Tada 20-godišnja Ruskinja Tatjana Gavrilova 1999. godine u samoodbrani je ubila mladića koji je pokušao da je siluje.
Završila je u zatvoru i psihijatrijskoj bolnici sa 16 godina, a svoju priču ispričala je novinskoj agenciji koju su osnovale članice kontroverzne grupe "Pusi rajot" Marija Aljokina i Nadežda Tolokonikova.
Gavrilova je oduvijek izgledala pomalo muškobanjasto, što je, prema njenim riječima, najvjerovatnije i privuklo 20-godišnjeg silovatelja, koji je bio gej. Svog napadača je poznavala od ranije, a kobne večeri je nasrnuo na nju uz prijetnju nožem, nakon čega se sve dogodilo vrlo brzo i Tatjana ga je ubila u samoodbrani.
Nakon toga je Tatjana pokušala da prikaže ubistvo kao posljedicu provale, ali je policija kod nje pronašla stvari koje su pripadale ubijenom mladiću, pa je završila na sudu, gdje je prikazana kao narkomanka i alkoholičarka, piše Blic.
Mučili je i drogirali
Tu počinje njena drama. Osuđena je na 16 godina zatvora. U svojoj ispovijesti ruskoj agenciji MediaZona, ona govori o zastrašujućim uslovima u ruskim zatvorima, mučenjima i drogiranju kojem je podvrgnuta. Kako kaže, u zatvorima je uobičajeno pripisivati zločine drugima, a u tome učestvuju i zatvorski čuvari.
Priznanja se često izvlače mučenjima. Tako je i ona prihvatila krivicu za ubistvo jedne zatvorenice samo da bi je preselili u drugi zatvor. Neka od mjesta u kojima je boravila bila su nepodnošljiva. Bila je zatvarana u prostorije veličine dva sa dva metra, gdje su je tukli i zlostavljali.
Robijala sa članicom "Pusi rajota"
U jednom trenutku je Tatjana prebačena u ozloglašeni zatvor IK-28, gdje je upoznala članicu "Pusi rajota" Mariju Aljokinu. Gavrilova je jedina žena u Rusiji koja je provela osam mjeseci u tom zatvoru. Na papiru je bila registrovana negdje drugdje.
Nekoliko godina zatvora provela je u psihijatrijskoj bolnici, gdje su joj davali lijekove toliko jake da nije bila sposobna ni da drži kašiku. Kad su je iz zatvorske psihijatrijske bolnice poslali u običnu, zaključili su da je zdrava, no nakon toga završila je u zatvoru IK-2, gdje su je ponovo tukli i zlostavljali.
Tjerali bi je da potpiše kako je uzela više čaršava nego što je stvarno uzimala, a ako bi odbila, vezivali bi je za radijator i udarali u stomak i grudi. Kada su je jednom poslali u bolnicu, što nije bilo uobičajeno, pošto se zatvorenici sa povredama obično ne šalju u civilne bolnice, osoblje je bilo zgroženo modricama koje su vidjeli na njenom licu i tijelu.
Tek je 2007. godine ruski povjerenik za ljudska prava Vladimir Lukin reagovao nakon što je pročitao jedno od njenih pisama u kojima je prijavljivala šta joj se događa. Ništa se nije pokrenulo sve do 2009, kada su u zatvor došla dva istražitelja, a 2. septembra 2009. je Gavrilova puštena iz ovog zatvora.
"Zaštita prava zatvorenika je, prema mom mišljenju, u interesu svih građana Rusije, pošto će svi oni na kraju izaći iz zatvora i živjeti u istom tom društvu. Nasilje rađa nasilje, zar ne?", zaključila je Gavrilova svoju ispovijest koju je prenio "Gardijan".