odjeći niti se sam razodjenuo, za te poslove ima tri sobara
Kuća koja nije na prodaju: Bakingemsku palatu njeni stanovnici već decenijama zovu jednostavno "kuća". To se uvriježilo otkako je kraljičin djed Džordž V rekao: "Sandringham, privatni posjed Tudorovih u Norfolku je moj dom. Bakingem je samo kuća".
Kuća duhova: U vrijeme državne posjete persijskog šaha Bakingemskoj palati, 1873. godine, slugi je povjereno da se brine o njegovim potrebama noću, bdijući pred njegovom spavaćom sobom. Ali, nesrećnik je zaspao, a njegov gospodar naredio je da ga izmlate. Tjelesni čuvari shvatili su doslovno tu naredbu pa su ga prebili nasmrt. Njegovo tijelo navodno je pokopano na ivici kraljevskog parka i priča kaže da tamo nije uspijevalo cvijeće. Neki praznovjerniji zaposlenici palate kažu da duh šahovog sobara i dalje bludi kraljevskim hodnicima, a neki sasvim sigurno tvrde da su ga čuli.