KELN - Porodica J., romskog porijekla, došla je u Njemačku sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka. Od tada su pojedini njeni članovi više puta činili krivična djela, ali njemačkim vlastima nikada nije pošlo za rukom da kriminalce iz ovog klana deportuju.
Skandal oko ozloglašene „Koesfeldske liste“ (Coesfelder Liste) dobija sve veće razmjere. Prema istraživanju portala FOCUS Online, među osobama koje nikada nisu deportovane, uprkos brojnim krivičnim djelima i presudama, nalazi se i kriminalni klan iz Srbije čiji članovi žive u Kelnu.
U centru skandala velika romska porodica
Već mjesecima se pred Pokrajinskim sudom u Kelnu vodi postupak protiv troje glavnih optuženih iz velike romske porodice J. U početku su se teretili za trgovinu ljudima, osnivanje kriminalne organizacije i teške krađe koje je vršila organizovana grupa.
U međuvremenu je privredno-krivično vijeće saželo postupak na optužbe za pranje novca i prevaru sa socijalnim davanjima protiv Mile J., njene sestre Svetlane J. (imena promijenjena) i njihovog oca.
Tužiteljka je 6. oktobra pred sudom u Kelnu izjavila da smatra dokazanim da su vršili prevare sa sistemom socijalne zaštite, kojima je pričinjena šteta od ukupno 138.000 evra. Dok je to govorila, Svetlana J. je negodovala odmahujući glavom sa optuženičke klupe.
Tužilaštvo je za optužene zatražilo kazne zatvora od godinu i po do tri godine i dva mjeseca. Takođe je predloženo oduzimanje porodične kuće u kelnskom naselju Osthajm, jer je, prema navodima optužbe, vila u velikoj mjeri finansirana novcem nezakonito pribavljenim iz državne kase.
Trgovina luksuznim automobilima
Optuženi su navodno trgovali skupocjenim vozilima, između ostalog marke porše. Za kupovinu luksuznih automobila navodno su izdvojili skoro pola miliona evra. Tokom pretresa vile u Osthajmu pronađeni su luksuzni Rolex satovi, zlatni nakit vrijedan oko 18.000 evra i gotovo 17.000 evra gotovine sakrivenih u čarapama. Čak je i najmlađa ćerka porodice nosila lanac za cuclu od zlata.
Koesfeldska lista i porodica J.
Ogranci kelnskog romskog klana J. decenijama pune krivične spise. Najmanje deset članova porodice nalazi se i na Koesfeldskoj listi, na kojoj je navedena 471 osoba sa zapadnog Balkana koja je obavezna da napusti Njemačku, ali koju Služba za strance u Kelnu do danas nije deportovala. Nakon što je FOCUS Online objavio da je Centralna služba za strance iz Koesfelda još u jesen 2024. godine u Kelnu bezuspješno pokušala da pribavi privremene putne isprave za povratak tolerisanih migranata u njihove matične države, Pokrajinska kriminalistička služba Sjeverne Rajne-Vestfalije sprovela je istragu u policijskom sistemu VIVA.
Prema rezultatima te provjere, samo protiv klana J. zabilježeno je više od 90 krivičnih postupaka. Riječ je bila o krađama, trgovini drogom, provalama u stanove, ali i o razbojništvima, prevarama, teškim tjelesnim povredama i pranju novca. Prema nalazima istrage, dio plijena poticao je iz krađa počinjenih u domovima za stare širom Njemačke.
U međuvremenu su brojni članovi srpske porodice u Kelnu osuđeni na kazne zatvora u trajanju od jedne do šest godina. Deportacije, međutim, nisu sprovedene.
Aktuelni sudski postupak
Aktuelni proces zbog navodne prevare sa socijalnim davanjima ponovo pokazuje koliko su, prema tvrdnjama tužilaštva, optuženi bili okrenuti kriminalu.
Na to ukazuju stotine stranica njihovih dosijea pri službi za strance, koji sadrže policijske i tužilačke istrage, kao i sudske presude. Samo Svetlana J. u saveznom centralnom registru ima dvanaest upisa. Posljednji put joj je Opštinski sud u Hajdelbergu 18. decembra 2018. godine izrekao kaznu od dvije godine i sedam mjeseci zatvora zbog provale u stan.
Kada je kasnije dospjela u otvoreni zatvorski režim u Ojskirhenu, navodno je nastavila da koordiniše kriminalne aktivnosti porodice.
Istorija porodice J. u Njemačkoj
Porodica J., porijeklom iz bivše Jugoslavije, ušla je u Njemačku iz Italije u novembru 1985. godine. Svetlana je tada imala osam godina. Porodica je naknadno podnijela više zahtjeva za azil, ali je Savezna kancelarija za migracije i izbjeglice još u maju 1988. sve zahtjeve odbila kao „očigledno neosnovane“.
Pošto su iscrpljena sva pravna sredstva, Služba za strance u Kelnu najavila je deportaciju u tadašnju Srbiju i Crnu Goru. Međutim, deportacija nije izvršena jer je porodica pobjegla u Holandiju. Kada se kasnije vratila u Njemačku, 1. juna 2004. godine doneseno je novo rješenje o prinudnom udaljenju iz zemlje, uz nalog da svi članovi moraju da napuste Njemačku najkasnije do 1. jula 2004. Ipak, to nikada nije sprovedeno.
Kako su zaustavljane deportacije?
Umjesto deportacije, porodica je godinama dobijala takozvanu „Duldung“ odnosno privremeno tolerisani boravak. U tome im je često pomagao advokat koji je redovno ulagao žalbe na odluke o protjerivanju. Svetlana i njeni rođaci ušli su u Njemačku bez pasoša, a Srbija i Crna Gora još tada nisu željele da ih prime nazad bez identifikacionih dokumenata. Grad je iz godine u godinu produžavao njihov tolerisani status. Iako Svetlana nije pokazivala ozbiljnu inicijativu da pribavi zamjenske putne isprave, to praktično nije imalo posljedice. Dva puta je otišla u Generalni konzulat Srbije u Diseldorfu, ali nije bila primljena jer nije donijela potrebnu dokumentaciju za podnošenje zahtjeva za pasoš.
U spisima stoji da do danas nije dostavila važeći pasoš niti je sarađivala u postupku pribavljanja privremenih dokumenata. Zbog nedostatka saradnje njen identitet nikada nije u potpunosti razjašnjen. Uprkos tome, ozbiljnijih posljedica nije bilo. Osim manjih novčanih kazni, nije sankcionisana ni zbog kršenja uslova po kojima je smjela da boravi samo u Kelnu, iako je više puta zatečena u drugim dijelovima Nemačke.
Mila J. kao navodni organizator prevare
Slična situacija bila je i sa njenom tri godine mlađom sestrom Milom J., koju tužilaštvo smatra glavnim organizatorom prevare sa socijalnim davanjima. Već sa devet godina prvi put je evidentirana zbog krađe u prodavnici. Sa 12 godina ponovo je uhvaćena u grupnoj krađi. Kako nije bila krivično odgovorna, nije bilo posljedica. Jedan postupak sijledio je drugi, a samo tokom 1996. godine navodno je počinila desetine krivičnih djela.
Krajem devedesetih protiv nje je već bilo podignuto najmanje deset optužnica. U avgustu 1999. godine osuđena je na kratki zatvorski pritvor. Tada je imala 18 godina. Služba za strance bila je upoznata sa krivičnim postupcima, ali joj je i dalje iznova odobravala tolerisani boravak. Kasnije su ti upisi izbrisani iz saveznog registra, jer se presude maloljetnicima za lakša djela brišu poslije pet godina. Zbog toga je Mila J. kao odrasla osoba neko vrijeme formalno važila za osobu bez krivičnog dosijea. Godine 2010. prikazala je dokaze o mini-poslovima, za koje tužilaštvo tvrdi da su bili samo fiktivni.
Pet godina kasnije, uz pomoć advokata, podnijela je zahtjev za trajno pravo boravka u vidu dozvole za naseljenje. U isto vrijeme, prema optužnici, organizovala je krađe koje su izvršavali članovi porodice i upravljala prihodima stečenim kriminalom.
U klanu i djevojka iz BiH
U samoj porodici značajno mjesto ima i Milin nećak sa mladom suprugom Danicom S., koja je još kao maloljetnica privukla pažnju policije zbog brojnih krađa. Dana 22. aprila 2010. trebalo je da bude deportovana zajedno sa svojom porodicom, koja je takođe bila poznata pravosudnim organima. Ni ta deportacija nije sprovedena. Prema navodima tužilaštva, sa 16 godina je kao „dobra džeparoškinja“ navodno prodata porodici J. radi sklapanja braka po romskim običajima Krajem maja 2018. protiv tada 18-godišnja državljanke BiH i njenog supruga podignuta je optužnica zbog teške organizovane krađe.
Iako je Služba za strance u Kelnu bila upoznata sa ovim slučajem i njenim prethodnim presudama, program grada Kelna za dugogodišnje nosioce tolerisanog boravka ponudio joj je u proljeće 2019. termin za uključivanje u projekat “Pravo na ostanak” baš kao i kriminalac Huso H., iz Bosne i Herecegovine, čiji slučaj je pokrenuo lavinu u Njemačkoj.